DOŽIVOTNA ROBIJA ZA OPSADU SARAJEVA

Stanislava Galića – bivšeg generala vojske bosanskih Srba koji je komandovao jedinicama raspoređenim oko Sarajeva od septembra 1992. do avgusta 1994. - žalbeno vijeće Tribunala osudilo je ove sedmice na doživotnu robiju zbog njegove uloge u snajperskoj i artiljerijskoj kampanji vođenoj protiv civila u ovom gradu.



Galiću je u decembru 2003. bila izrečena zatvorska kazna u trajanju od 20 godina, ali se tužilaštvo potom žalilo na tu odluku, zahtijevajući doživotnu robiju.



Žalbene su sudije zaključile kako je – premda sudsko vijeće nije pogriješilo u utvrđivanju samih činjenica i korektno je primijenilo principe koji određuju presudu – „kazna od 20 godina bila toliko nerazumna i potpuno nepravedna, zato što potcjenjuje težinu Galićevog zločinačkog djelovanja“.



Prvostepeno sudsko vijeće utvrdilo je da su predočeni dokazi van svake razumne sumnje pokazali da su sarajevski civili bili izloženi namjernim napadima vojnih snaga bosanskih Srba koje su bile pod Galićevom komandom.



Oni su napadani na sahranama, u ambulantama, tramvajima i autobusima. Djeca su gađana dok su se igrala ili hodala ulicama. Ti napadi su uglavnom bili organizirani danju, i nisu bili odgovor ni na kakvu vojnu prijetnju, konstatirale su sudije.



Obrazlažući svoju odluku da izreknu maksimalnu kaznu, sudije su navele „izuzetnu okrutnost i brutalnost zločina koje je [Galić] počinio“.



Ostali važni činioci bili su, prema sudijama, težina samih zločina, uloga i učešće okrivljenog, te Galićeva zloupotreba funkcije koju je obavljao u vrijeme koje je relevantno za optužnicu.



Ovo je prvi put da je žalbeno vijeće izreklo kaznu doživotne robije.



Tribunal je do sada samo jednog optuženika osudio na doživotnu zatvorsku kaznu – bivšeg političara bosanskih Srba i gradonačelnika Prijedora, Milomira Stakića, koji je bio optužen da je planirao osnivanje niza zatvoreničkih logora oko Prijedora, u kojima je tokom 1992. nestalo više hiljada Bošnjaka i Hrvata.



Međutim, žalbeno je vijeće Stakićevu zatvorsku kaznu kasnije smanjilo na 40 godina.



Galić je, za sada, jedini optuženik Tribunala kome je kazna doživotnog zatvora izrečena u žalbenom postupku.



I on se žalio na presudu iz 2003., ali su sudije u presudi izrečenoj 30. novembra odbacile svih 19 tačaka njegove žalbe, uključujući i one u kojima se tvrdi da ga je sudsko vijeće pogrešno osudilo za „postupke ili prijetnje nasiljem čiji je osnovni cilj bilo širenje terora među civilnim stanovništvom“ Sarajeva.



Portparol ureda haške tužiteljice, Anton Nikiforov, izjavio je da su tužioci „izuzetno zadovoljni“ presudom žalbenog vijeća u slučaju Galić.



„Ova presuda je veoma važna i predstavlja veliki uspjeh kako za nas, tako i za same žrtve sarajevske opsade“, rekao je on IWPR-u.



Reakcije na Galićevu kaznu su u samoj Bosni bile prilično pomijeešane. I dok oni koji su preživjeli opsadu Sarajeva od 1992. do 1995. smatraju da je kazna doživotnog zatvora potpuno primjerena, bosanski Srbi iz Republike Srpske kažu da je to samo novi dokaz nepravednosti Haškog tribunala, koji najteže kazne izriče isključivo Srbima.



Izvještač sarajevskog lista Dnevni avaz, Sead Numanović, kaže da je ovo „pobjeda pravde“.



„Sarajevo je pod opsadom bilo 1,425 dana; ubijeno je 11,000 ljudi, od toga 1,600 djece; 50,000 građana je ranjeno. Najdrastičnija presuda koja je do sada izrečena pred Haškim tribunalom jedina je primjerena kazna za užase kroz koje su ljudi u ovom gradu prošli“, rekao je on.



Glavni urednik banjalučkog političkog magazina Reporter, Igor Gajić, ne slaže se sa ovim stavom.



„Nisam iznenađen ovakvom kaznom“, rekao je on. „Ona samo pokazuje da je Haški tribunal pristrasan, te da najteže kazne izriče samo Srbima, dok su presude Bošnjacima i Hrvatima veoma blage.“



Međutim, ni u samom Sarajevu ne misle baš svi da je Galić zaslužio doživotnu robiju. Glavna urednica dnevnog lista Oslobođenje, Senka Kurtović, izjavila je da je veoma iznenađena presudom žalbenog vijeća.



„Iako kao građanin Sarajeva mogu reći da će ova kazna puno značiti žrtvama srpske opsade, kao novinar smatram da je ona prestroga“, rekla je ona.



Kurtović dodaje da je Galić bio „samo izvršilac“ onih zločina koje su isplanirali politički i vojni lideri bosanskih Srba – poput najtraženijih bjegunaca optuženih za ratne zločine, Radovana Karadžića i Ratka Madića – te da bi ovakva presuda bila mnogo primjerenija u njihovom slučaju.



Ona kaže kako joj se čini da Tribunal ovom presudom šalje poruku da je već odustao od Karadžića i Mladića.



„To je kao da kažu: nismo uspjeli njih dvojicu privesti pravdi, ali je barem nekome izrečena doživotna kazna za zločine koji su počinjeni u Bosni“, kaže ona.



Merdijana Sadović je voditeljica programa za Haški tribunal IWPR-a.