Obojicu se tereti po pet točaka – za ubojstvo, progone i deportacije u Bosni i Hrvatskoj, od 1991. do 1995. Tužioci tvrde da su okrivljeni radili na organizaciji, obuci i financiranju jedinica koje su se borile u objema spomenutim zemljama.
U izmijenjenoj verziji optužnice nema novih optužbi, već samo novih činjeničnih navoda, koji se odnose na aktivnosti specijalnih jedinica tajnih službi – Škorpiona i Crvenih beretki – unutar i oko Srebrenice, tokom 1995.
U optužnici se navodi da su u srpnju/julu 1995. „specijalne jedinice Državne sigurnosti Republike Srbije, koje su bile pod kontrolom Stanišića i Simatovića – uključujući Crvene beretke i Škorpione – sudjelovale u napadu“ vojske bosanskih Srba na muslimanske enklave Srebrenicu i Žepu.
U optužnici se potom navodi da su Škorpioni, kojima je zapovijedao Simatović, bili stacionirani nadomak Sarajeva, odakle su snage bosanskih Muslimana bile „koordinirano“ napadane, s ciljem da se odvrate od Srebrenice i Žepe.
U optužnici se potom opisuje kako su muški zatvorenici iz Srebrenice (bosanski Muslimani) bili dodjeljivani pojedinim vojnim jedinicama. „Petnaestak muških zarobljenika odveli su na pogubljenje pripadnici Škorpiona“, navodi se u optužnici.
Još šestorica zarobljenika odvezena su kamionom „u izolirano ruralno područje“, gdje su njihova ubojstva snimljena video-kamerom.
Taj snimak je emitiran lipnja/juna prošle godine, na suđenju Miloševiću, pri čemu se suci ipak nisu suglasili s tužilaštvom u pogledu potrebe iznošenja novih dokaza, napominjući da oni „nisu ni od kakvog značaja kada se radi o osnovnom pravničkom pitanju je li optuženi odgovoran ili nije za zločine koji mu se pripisuju u optužnici“.
Stanišićevi su advokati saopćili da je on suviše bolestan da bi se pojavio na suđenju za ratne zločine. „Iscrpljujuće crijevno oboljenje“ njihovog klijenta ometa u nastojanjima da se na adekvatan način pripremi za sudnicu. Advokati su konstatirali i da će se sposobnosti okrivljenog, kada suđenje bude počelo, vremenom samo smanjivati.
Izjašnjavanje obojice optuženika bilo je organizirano posredstvom video-linka.
U izmijenjenoj verziji optužnice nema novih optužbi, već samo novih činjeničnih navoda, koji se odnose na aktivnosti specijalnih jedinica tajnih službi – Škorpiona i Crvenih beretki – unutar i oko Srebrenice, tokom 1995.
U optužnici se navodi da su u srpnju/julu 1995. „specijalne jedinice Državne sigurnosti Republike Srbije, koje su bile pod kontrolom Stanišića i Simatovića – uključujući Crvene beretke i Škorpione – sudjelovale u napadu“ vojske bosanskih Srba na muslimanske enklave Srebrenicu i Žepu.
U optužnici se potom navodi da su Škorpioni, kojima je zapovijedao Simatović, bili stacionirani nadomak Sarajeva, odakle su snage bosanskih Muslimana bile „koordinirano“ napadane, s ciljem da se odvrate od Srebrenice i Žepe.
U optužnici se potom opisuje kako su muški zatvorenici iz Srebrenice (bosanski Muslimani) bili dodjeljivani pojedinim vojnim jedinicama. „Petnaestak muških zarobljenika odveli su na pogubljenje pripadnici Škorpiona“, navodi se u optužnici.
Još šestorica zarobljenika odvezena su kamionom „u izolirano ruralno područje“, gdje su njihova ubojstva snimljena video-kamerom.
Taj snimak je emitiran lipnja/juna prošle godine, na suđenju Miloševiću, pri čemu se suci ipak nisu suglasili s tužilaštvom u pogledu potrebe iznošenja novih dokaza, napominjući da oni „nisu ni od kakvog značaja kada se radi o osnovnom pravničkom pitanju je li optuženi odgovoran ili nije za zločine koji mu se pripisuju u optužnici“.
Stanišićevi su advokati saopćili da je on suviše bolestan da bi se pojavio na suđenju za ratne zločine. „Iscrpljujuće crijevno oboljenje“ njihovog klijenta ometa u nastojanjima da se na adekvatan način pripremi za sudnicu. Advokati su konstatirali i da će se sposobnosti okrivljenog, kada suđenje bude počelo, vremenom samo smanjivati.
Izjašnjavanje obojice optuženika bilo je organizirano posredstvom video-linka.
