MILOSEVIC 'UNAPRIJED ZNAO ZA SREBRENICU'

Svi su ocekivali da ce se ovog tjedna, kada u Hagu nasuprot Slobodana Milosevica sjedne general Vesli Klark (Wesley Clark), odigrati odlucni obracun.

Obojica aktera tog obracuna trenutno se bore za politicku funkciju - general Klark, kao bivsi vrhovni zapovjednik zdruzenih snaga NATO-a u Evropi, nastoji postati kandidat Demokratske stranke na americkim predsjednickim izborima, dok se Milosevic vec kandidirao za zastupnika na skupstinskim izborima koji se u Srbiji odrzavaju 28. prosinca/decembra.

No, dok se Milosevic zapravo obracao iskljucivo domacoj publici, predstavljajuci joj se kao netko tko je nastojao isposlovati mir, ali i kao vodja koji se suprotstavio Zapadu, Klark se usredotocio na iznosenje dokaza koji bi potkrijepili optuznicu podignutu protiv bivseg jugoslavenskog predsjednika. Prema rijecima tuzilastva, radi se o nekim od najvaznijih dokaza koji su do sada izneseni protiv Milosevica.

Ono sto je u Klarkovom svjedocenju imalo najvecu tezinu jeste njegova tvrdnja da je Milosevic unaprijed znao za srebrenicki masakr, u kojem je u srpnju/julu 1995., za svega nekoliko dana, pogubljeno vise od 7.000 muslimanskih muskaraca i djecaka.

Publici i novinarima nije bilo dopusteno prisustvo na Klarkovom svjedocenju, koje je odrzano 15. i 16. prosinca/decembra. Tuzilastvo se, naime, suglasilo da, prije no sto budu izneseni u javnost, dokaze razmotri vlada Sjedinjenih Drzava. Stenogram tog saslusanja Tribunal je objavio na svom web-sajtu 18. prosinca/decembra, dok je ono emitirano dan kasnije.

Prisjecajuci se sastanka koji je, nastojeci postici mirovno rjesenje - zajedno s izaslanikom SAD-a za Balkan, Ricardom Holbrukom (Richard Holbrooke), te jos nekolicinom americkih predstavnika - s Milosevicem odrzao u jesen 1995., Klark je rekao da je optuzeni tom prilikom spomenutu delegaciju uvjeravao da ima ovlastenje govoriti u ime bosanskih Srba, kao i da je u stanju prisiliti ih da pristanu na sporazum.

Klark je tada, buduci da mu nije bilo jasno odakle Milosevicu spomenuta ovlastenja - jesu li ona pravne prirode, ili su pak posljedica cinjenice da je optuzeni bio dovoljno utjecajan - tadasnjeg predsjednika upitao kako moze biti tako siguran da ce bosanski Srbi uciniti sve sto on zeli. Prema Klarkovim rijecima, Milosevic mu je tom prilikom odgovorio da se "oni nece protiviti volji srpskog naroda".

Klark tvrdi da je nakon toga nastavio ispitivati Milosevica u vezi sa Srebrenicom.

"Gospodine predsjednice, spominjete da imate toliki utjecaj na bosanske Srbe, ali kako ste onda - ukoliko zbilja imate taj utjecaj - dozvolili da [zapovjednik vojske bosanskih Srba] general Ratko Mladic pobije sve one ljude u Srebrenici?" prisjetio se na sudu Klark.

General je posvjedocio da ga je Milosevic tom prilikom pogledao, te da je - nakon kratke stanke - rekao: "Pa, generale Klark, ja sam Mladica upozorio da to ne cini, ali me on nije poslusao."

Iako se u prvi mah cinilo da ova tvrdnja ne moze imati narocito negativne posljedice - s obzirom da je Milosevic samo tvrdio da je od Mladica zahtijevao da ne pribjegava ubojstvima, te da se kasnije pokazalo da nije kadar da ga u tome zaustavi - ispostavilo se da je upravo njome, u kontekstu ostatka Klarkovog svjedocenja, ali i drugih dokaza optuzbe koji se ticu kontrole koju je Milosevic imao nad bosanskim rukovodstvom, optuzenom ipak nanesen i te kako tezak udarac.

Nije sporno da je bas Milosevic - a ne lider bosanskih Srba Radovan Karadzic, niti pak njihov vojni zapovjednik Ratko Mladic - potpisao Dejtonski mirovni sporazum.

Milosevic je i inace, prema Klarkovom svjedocenju, imao potpunu vlast nad bosanskim Srbima. Klark je kao dokaz spomenuo incident iz 1997., kada je grupa bosanskih Srba blokirala televizijski predajnik, kojeg su kontrolisale snago NATO-a i koji se nalazio nadomak grada Brcko. S obzirom da NATO nije bio u stanju otjerati ih, Klark je pozvao Milosevica. U roku pola sata, masa se razisla.

Imajuci u vidu da Milosevic tvrdi da je imao kontrolu nad bosanskim Srbima, te da je to i prakticno pokazao, Klarkovi navodi o tome da je Milosevic unaprijed znao za planove po kojima je trebalo da bude ubijeno vise tisuca Muslimana u Srebrenici zasigurno ce znacajno poduprijeti teze iz optuznice.

Iako on nije neposredno naredio te zlocine, tuzilastvo bi moglo pokazati kako on nije poduzeo sve sto je bilo u njegovoj moci kako bi ih sprijecio.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Milosevic je bijesno odbacio Klarkovu verziju onoga sto se na spomenutom sastanku dogadjalo. On je rekao kako Klarkovo svjedocenje o razgovoru koji se ticao Srebrenice predstavlja "sustu laz", "prvo zbog toga sto mi uopce nismo razgovarali o Srebrenici, a zatim i zbog toga sto - u citavom tom razdoblju, tokom svih tih godina - ja nijednu naredbu nisam izdao generalu Mladicu, niti sam uopce bio u poziciji izdavati mu naredjenja."

Milosevic je potom rekao i kako smatra da su ubojstva koja su se odigrala u Srebrenici zapravo pocinili placenici, te da ih nije naredio ni Mladic.

Klark se na svjedocenju takodjer prisjetio i sastanka koji je, u jesen 1998., odrzao s Milosevicem, a u nastojanju da privoli tadasnje srpsko rukovodstvo na potpisivanje sporazum kojim se obavezuje da ce odobriti upotrebu zracnog prostora za nadzor prekida vatre, koji je tada bio uspostavljen izmedju Oslobodilacke vojske Kosova (OVK) s jedne, i srpskih snaga na Kosovu, s druge strane.

Tokom tog sastanka - koji je opisan i u Klarkovoj knjizi iz 2000., pod naslovom "Moderno ratovanje" - Milosevic je izjavio: "Vama je poznato, generale Klark, da mi znamo kako cemo se rijesiti tih Albanaca, tih ubojca, tih siledzija i tih ubojca vlastitog naroda. Pobrinuli smo se za to i ranije . . . U Drenici smo ih 1946. pobili. Sve smo ih pobili . . . Jeste, potrajalo je nekoliko godina, ali smo ih na kraju sve pobili."

Tokom unakrsnog ispitivanja, Milosevic je tvrdio da se ta njegova opaska odnosila iskljucivo na "teroriste", a ne na stanovnistvo u cjelini. "Generale Klark, zar nije jasno da tu nije bilo rijeci o Albancima, nego o teroristima koji su te godine zapravo pobili vise Albanaca nego Srba?", upitao je on.

Klark je odgovorio da to uopce nije jasno. Umjesto toga, dodao je kako je Milosevic "izjednacio probleme iz 1998. s onima iz 1946.", te kako je "postojao jasan nagovjestaj da ce oni biti i rjesavani na isti nacin, tako sto bi otpoceo visegodisnji proces ubijanja, koji je u stvari tada vec bio u toku i kojem se NATO pokusao suprotstaviti diplomatskim sredstvima, s ciljem da to pitanje bude zauvijek rijeseno".

Tokom svog obracanja koje je ocito bilo prvenstveno upuceno gledaocima u Srbiji, Milosevic je pokusao pokazati kako je Tribunal neposten, posto mu je ogranicio ispitivanje generala Klarka iskljucivo na one dogadjaje koje je on opisao u svom svjedocenju.

Prilikom unakrsnog ispitivanja, on je u vise navrata pokusao diskreditirati Klarka. Osim sto ga je optuzio za laganje pred sudom, Milosevic se pozvao i na navod iz Njujorkera, izdanja za studeni/novembar u kojem bivsi predsjedavajuci zajednickog generalstaba Hju Selton (Hugh Shelton) govori o tome da je Klark smijenjen s polozaja vrhovnog zapovjednika zdruzenih snaga NATO-a u Evropi zbog nedostatka "integriteta i karaktera".

Klark je odbacio te navode, ukazujuci na pozitivne ocjene koje je o njemu i njegovoj misiji na Kosovu izrekao ne samo Selton, nego i americki tajnik obrane Vilijem Koen (William Cohen). Prema pisanju Njujork tajmsa, tuzilastvo je takodjer - u svjetlu Milosevicevih navoda koji su se ticali Klarkovog integriteta - zatrazilo od bivseg predsjednika Bila Klintona (Bill Clinton) da se pismeno izjasni o Klarkovom karakteru.

Obracajuci se novinarima nakon okoncanja svjedocenja, Klark je ponasanje nekadasnjeg srpskog lidera na sudu opisao kao "tvrdoglavo i cangrizavo". "Bila je to tipicna Miloseviceva predstava. Grandiozna, uzaludna i na neki nacin isuvise osobna", rekao je on.

I pored toga, svjedocenje je za Klarka - kako kaze - predstavljalo "veoma, veoma pozitivno iskustvo".

Stacy Sullivan je voditeljica projekta IWPR-a u Hagu.