ISPITIVANJE ORIĆEVIH POTPISA
Sud procjenjuje autentičnost Orićevog potpisa na dokumentima posredstvom kojih tužioci pokušavaju dokazati njegovu zapovjednu odgovornost.
ISPITIVANJE ORIĆEVIH POTPISA
Sud procjenjuje autentičnost Orićevog potpisa na dokumentima posredstvom kojih tužioci pokušavaju dokazati njegovu zapovjednu odgovornost.
Na suđenju ratnom zapovjedniku Srebrenice, Naseru Oriću, ovoga tjedna je svjedočio i nezavisni vještak, koga su suci pozvali da se izjasni o 11 spornih potpisa o kojima su eksperti optužbe i obrane prethodno iznijeli suprotstavljene stavove.
Dorijan Keržan, slovenski grafolog i načelnik odjeljenja za analizu rukopisa u Ljubljani, izjavio je kako se od ukupno 11 potpisa za pet s „velikom izvjesnošću“ može reći da su zaista Orićevi; za jedan da je „vjerojatno“ njegov; dok se o preostalih pet ne može tvrditi ni da jesu, ni da nisu optuženikovi.
Optužba smatra da je Orić – koji je optužen za zapovjedanje muslimanskim napadima na više od 50 srpskih sela na istoku Bosne, počinjene tokom 1992. i 1993. – stvarni potpisnik dotičnih dokumenata, među kojima ima i klasičnih vojnih naredbi. Neke od tih dokaza tužioci su ranije iskoristili kako bi dokazali da je okrivljeni zaista zapovijedao srebreničkom teritorijalnom obranom.
Advokati okrivljenog su u više navrata osporavali te navode, napominjući da Orić nije obavljao nikakvu zapovjednu funkciju, već da je bio puki sudionik „improviziranog oružanog otpora“ u Srebrenici, gdje nije ni bilo organizirane vojne strukture.
Nedoumice oko potpisa pojavile su se u siječnju/januaru ove godine, prilikom svjedočenja vještaka obrane, profesora Esada Bilića, koji je negirao navode iz iskaza istražitelja tužilaštva dr. V. P. F. Fagela (W. P. F. Fagel), danog u listopadu/oktobru 2004. Da bi razriješili taj spor, suci su se za treće mišljenje odlučili obratiti vlastitom vještaku.
Radi olakšanja evaluacije, sudačkom je vještaku – koji je u dosadašnjoj karijeri obavio „mnogo više od 1.000“ pojedinačnih analiza rukopisa – bilo dano i osam „uzornih“ Orićevih potpisa, koje je trebalo usporediti s potpisima na spornim dokumentima.
Nakon što je Keržan pod vodstvom predsjedavajućeg suca Karmela Agijusa (Carmel Agius) predočio svoje nalaze, obama je stranama ponuđena i mogućnost da ga ispitaju. I dok je tužilac Jan Vuben (Jan Wubben) tu ponudu odbio, jedan od branilaca, Džon Džouns (John Jones), upustio se u opsežno i pomno ispitivanje Keržanove metodologije i istraživačke tehnike.
Zadubivši se u suptilnu analizu poteza nagore i nadolje, pritiskanja olovke, te dotakavši i eventualne efekte koje treba pripisati različitim sredstvima za pisanje, Džouns je krenuo od dokumenta do dokumenta, zahtijevajući od grafologa da mu obrazloži svoje zaključke.
Džouns se također pozvao i na jedan priručnik za naučnu analizu dokumenata, u kojem se čitaocima savjetuje da izvršenim analizama ne pristupaju kao pukoj „matematičkoj evaluaciji“, jer pri zaključivanju i sama ličnost eksperta „može biti od značaja“. Potom je upitao Keržana je li to zaista tako.
„Teško bi bilo ne složiti se s tim“, odgovorio je svjedok.
Tokom kasnijeg ispitivanja, Džouns je naglašavao kako se Keržanov pristup sastojao u „minimiziranju razlika“ između spornih i nespornih potpisa, odnosno u „insistiranju na sličnostima“ između njih. Ekspert mu je odgovarao da se s time ne slaže, ali je i dodao da nikada nije u stanju da tvrdi da su njegove vlastite procjene „stopostotno točne“.
Sudac Agijus je postupak okončao službenim izrazima zahvalnosti upućenim tužiocu Vubenu, koji će 17. ožujka/marta napustiti Tribunal. Sudac je Vubena pohvalio zbog toga što je, kako je rekao, zahvaljujući njemu optužba uspijevala ploviti i po „uzburkanoj vodi“.
Vubenovo mjesto zauzet će Patriša Selers (Patricia Sellers), koja će biti glavna zastupnica optužbe prilikom završnih riječi optužbe i obrane, zakazanih za prvi tjedan travnja/aprila.
Helen Warrell izvještava za IWPR iz Haga.
Dorijan Keržan, slovenski grafolog i načelnik odjeljenja za analizu rukopisa u Ljubljani, izjavio je kako se od ukupno 11 potpisa za pet s „velikom izvjesnošću“ može reći da su zaista Orićevi; za jedan da je „vjerojatno“ njegov; dok se o preostalih pet ne može tvrditi ni da jesu, ni da nisu optuženikovi.
Optužba smatra da je Orić – koji je optužen za zapovjedanje muslimanskim napadima na više od 50 srpskih sela na istoku Bosne, počinjene tokom 1992. i 1993. – stvarni potpisnik dotičnih dokumenata, među kojima ima i klasičnih vojnih naredbi. Neke od tih dokaza tužioci su ranije iskoristili kako bi dokazali da je okrivljeni zaista zapovijedao srebreničkom teritorijalnom obranom.
Advokati okrivljenog su u više navrata osporavali te navode, napominjući da Orić nije obavljao nikakvu zapovjednu funkciju, već da je bio puki sudionik „improviziranog oružanog otpora“ u Srebrenici, gdje nije ni bilo organizirane vojne strukture.
Nedoumice oko potpisa pojavile su se u siječnju/januaru ove godine, prilikom svjedočenja vještaka obrane, profesora Esada Bilića, koji je negirao navode iz iskaza istražitelja tužilaštva dr. V. P. F. Fagela (W. P. F. Fagel), danog u listopadu/oktobru 2004. Da bi razriješili taj spor, suci su se za treće mišljenje odlučili obratiti vlastitom vještaku.
Radi olakšanja evaluacije, sudačkom je vještaku – koji je u dosadašnjoj karijeri obavio „mnogo više od 1.000“ pojedinačnih analiza rukopisa – bilo dano i osam „uzornih“ Orićevih potpisa, koje je trebalo usporediti s potpisima na spornim dokumentima.
Nakon što je Keržan pod vodstvom predsjedavajućeg suca Karmela Agijusa (Carmel Agius) predočio svoje nalaze, obama je stranama ponuđena i mogućnost da ga ispitaju. I dok je tužilac Jan Vuben (Jan Wubben) tu ponudu odbio, jedan od branilaca, Džon Džouns (John Jones), upustio se u opsežno i pomno ispitivanje Keržanove metodologije i istraživačke tehnike.
Zadubivši se u suptilnu analizu poteza nagore i nadolje, pritiskanja olovke, te dotakavši i eventualne efekte koje treba pripisati različitim sredstvima za pisanje, Džouns je krenuo od dokumenta do dokumenta, zahtijevajući od grafologa da mu obrazloži svoje zaključke.
Džouns se također pozvao i na jedan priručnik za naučnu analizu dokumenata, u kojem se čitaocima savjetuje da izvršenim analizama ne pristupaju kao pukoj „matematičkoj evaluaciji“, jer pri zaključivanju i sama ličnost eksperta „može biti od značaja“. Potom je upitao Keržana je li to zaista tako.
„Teško bi bilo ne složiti se s tim“, odgovorio je svjedok.
Tokom kasnijeg ispitivanja, Džouns je naglašavao kako se Keržanov pristup sastojao u „minimiziranju razlika“ između spornih i nespornih potpisa, odnosno u „insistiranju na sličnostima“ između njih. Ekspert mu je odgovarao da se s time ne slaže, ali je i dodao da nikada nije u stanju da tvrdi da su njegove vlastite procjene „stopostotno točne“.
Sudac Agijus je postupak okončao službenim izrazima zahvalnosti upućenim tužiocu Vubenu, koji će 17. ožujka/marta napustiti Tribunal. Sudac je Vubena pohvalio zbog toga što je, kako je rekao, zahvaljujući njemu optužba uspijevala ploviti i po „uzburkanoj vodi“.
Vubenovo mjesto zauzet će Patriša Selers (Patricia Sellers), koja će biti glavna zastupnica optužbe prilikom završnih riječi optužbe i obrane, zakazanih za prvi tjedan travnja/aprila.
Helen Warrell izvještava za IWPR iz Haga.
