HAPSENJEM GOTOVINE POJACAVA SE PRITISAK NA SRBIJU
Od Beograda se zahtjeva da slijedi hrvatski primjer i izruci bjegunce, ili makar osigura podatke na osnovu kojih ce oni biti uhapseni.
HAPSENJEM GOTOVINE POJACAVA SE PRITISAK NA SRBIJU
Od Beograda se zahtjeva da slijedi hrvatski primjer i izruci bjegunce, ili makar osigura podatke na osnovu kojih ce oni biti uhapseni.
Hrvatski general Ante Gotovina uskoro bi trebalo da bude prebacen u Hag, gdje ce mu se suditi za ratne zlocine.
Njegovo hapsenje na spanjolskim Kanarskim otocima u Hrvatskoj je pozdravljeno s olaksanjem, buduci da su na taj nacin otvorena vrata integraciji u Evropsku Uniju. No, u zemlji je vidljiv i gnjev zbog toga sto bi ugled jednog od najvecih nacionalistickih heroja mogao biti doveden u pitanje.
S druge strane, ovo hapsenje se odigralo u trenutku koji je za Srbiju krajnje nepovoljan, jer je sve jaci pritisak koji se na nju cini zbog neispunjavanja obaveze suradnje sa Hagom.
Najzad, u samom Tribunalu veoma su zadovoljni zbog toga sto ce se jedan od tri najvaznija optuzenika napokon naci u pritvoru. Pokazalo se da se isplatila strategija tuzilastva, koja se sastojala u snaznom pritisku i obecanju nagrade za pribavljanje podataka na osnovu kojih je moguce izvrsiti hapsenje.
Gotovina je optuzen 2001. Njemu se pripisuje odgovornost za ratne zlocine i zlocine protiv covjecnosti koji su pocinjeni 1995., tokom operacije Oluja. U pitanju je vojna akcija kojom je Hrvatska uspjela povratiti Krajinu – podrucje koje se prethodno nalazilo pod srpskom kontrolom.
U samoj Hrvatskoj, Gotovina jos uvijek uziva status heroja obrambenog rata u kojem je oslobodjena trecina drzavne teritorije.
Stovise, Gotovina je toliko popularan da se plakati s njegovom slikom i natpisom „Heroj, a ne zlocinac“ jos uvijek mogu vidjeti po citavoj Hrvatskoj.
Hrvatska policija je 8. prosinca/decembra uvecer rasturila manji protestni skup koji je u Zagrebu organiziran povodom Gotovininog hapsenja. Za 11. prosinca/decembra zakazana su mirna okupljanja u velikom broju hrvatskih gradova.
Ipak, ispostavilo se da su demonstracije – barem za sada – znatno manje od onih koje su proteklih godina bile organizirane u znak protesta zbog suradnje s Tribunalom.
Usprkos tome, optuznicu koja je podignuta protiv heroja Oluje i u kojoj se eksplicite – kao sudionik „zajednickog zlocinackog poduhvata“ protjerivanja Srba iz Hrvatske – spominje i osnivac vladajuce Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), odnosno pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tudjman, Hrvati umnogome dozivljavaju kao uvredu nacionalne casti.
„Zajedno s Gotovinom, optuzena je i hrvatska drzava“, izjavila je Ljubica Lalic iz Hrvatske seljacke stranke (HSS) nakon sto je vijest o hapsenju stigla u hrvatski parlament. „Hrvatska vlada sada mora svim raspolozivim sredstvima podrzati obranu, ne samo Gotovine, nego i same hrvatske drzave.“
Hrvatski premijer Ivo Sanader tvrdi da je u hrvatskom interesu utvrdjivanje pune istine – kako o Gotovini, tako i o generalima Mladenu Markacu i Ivanu Cermaku (kojima se takodjer sudi za zlocine pocinjene u Oluji), generalu Rahimu Ademiju (ciji je slucaj prepusten Zagrebu), te sestorici bosanskih Hrvata koji su optuzeni pred Tribunalom.
„Hrvatska ce uciniti sve kako bi se utvrdila puna istina“, rekao je Sanader.
Premijer je istakao kako suradnja s Tribunalom nema alternativu: „Obavezni smo postivati domace zakone, kao i medjunarodne obaveze“, konstatirao je on.
Nizozemska pravnica koja prati rad Tribunala, Hakelina Verin Stjuart (Heikelina Verrijn Stuart), smatra da bi sudjenje Gotovini u Hrvatskoj moglo dovesti do „suocavanja s vlastitom odgovornoscu“.
„Lakse napredujete ukoliko cudovistu vlastite povijesti pogledate u oci“, izjavila je ona, napominjuci da bi cak i ovaj slucaj mogao biti prepusten Zagrebu.
Cinjenica da se Gotovina nalazio na slobodi bila je glavna prepreka na putu prikljucenja Hrvatske Evropskoj Uniji (EU). Tek je 3. listopada/oktobra – kada je, nakon sedmomjesecnog odlaganja, glavna tuziteljica Karla del Ponte (Carla Del Ponte) potvrdila da Zagreb suradjuje s Tribunalom – iz EU-a konacno bilo dano zeleno svjetlo za pocetak pregovora o clanstvu.
„Ovo je pobjeda tuziteljicine strategije“, izjavio je Edgar Cen (Edgar Chen), koji u ime Koalicije za medjunarodnu pravdu prati rad Tribunala. Cen takodjer priznaje kako je, zajedno s ostalim promatracima, bio prilicno iznenadjen popustljivoscu koju je Del Ponteova prethodno pokazala prema Hrvatskoj.
Izvori bliski tuzilastvu u medjuvremenu su potvrdili da je pozitivan listopadski/oktobarski izvjestaj bio omogucen time sto su hrvatske vlasti jos tada predale podatke na osnovu kojih ce Gotovina kasnije biti uhapsen.
„Ovo je lakmus-test“, nastavlja Cen. „Jer, ako Hrvatska nije u stanju uskladiti kazneno pravo s normama EU-a, sto ce tek biti s ostalim zahtjevima?“
U susjednoj Srbiji, reakcije na Gotovinino hapsenje sasvim su drugacije.
Naime, sva sestorica preostalih bjegunaca su Srbi. A dvojica su posebno znacajni: bivsi predsjednik bosanskih Srba Radovan Karadzic, te zapovjednik njihove vojske, Ratko Mladic.
Beograd se sada nalazi pod velikim pritiskom: od njega se zahtjeva da slijedi hrvatski primjer i izruci bjegunce, ili makar preda podatke na osnovu kojih oni mogu biti locirani.
„Tvrdnje Beograda da cini sve kako bi uhapsio Karadzica i Mladica sada djeluju jos neuvjerljivije“, kaze Cen, koji napominje da je – usprkos tome sto je Gotovina uhapsen izvan zemlje – Hrvatska ocigledno osigurala informacije zahvaljujuci kojima je akcija hapsenja izvrsena.
U bijegu su jos cetvorica optuzenika: bivsi sef srpske policije, Vlastimir Djordjevic; bivsi obavjestajni oficir bosanskih Srba, Zdravko Tolimir; nekadasnji sef policije u Banja Luci i potonji specijalni savjetnik predsjednika bosanskih Srba, Stojan Zupljanin; te Goran Hadzic, bivsi predsjednik takozvane Republike Srpske Krajine (RSK).
Vlada Vojislava Kostunice do sada je, barem djelomicno, pokusavala slijediti hrvatski model suradnje s Hagom.
Tako je prije godinu dana Beograd promovirao „dobrovoljnu predaju“ Tribunalu, sto je dovelo do toga da se pritvorenim politicarima u Hagu pridruzio i veliki broj istaknutih generala. Medjutim, najvazniji slucajevi jos uvijek nisu rijeseni.
Poseban problem predstavlja pitanje pristupa dokumentima i arhivama, narocito vojnim. Predsjednik Nacionalnog savjeta za suradnju s Haskim tribunalom, Rasim Ljajic, potvrdio je 9. prosinca/decembra da je pri Vojsci Srbije i Crne Gore pronadjeno sedam stranica koje su nedostajale u dosijeu Ratka Mladica, te da su i one predate Hagu.
Ljajic je izjavio i da oni koji su skrivali te stranice moraju biti otkriveni, kako bi se utvrdilo tko zapravo sprijecava suradnju s Medjunarodnim sudom za ratne zlocine.
Ljajic se ovoga tjedna susreo s Del Ponteovom, koja je upravo u Beogradu objavila vijest o Gotovininom hapsenju, pojacavajuci time pritisak na vlast. Nakon tog sastanka Ljajic je izjavio kako hapsenje hrvatskog generala „dodatno otezava nasu poziciju“.
„Prilicno su uznemireni“, izjavio je izvor iz tuzilastva koji je prisustvovao spomenutim razgovorima.
Izvori bliski srpskoj vladi tvrde za IWPR kako su vlasti Gotovinino hapsenje docekali kao losu vijkest, „jer vise nemaju susjeda sa istim problemom . . . posto nije samo Srbija pokazivala nesposobnost da uhapsi najtrazenije bjegunce“.
„Mozemo ocekivati sve veci pritisak i moramo se suociti s tim prije no sto budemo pritjerani uza zid kako bismo ispunili sve preostale obaveze“, izjavio je Ljajic za drzavnu televiziju, nakon sastanka.
„Srpske vlasti ce morati ispuniti sva obecanja kada je rijec o suradnji“, izjavio je za IWPR urednik beogradskog diplomatskog biltena VIP, Bratislav Grubacic, koji vazi za obavijestenog analiticara.
„Trenutno je u toku kupovina vremena“, dodaje Grubacic, napominjuci kako je jedan od nacina na koji beogradske vlasti pokusavaju odugovlaciti i oklijevanje u osiguranju pristupa arhivima.
Posljednjih tjedana nije bilo nikakvih nagovestaja da bi se bilo koji od bjegunaca uskoro mogao naci iza resetaka.
Na pitanje o tome gdje se kriju bjegunci, srpski ministar unutrasnjih poslova Dragan Jocic je 7. prosinca/decembra odgovorio kako policija „sve vrijeme“ traga za njima, ali da ta potraga za sada nije dala nikakve rezultate.
„Oni nisu u kontaktu sa Ratkom Mladicem i tesko je vjerojati da bi se uskoro moglo dogoditi ista znacajno“, izjavio je Grubacic.
Istrazivanja javnog mnjenja pokazuju da se u Srbiji raspolozenje mijenja u pravcu podrske izrucenjima optuzenika Haskom tribunalu. Prema posljednjim podacima beogradske agencije Stratedzik Marketing (Strategic Marketing), 47 procenata stanovnistva Srbije podrzava izrucenja, dok je 40 procenata protiv.
Del Ponteova je srpske vlasti upozorila i na to da ce njen izvjestaj o suradnji s Tribunalom – koji bi sljedeceg tjedna trebao biti predan Vijecu sigurnosti Ujedinjenih naroda – biti negativan, jer „oni [srpske vlasti] svoje rijeci moraju najzad sprovesti u djelo“.
Ovakav pristup je smjesta podrzao i predstavnik EU-a Oli Ren (Olli Rehn), koji je u Briselu – na konferenciji za stampu koju je odrzao zajedno s predsjednikom Srbije Borisom Tadicem – izjavio: „Potreban je znacajan napredak u suradnji s Tribunalom. To ostaje kljucni kriterij . . . Oko toga nema nikakvog kompromisa.“
Janet Anderson je voditeljica programa IWPR-a u Hagu. Daniel Sunter je suradnik IWPR-a iz Beograda. Goran Jungvirth je suradnik IWPR-a iz Zagreba.
Njegovo hapsenje na spanjolskim Kanarskim otocima u Hrvatskoj je pozdravljeno s olaksanjem, buduci da su na taj nacin otvorena vrata integraciji u Evropsku Uniju. No, u zemlji je vidljiv i gnjev zbog toga sto bi ugled jednog od najvecih nacionalistickih heroja mogao biti doveden u pitanje.
S druge strane, ovo hapsenje se odigralo u trenutku koji je za Srbiju krajnje nepovoljan, jer je sve jaci pritisak koji se na nju cini zbog neispunjavanja obaveze suradnje sa Hagom.
Najzad, u samom Tribunalu veoma su zadovoljni zbog toga sto ce se jedan od tri najvaznija optuzenika napokon naci u pritvoru. Pokazalo se da se isplatila strategija tuzilastva, koja se sastojala u snaznom pritisku i obecanju nagrade za pribavljanje podataka na osnovu kojih je moguce izvrsiti hapsenje.
Gotovina je optuzen 2001. Njemu se pripisuje odgovornost za ratne zlocine i zlocine protiv covjecnosti koji su pocinjeni 1995., tokom operacije Oluja. U pitanju je vojna akcija kojom je Hrvatska uspjela povratiti Krajinu – podrucje koje se prethodno nalazilo pod srpskom kontrolom.
U samoj Hrvatskoj, Gotovina jos uvijek uziva status heroja obrambenog rata u kojem je oslobodjena trecina drzavne teritorije.
Stovise, Gotovina je toliko popularan da se plakati s njegovom slikom i natpisom „Heroj, a ne zlocinac“ jos uvijek mogu vidjeti po citavoj Hrvatskoj.
Hrvatska policija je 8. prosinca/decembra uvecer rasturila manji protestni skup koji je u Zagrebu organiziran povodom Gotovininog hapsenja. Za 11. prosinca/decembra zakazana su mirna okupljanja u velikom broju hrvatskih gradova.
Ipak, ispostavilo se da su demonstracije – barem za sada – znatno manje od onih koje su proteklih godina bile organizirane u znak protesta zbog suradnje s Tribunalom.
Usprkos tome, optuznicu koja je podignuta protiv heroja Oluje i u kojoj se eksplicite – kao sudionik „zajednickog zlocinackog poduhvata“ protjerivanja Srba iz Hrvatske – spominje i osnivac vladajuce Hrvatske demokratske zajednice (HDZ), odnosno pokojni hrvatski predsjednik Franjo Tudjman, Hrvati umnogome dozivljavaju kao uvredu nacionalne casti.
„Zajedno s Gotovinom, optuzena je i hrvatska drzava“, izjavila je Ljubica Lalic iz Hrvatske seljacke stranke (HSS) nakon sto je vijest o hapsenju stigla u hrvatski parlament. „Hrvatska vlada sada mora svim raspolozivim sredstvima podrzati obranu, ne samo Gotovine, nego i same hrvatske drzave.“
Hrvatski premijer Ivo Sanader tvrdi da je u hrvatskom interesu utvrdjivanje pune istine – kako o Gotovini, tako i o generalima Mladenu Markacu i Ivanu Cermaku (kojima se takodjer sudi za zlocine pocinjene u Oluji), generalu Rahimu Ademiju (ciji je slucaj prepusten Zagrebu), te sestorici bosanskih Hrvata koji su optuzeni pred Tribunalom.
„Hrvatska ce uciniti sve kako bi se utvrdila puna istina“, rekao je Sanader.
Premijer je istakao kako suradnja s Tribunalom nema alternativu: „Obavezni smo postivati domace zakone, kao i medjunarodne obaveze“, konstatirao je on.
Nizozemska pravnica koja prati rad Tribunala, Hakelina Verin Stjuart (Heikelina Verrijn Stuart), smatra da bi sudjenje Gotovini u Hrvatskoj moglo dovesti do „suocavanja s vlastitom odgovornoscu“.
„Lakse napredujete ukoliko cudovistu vlastite povijesti pogledate u oci“, izjavila je ona, napominjuci da bi cak i ovaj slucaj mogao biti prepusten Zagrebu.
Cinjenica da se Gotovina nalazio na slobodi bila je glavna prepreka na putu prikljucenja Hrvatske Evropskoj Uniji (EU). Tek je 3. listopada/oktobra – kada je, nakon sedmomjesecnog odlaganja, glavna tuziteljica Karla del Ponte (Carla Del Ponte) potvrdila da Zagreb suradjuje s Tribunalom – iz EU-a konacno bilo dano zeleno svjetlo za pocetak pregovora o clanstvu.
„Ovo je pobjeda tuziteljicine strategije“, izjavio je Edgar Cen (Edgar Chen), koji u ime Koalicije za medjunarodnu pravdu prati rad Tribunala. Cen takodjer priznaje kako je, zajedno s ostalim promatracima, bio prilicno iznenadjen popustljivoscu koju je Del Ponteova prethodno pokazala prema Hrvatskoj.
Izvori bliski tuzilastvu u medjuvremenu su potvrdili da je pozitivan listopadski/oktobarski izvjestaj bio omogucen time sto su hrvatske vlasti jos tada predale podatke na osnovu kojih ce Gotovina kasnije biti uhapsen.
„Ovo je lakmus-test“, nastavlja Cen. „Jer, ako Hrvatska nije u stanju uskladiti kazneno pravo s normama EU-a, sto ce tek biti s ostalim zahtjevima?“
U susjednoj Srbiji, reakcije na Gotovinino hapsenje sasvim su drugacije.
Naime, sva sestorica preostalih bjegunaca su Srbi. A dvojica su posebno znacajni: bivsi predsjednik bosanskih Srba Radovan Karadzic, te zapovjednik njihove vojske, Ratko Mladic.
Beograd se sada nalazi pod velikim pritiskom: od njega se zahtjeva da slijedi hrvatski primjer i izruci bjegunce, ili makar preda podatke na osnovu kojih oni mogu biti locirani.
„Tvrdnje Beograda da cini sve kako bi uhapsio Karadzica i Mladica sada djeluju jos neuvjerljivije“, kaze Cen, koji napominje da je – usprkos tome sto je Gotovina uhapsen izvan zemlje – Hrvatska ocigledno osigurala informacije zahvaljujuci kojima je akcija hapsenja izvrsena.
U bijegu su jos cetvorica optuzenika: bivsi sef srpske policije, Vlastimir Djordjevic; bivsi obavjestajni oficir bosanskih Srba, Zdravko Tolimir; nekadasnji sef policije u Banja Luci i potonji specijalni savjetnik predsjednika bosanskih Srba, Stojan Zupljanin; te Goran Hadzic, bivsi predsjednik takozvane Republike Srpske Krajine (RSK).
Vlada Vojislava Kostunice do sada je, barem djelomicno, pokusavala slijediti hrvatski model suradnje s Hagom.
Tako je prije godinu dana Beograd promovirao „dobrovoljnu predaju“ Tribunalu, sto je dovelo do toga da se pritvorenim politicarima u Hagu pridruzio i veliki broj istaknutih generala. Medjutim, najvazniji slucajevi jos uvijek nisu rijeseni.
Poseban problem predstavlja pitanje pristupa dokumentima i arhivama, narocito vojnim. Predsjednik Nacionalnog savjeta za suradnju s Haskim tribunalom, Rasim Ljajic, potvrdio je 9. prosinca/decembra da je pri Vojsci Srbije i Crne Gore pronadjeno sedam stranica koje su nedostajale u dosijeu Ratka Mladica, te da su i one predate Hagu.
Ljajic je izjavio i da oni koji su skrivali te stranice moraju biti otkriveni, kako bi se utvrdilo tko zapravo sprijecava suradnju s Medjunarodnim sudom za ratne zlocine.
Ljajic se ovoga tjedna susreo s Del Ponteovom, koja je upravo u Beogradu objavila vijest o Gotovininom hapsenju, pojacavajuci time pritisak na vlast. Nakon tog sastanka Ljajic je izjavio kako hapsenje hrvatskog generala „dodatno otezava nasu poziciju“.
„Prilicno su uznemireni“, izjavio je izvor iz tuzilastva koji je prisustvovao spomenutim razgovorima.
Izvori bliski srpskoj vladi tvrde za IWPR kako su vlasti Gotovinino hapsenje docekali kao losu vijkest, „jer vise nemaju susjeda sa istim problemom . . . posto nije samo Srbija pokazivala nesposobnost da uhapsi najtrazenije bjegunce“.
„Mozemo ocekivati sve veci pritisak i moramo se suociti s tim prije no sto budemo pritjerani uza zid kako bismo ispunili sve preostale obaveze“, izjavio je Ljajic za drzavnu televiziju, nakon sastanka.
„Srpske vlasti ce morati ispuniti sva obecanja kada je rijec o suradnji“, izjavio je za IWPR urednik beogradskog diplomatskog biltena VIP, Bratislav Grubacic, koji vazi za obavijestenog analiticara.
„Trenutno je u toku kupovina vremena“, dodaje Grubacic, napominjuci kako je jedan od nacina na koji beogradske vlasti pokusavaju odugovlaciti i oklijevanje u osiguranju pristupa arhivima.
Posljednjih tjedana nije bilo nikakvih nagovestaja da bi se bilo koji od bjegunaca uskoro mogao naci iza resetaka.
Na pitanje o tome gdje se kriju bjegunci, srpski ministar unutrasnjih poslova Dragan Jocic je 7. prosinca/decembra odgovorio kako policija „sve vrijeme“ traga za njima, ali da ta potraga za sada nije dala nikakve rezultate.
„Oni nisu u kontaktu sa Ratkom Mladicem i tesko je vjerojati da bi se uskoro moglo dogoditi ista znacajno“, izjavio je Grubacic.
Istrazivanja javnog mnjenja pokazuju da se u Srbiji raspolozenje mijenja u pravcu podrske izrucenjima optuzenika Haskom tribunalu. Prema posljednjim podacima beogradske agencije Stratedzik Marketing (Strategic Marketing), 47 procenata stanovnistva Srbije podrzava izrucenja, dok je 40 procenata protiv.
Del Ponteova je srpske vlasti upozorila i na to da ce njen izvjestaj o suradnji s Tribunalom – koji bi sljedeceg tjedna trebao biti predan Vijecu sigurnosti Ujedinjenih naroda – biti negativan, jer „oni [srpske vlasti] svoje rijeci moraju najzad sprovesti u djelo“.
Ovakav pristup je smjesta podrzao i predstavnik EU-a Oli Ren (Olli Rehn), koji je u Briselu – na konferenciji za stampu koju je odrzao zajedno s predsjednikom Srbije Borisom Tadicem – izjavio: „Potreban je znacajan napredak u suradnji s Tribunalom. To ostaje kljucni kriterij . . . Oko toga nema nikakvog kompromisa.“
Janet Anderson je voditeljica programa IWPR-a u Hagu. Daniel Sunter je suradnik IWPR-a iz Beograda. Goran Jungvirth je suradnik IWPR-a iz Zagreba.
