U vrijeme kada je izvršen napad na njeno selu Bruška (u južnom, „pobunjeničkom“ dijelu Hrvatske), Jasna Denona imala je svega 15 godina. Ona je pred sudom ispričala kako se 21. prosinca/decembra 1991. zatekla kod kuće, zajedno s majkom, dvije susjede i čovjekom iz sela po imenu Dragan Marinović. Iznenada, neko je zakucao na vrata.
Na pitanje tko je, začuo se povik: „Milicija Krajine, Martićeva milicija, otvaraj.“ Nakon toga, uslijedila je – po riječima svjedokinje – „brza paljba“.
Nakon što su žene otvorile ulazna vrata i pokušale pobjeći, začuo se novi rafal, a svjedokinja je tom prilikom bila pogođena u kuk i ruku. Nakon što se nekoliko sati skrivala iza zida, svjedokinji je bilo toliko loše da je kolima prebačena do kuće jednog svog susjeda. Tamo joj je majka pronašla nekakve zavoje i previla joj rane.
Svjedokinja je ispričala i kako su tek idućeg jutra stanovnici sela Bruška i obližnjeg zaseoka Marinović shvatili koliko ima poginulih. Od desetoro ubijenih, bilo je devetoro Hrvata i jedan Srbin.
Denona je potvrdila imena žrtava, koja su navedena u dodatku Martićeve optužnice.
Kao osobu koja je navodno kontrolirala i organizirala policijske snage u takozvanoj Srpskoj Autonomnoj Oblasti (SAO) Krajina, Martića se po deset točaka tereti za zločine protiv čovječnosti, a po devet za kršenje zakona i običaja ratovanja. Navodno je – u razdoblju od 1991. do 1995. – sudjelovao u planiranju protjerivanja nesrpskog stanovništva s područja Bosne i Hrvatske.
Svjedokinja je operirana četiri puta, ali je zbog trajnih oštećenja deformirane ruke ostala 50-postotni invalid.
Usprkos tome što ju je policija saslušavala i u Bruški, i u kninskoj bolnici, i godinu dana kasnije u Zadru, Denona kaže da joj nije poznato da je itko bio kažnjen za spomenuta ubojstva.
Dodala je i kako je obitelj nakon okončanja napada kuću zatekla „opljačkanu, uništenu“, te kako se činilo da je u međuvremenu bila korištena kao skladište municije.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Martićev advokat Predrag Milovančević upitao je svjedokinju je li ikada razmišljala o eventualnim motivima za ovako „užasan“ čin.
„Jedino što mi pada na pamet jeste to da smo bili Hrvati“, odgovorila je Denona. „Zbog čega bi drugog napali nedužne civile? Ja sam zapravo bila dijete, imala sam samo 15 godina.“
Na pitanje tko je, začuo se povik: „Milicija Krajine, Martićeva milicija, otvaraj.“ Nakon toga, uslijedila je – po riječima svjedokinje – „brza paljba“.
Nakon što su žene otvorile ulazna vrata i pokušale pobjeći, začuo se novi rafal, a svjedokinja je tom prilikom bila pogođena u kuk i ruku. Nakon što se nekoliko sati skrivala iza zida, svjedokinji je bilo toliko loše da je kolima prebačena do kuće jednog svog susjeda. Tamo joj je majka pronašla nekakve zavoje i previla joj rane.
Svjedokinja je ispričala i kako su tek idućeg jutra stanovnici sela Bruška i obližnjeg zaseoka Marinović shvatili koliko ima poginulih. Od desetoro ubijenih, bilo je devetoro Hrvata i jedan Srbin.
Denona je potvrdila imena žrtava, koja su navedena u dodatku Martićeve optužnice.
Kao osobu koja je navodno kontrolirala i organizirala policijske snage u takozvanoj Srpskoj Autonomnoj Oblasti (SAO) Krajina, Martića se po deset točaka tereti za zločine protiv čovječnosti, a po devet za kršenje zakona i običaja ratovanja. Navodno je – u razdoblju od 1991. do 1995. – sudjelovao u planiranju protjerivanja nesrpskog stanovništva s područja Bosne i Hrvatske.
Svjedokinja je operirana četiri puta, ali je zbog trajnih oštećenja deformirane ruke ostala 50-postotni invalid.
Usprkos tome što ju je policija saslušavala i u Bruški, i u kninskoj bolnici, i godinu dana kasnije u Zadru, Denona kaže da joj nije poznato da je itko bio kažnjen za spomenuta ubojstva.
Dodala je i kako je obitelj nakon okončanja napada kuću zatekla „opljačkanu, uništenu“, te kako se činilo da je u međuvremenu bila korištena kao skladište municije.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Martićev advokat Predrag Milovančević upitao je svjedokinju je li ikada razmišljala o eventualnim motivima za ovako „užasan“ čin.
„Jedino što mi pada na pamet jeste to da smo bili Hrvati“, odgovorila je Denona. „Zbog čega bi drugog napali nedužne civile? Ja sam zapravo bila dijete, imala sam samo 15 godina.“
