KRATKE VIJESTI

Prosljedjivanje slucajeva nizeg i srednjeg ranga nacionalnim sudovima predstavlja kljucni element strategije okoncanja svih haskih sudjenja i zalbenih postupaka do 2010.

Stovise, ocekivalo se da ce upravo prosljedjivanje postupka koji se vodi protiv oficira jugoslavenske vojske – Miroslava Radica, Veselina Sljivancanina i Mileta Mrksica – poplocati put za raspravu o prosljedjivanju jos osam slucajeva sudovima na Balkanu.

Sva trojica optuzenika su pred sudom UN-a izjavila da se ne osjecaju krivima ni po jednoj tocki optuznice, koja ih tereti za ubojstvo 264 pacijenta, bolnickih radnika i vojnika hrvatske nacionalnosti, koji su se nakon sto je Vukovar 1991. pao u srpske ruke sklonili u gradsku bolnicu.

U optuznici se navodi da su okrivljeni nadzirali okupljanje i transport zrtava.

Povlaceci raniji zahtjev za prepustanje postupka, Del Ponteova je ukazala na “moguce poteskoce karakteristicne za ovaj slucaj” koje se nisu mogle predvidjeti u trenutku podnosenja zahtjeva, niti u vrijeme saslusanja na kojima se u medjuvremenu raspravljalo o procesu.

Del Ponteova nije navela u cemu bi se sastojale te “moguce poteskoce”, ali su se one izgleda pojavile tokom kasnijih razgovora sa duznosnicima Srbije i Hrvatske – dvaju zemalja koje je tuziteljica, kada je o procesuiranju ovog slucaja rijec, prvobitno preporucila kao najbolje alternative Hagu.

Nakon sto je u veljaci/februaru podnesen zahtjev za prepustanje postupka, uslijedila je zestoka rasprava izmedju Beograda i Zagreba o tome kome bi trebalo dodijeliti slucaj.

Na saslusanju koje je tim povodom odrzano u svibnju/maju, hrvatski su predstavnici ponovili argument koji je ranije iznijela i Del Ponteova – da bi Zagreb trebalo imati prioritet, posto su se zlocini dogodili na hrvatskoj teritoriju.

Srpski su se predstavnici, s druge strane, pozivali na pravo Srbije da sudi onim svojim gradjanima koji su se predali ili su uhapseni na njenoj teritoriji.

Srpska delegacija je osim toga iznijela i kritike na racun hrvatskog sudskog sistema, isticuci kako je malo vjerojatno da bi trojici okrivljenih u toj zemlji bilo osigurano pravicno sudjenje. Takodje je istakla da bi prepustanje procesa Beogradu dovelo do suocavanja srpske javnosti sa zlocinima koji su tokom devedesetih pocinjeni u ratovima na Balkanu.

Na samom kraju svibanjskog/majskog saslusanja, predsjedavajuci sudac Alfons Ori (Alphons Orie) priznao je da nece biti lako donijeti odluku.

On je naglasio da sud shvaca da bi rodjaci vukovarskih zrtava mogli biti povrijedjeni odlukom o prepustanju sudjenja Beogradu. Ali je, s druge strane, napomenuo i da je svjestan da bi “okrivljeni mogli pomisliti da su im prava ugrozena” ukoliko slucaj bude procesuiran u Hrvatskoj.

Izgleda da se bas taj politicko-pravni “vruci krompir” u medjuvremenu ugnijezdio u krilu Tribunala.

***

Doskorasnji premijer Ramus Haradinaj (Ramush Haradinaj) vratio se u kosovski protektorat, posto je privremeno – do pocetka sudjenja – pusten iz pritvora Haskog tribunala.

Haradinaju ce se, kao bivsem zapovjedniku Oslobodilacke vojske Kosova (OVK), suditi po 37 tocaka optuznice za zlocine protiv covjecnosti i krsenje zakona i obicaja ratovanja.

Okrivljeni je navodno sudjelovao u okrutnoj kampanji u okviru koje su 1998. otimane, mucene i ubijane desetine Srba, Roma i Albanaca.

Tuzioci su se izjasnili protiv oslobadjanja, isticuci da bi, ukoliko izadje iz pritvora UN-a, Haradinaj mogao predstavljati opasnost za zrtve i potencijalne svjedoke.

Takodjer su istakli da – usprkos cinjenici da se Haradinaj u ozujku/martu dobrovoljno predao Tribunalu, pa i usprkos tome sto je jamstvo za njega predala Misija UN-a za Kosovo (UNMIK) – postoji i izvjestan rizik da ce okrivljeni pobjeci.

No, sudsko vijece je saopcilo kako je uvjereno da ce se okrivljeni vratiti u Hag da bi mu se sudilo, napominjuci kako “nema nikakvih indicija da ce on predstavljati bilo kakvu opasnost za zrtve, svjedoke ili bilo koga drugog”.

Nakon povratka na Kosovo, Haradinaj ce imati obavezu da se jednom tjedno javlja u policijsku stanicu po izboru UNMIK-a. Nece moci obavlja bilo kakvu funkciju u vladi, a zabranjeno mu je i da o svom slucaju raspravlja s bilo kim osim sa vlastitim zastupnicima.

Tuzioci su odlucili da se ne zale na ovu odluku, posto nisu u stanju da ponude nikakve nove argumente protiv nje.

***

Bivsi nacelnik generalstaba Vojske Jugoslavije (VJ), Momcilo Perisic, privremeno je – do pocetka sudjenja – pusten iz pritvora Haskog tribunala.

Nakon sto je objavljeno da se po 13 tocaka optuznice tereti za zlocine protiv covjecnosti i krsenje prava i obicaja ratovanja, Perisic se u ozujku/martu dobrovoljno predao Tribunalu.

Sudit ce mu se zbog toga sto je – iako je znao da njihove formacije cine ratne zlocine – tokom devedesetih tajno dostavljao pomoc Srbima u Bosni i Hrvatskoj.

Osim toga, Perisic je optuzen i za granatiranje civilnih ciljeva i masakr nad oko 8.000 muslimanskih muskaraca i djecaka koji su u srpnju/julu 1995., nakon zauzeca Srebrenice, izvrsile srpske snage.

Tuzioci su bili protiv Perisicevog privremenog oslobadjanja, tvrdeci da su optuzbe protiv njega toliko teske da bi okrivljeni mogao biti u iskusenju da pobjegne.

Takodjer su konstatirali i da vlasti Srbije i Crne Gore nisu u stanju ponuditi dovoljno cvrsta jamstva da bi Perisica, ukoliko to bude potrebno, uhapsile.

Medjutim, sudsko vijece je uvazilo cinjenicu da je optuzeni ostvario sveobuhvatnu suradnju s tuziocima, kao i to da su njegove “opsirne izjave pohranjene na 35 kompakt diskova”.

Suci su osim toga podsjetili i da je Tribunal “u posljednje vrijeme privremeno oslobodio nekolicinu optuzenika slicnog statusa, i to na temelju jamstava Srbije i Crne Gore”.

Nakon oslobadjanja, Perisic ce imati obavezu da se svakodnevno javlja policiji, a zabranjeni ce mu biti kontakti s ostalim okrivljenim osobama, kao i zrtvama i potencijalnim svjedocima.

Tuziocima je za eventualnu zalbu na ovu odluku ostavljen rok od 24 casa.