Kratke vijesti

U tom zahtjevu, podnetom 14. prosinca/decembra, kraljicin savjetnik Stiven Kej (Steven Key) i njegova suradnica Dzilijen Higins (Gillian Higgins) tvrde da su suci Patrik Robinson (Patrick Robinson), O-Gon Kvon (O-Gon Kwon) i Jan Bonomi (Iain Bonomy) pogrijesili kada su odbacile njihovu tezu da su pod sadasnjim uvjetima advokati prinudjeni krsiti Tribunalov kodeks ponasanja.

Istakli su i da su prilikom odlucivanja o povlacenju suci morali uzeti u obzir stavove koje su iznijeli tuzioci, kao i predstavnici Udruzenja branilaca Haskog tribunala. I jedni i drugi su, naime, podrzali njihov zahtjev.

Osim toga, branioci su napomenuli i da suci nisu dovoljno uvazili specificne okolnosti koje su i dovele do podnosenja zahtjeva za povlacenjem, te da su se u obrazlozenju odluke o odbijanju tog zahtjeva pozvale na pogresan presedan.

Higinsova i Kej – koji su u okviru sudjenja Milosevicu prethodno bili angazirani kao “prijatelji suda” (amici curiae) – rasporedjeni su na duznost branilaca bivseg jugoslavenskog predsjednika u rujnu/septembru, nakon sto je utvrdjeno da uslijed zdravstvenih problema vise nije prakticno da se on brani samostalno.

Medjutim, buduci odlucan da nastavi braniti se sam, Milosevic je odbio komunicirati s dodijeljenim mu braniocima, da bi nakon toga i veliki broj svjedoka u znak protesta zbog nametanja branilaca odbio pojaviti se pred sudom.

Zalbeno je vijece potom odlucilo da Milosevicu ipak treba dozvoliti da se i dalje brani na nacin na koji je do tada to cinio, s tim da i sluzbeni branioci sve vrijeme treba da ostanu u pripravnosti.

Pitanje koje je sada na dnevnom redu glasi: jesu li Kej i Higinsova obavezni ostati u ulozi koja im je dodijeljena, ili ce im biti dozvoljeno da se povuku sa svojih polozaja?

No, suci koje vode Milosevicev proces trebalo bi da prvo odluce hoce li advokatima uopce biti pruzena prilika da pokrenu zalbeni postupak u kojem bi obrazlozili vlastiti zahtjev.

***

Branioci bivseg lidera bosanskih Srba, Momcila Krajisnika – kome se pred Haskim tribunalom sudi za genocid – zatrazili su da zbog ostavke egipatskog suca Amina El-Mahdija sudjenje njihovom klijentu pocne ispocetka.

Sudac Mahdi je proteklog tjedna objavio da ce se, kao jedini od 14 stalnih sudac koji na nedavnim izborima nije re-izabran, s duznosti koju obavlja povuci 15. sijecnaj/januara iduce godine.

Prema Tribunalovom Pravilniku o vodjenju postupka, ukoliko netko od sudaca iz bilo kog razloga nije u stanju nastaviti rad na slucaju koji je vec stupio u procesnu fazu, predsjednik Tribunala “taj slucaj moze dodijeliti nekom drugom sucu i narediti da saslusanje pocne ispocetka ili da bude nastavljeno”.

Prema vazecim pravilima, za nastavak postupka neophodno je zatraziti pristanak optuzenog. A ukoliko on na to ne pristane, vijece u novom sastavu moze nastaviti voditi proces sve do konacne odluke zalbenog vijeca.

Na saslusanju odrzanom 15. prosinca/decembra, Krajisnikov branilac Nikolas Stjuart (Nicholas Stewart) rekao je da je njegov klijent skloniji zatraziti novo sudjenje, i to zbog toga sto se “okrivljeni suocava s . . . teskim optuzbama koje, poput recimo genocida, sa sobom nose rizik dozivotne robije” i sto bi “sve suci trebalo da saslusaju sve dokaze i da prisustvuju svim saslusanjima”.

Stjuart je dodao i da on ne predlaze da se sudjenje ponovi “bas od pocetka” – nego da samo 12 najvaznijih svjedoka, ukljucujuci i neke od nekadasnjih najblizih Krajisnikovih suradnika, budu ponovo izvedeni pred sud.

Krajisnik se sudu i osobno obratio kako bi obrazlozio ovakav stav.

“Posto sam ja . . . vec proveo cetiri godine u zatvoru”, rekao je on, “bilo bi prirodno da nastojim izbjeci daljnja odlaganja. Ali, ipak mislim da bi ponovno saslusanje tih svjedoka svakako dodatno rasvijetlilo ono sto se dogodilo u Bosni.”

Tuzilac Mark Hermon (Mark Harmon) optuzio je obranu da se za djelomicno ponavljanje postupka zalaze zbog zelje da joj bude pruzena jos jedna prilika da ispita doticnih 12 svjedoka.

Takodje se pozvao na dosadasnje slucajeve u kojima su se suci naknadno ukljucivali u proces, pri cemu su ipak nekako uspijevali da se upoznaju s dokazima koji su prije toga bili izvedeni. Desilo se to i na sudjenju Slobodanu Milosevicu, u koje se novi sudac ukljucio na samom kraju dokaznog postupka optuzbe, kako bi zamijenio pokojnog suca Ricarda Meja (Richard May).

“Uvjeren sam da je u interesu pravde da sudjenje, s novim sucem, bude nastavljeno”, rekao je on.

Krajisnikovo je sudjenje pocelo u veljaci/februaru 2003. Tokom dosadasnjih stotinu radnih dana, suci su saslusali 41 svjedoka optuzbe.

Odluka o daljem toku sudjenja nece biti saopcena prije okoncanja zimske pauze, koja traje do 10. sijacnja/januara iduce godine.

***

Bivsi pripadnik vojnih formacija bosanskih Hrvata, Miroslav Bralo, izjasnio se ovog tjedna kao nevin o svakoj od ukupno dvadeset i jedne tocke optuznice, koja ga tereti za teske povrede Zenevske konvencije i krsenje zakona i obicaja ratovanja tokom ucesca u borbama koje su u srednjoj Bosni vodjene 1993.

Tuzioci tvrde da se optuzeni Bralo, kao pripadnik “Dzokera” – specijalnih jedinica iz sastava Hrvatskog vijeca obrane (HVO) – u svibnju/maju te godine dva dana seksualno izivljavao nad jednom muslimanskom zatocenicom.

Bralo je optuzen i da je muslimanske civile koristio kao “zivi stit” od snajperske paljbe, da im je naredjivao da kopaju rovove, da je Muslimane primoravao da pod pretnjom smrti obavljaju katolicke obrede, te da je naredjivao da neki zatvorenici – prije no sto ih je osobno ubio – budu muceni tako sto su im rane posipane solju i sto su polivani hladnom vodom.

Nakon sto su haski tuzioci u listopadu/oktobru odlucili objaviti tajnu optuznicu koja je protiv njega podignuta jos 1995., Bralo se proslog mjeseca dobrovoljno predao bosanskim vlastima.

U srpnju/julu 2000., zalbeno je vijece potvrdilo desetogodisnju zatvorsku kaznu koja je u prvostupanjskom postupku izrecena zapovjdniku Dzokera Anti Furundziji, koji je bio optuzen za isto silovanje za koje je, pored ostalog, sada optuzen i Bralo.

***

Tuzioci su odlucili povuci optuzbe koje su za nepostivanje suda podnesena protiv Milke Maglov. Radi se o advokatici koja je pred Haskim tribunalom sudjelovala u obrani bivseg politicara bosanskih Srba, Radoslava Brdjanina.

Na pred-sudskoj konferenciji, tuziteljica Brenda Holis (Brenda Hollis) je 13. prosinca/decembra saopcila kako je – zbog potrebe pozivanja izvjesnog broja nevoljnih svjedoka koji su vec svjedocili na nekim saslusanjima – ipak sklonija tome da se citava stvar procesuira administrativno nego u okviru kaznenog postupka.

Prije toga su suci, 6. veljace/februara ove godine, odobrile pokretanje postupka protiv Maglove. Povod je bilo navodno zastrasivanje svjedoka optuzbe na sudjenju Brdjaninu, kao i otkrivanje svjedokovog identiteta.

Zbog bolesti Maglove uslijedilo je odlaganje dokaznog postupka optuzbe, a u medjuvremenu je razrijeseno i sudsko vijece koje je bilo zaduzeno za vodjenje tog slucaja.

Na ovotjednoj konferenciji, odrzanoj pred novim sudskim vijecem, Holisova je saopcila kako bi, s obzirom na sve okolnosti, bilo bolje da citav postupak pocne ispocetka nego da bude nastavljen u tocki do koje je stigao.

Ona je, medjutim, istakla i da se troje svjedoka – ukljucujuci i navodnu zrtvu zastrasivanja – vrlo protive ponovnom izlasku pred sudsko vijece.

Imajuci sve to u vidu, tuziteljica je zakljucila kako nastavljanje citavog slucaja u okviru krivicne procedure ne bi bilo u interesu pravde. I sudsko vijece se suglasilo s okoncanjem postupka.

Holisova je sekretarijatu ipak podnijela i jedan dodatni zahtjev: da svaki eventualni buduci angazman Maglove u Tribunalu prethodno bude pazljivo razmotren. Naglasila je i da je ovaj slucaj pokazao da je neophodno da sud pazljivije nadzire kontakte izmedju advokata i potencijalnih svjedoka, kako bi se zastitila privatnost i sigurnost potonjih.

***

Medjunarodni sud pravde (MSP) – poseban sud Ujedinjenih naroda koji se, poput Tribunala, takodjer nalazi u Hagu – proglasio se 15. prosinca/decembra nenadleznim za tuzbu koju je Srbija i Crna Gora (SCG) pokrenula protiv drzava-clanica NATO-a zbog zracnih udara kojima su 1999. okoncani sukobi na Kosovu.

Suci su svoju odluku obrazlozili time sto SCG – u vrijeme kada su se dogadjaji koji se navode u tuzbi odigrali – nije bila clanica Ujedinjenih naroda.

Bivsa jugoslavenska vlada zatrazila je sudsku odstetu, tvrdeci da je bombardiranje bilo genocid, te da je tom operacijom prekrsen i citav niz medjunarodnih propisa, ukljucujuci obaveze uzdrzavanja od upotrebe sile protiv drugih zemalja, postovanja drzavnog suvereniteta i zastite civilnog stanovnistva.

NATO-vi zracni napadi odigrali su se 1999., pri cemu za njih nije postojalo i odobrenje Vijeca sigurnosti UN-a. U ime zastite albanskog stanovnistva na Kosovu – nad kojim su u to vrijeme srpske snage sigurnosti vrsile nasilje – gadjani su vojni objekti, tvornice, mostovi, pa cak i zgrada beogradske drzavne televizije.

Odluka koju je ovog tjedna saopcio MSP odgovor je na tuzbu koja je protiv osam drzava pred tim sudom bila podnesena u srpnju/julu 2000.