Muslimanski zapovjednici pocinju obranu

Pravni zastupnici visokih oficira bosanske vojske – Envera Hadzihasanovica i Amira Kubure – trebali bi, nakon tromjesecne pauze, zapoceti dokazni postupak obrane 18. listopada/oktobra.

Radi se o prvim muslimanskim zapovjednicima koji su se pojavili pred Haskim tribunalom, i to kao osobe optuzene za krsenja zakona i obicaja ratovanja koja su u sukobima izmedju bosanskih i hrvatskih snaga u srednjoj Bosni pocinjena 1993.

Njihov slucaj je jedini koji se pred sudom Ujedinjenih narod vodi iskljucivo zbog “zapovjedne odgovornosti”, odnosno principa po kojem visi oficiri mogu biti proglaseni odgovornima za zlocine koje su pocinile njima podcinjena osobe, i to nezavisno od toga jesu li ih sami naredili.

U razdoblju koji je obuhvacen optuznicom, Hadzihasanovic je zapovijedao Trecim korpusom bosanske vojske, koji je sudjelovao u borbama protiv hrvatskih snaga vodjenim u okolini Zenice.

Amir Kubura bio je pak nacelnik staba, zamjenik zapovjdnika, a kasnije i zapovjednik Sedme muslimanske brdske brigade, ciji su pripadnici, kako se navodi u optuznici, striktno postivali izvjesne islamisticke principe. Navodno su se pod njegovim zapovijedanjem nalazili i “mudzahedini” – strani dobrovoljci, uglavnom iz islamskih zemalja, koji su se borili na strani bosanskih Muslimana.

Optuzba tvrdi da su vojnici koji su bili pod Kuburinom komandom – pa samim tim i komandom pretpostavljenog mu Hadzihasanovica – ubijali i mucili civile i ratne zarobljenike, te pljackali hrvatska i srpska sela i gradove u Bosni.

Jedan od tih incidenata bio je navodno i masakr nad tridesetak civila i ratnih zarobljenika – bosanskih Hrvata – koji je uslijedio nakon napada u kojem su sudjelovali i pripadnici Sedme muslimanske brdske brigade.

Tuzioci tvrde da su Kuburini ljudi, pored ostalog, zatvorenike tukli kundacima, drvenim motkama i metalnim kukama, prisiljavali ih da udaraju jedni druge, naredjivali im da udaraju glavom u zid i prijetili im odsijecanjem nogu.

Hadzihasanovic je, osim za zlocine Sedme muslimanske, optuzen i za slicne zlocine koje su navodno pocinile i druge jedinice pod njegovom kontrolom. Tuzioci tvrde da je on odgovoran i za stetu koja je nacinjena na katolickim crkvama u bosanskim gradovima Guca Gora i Travnik.

U prethodnoj fazi sudjenja – koja je okoncana u srpnju/julu – tuzioci su pokusali pokazati da su se dogadjaji navedeni u optuznici zaista dogodili; da su ih zaista pocinile formacije pod Hadzihasanovicevim i Kuburinim zapovjednistvom; da su okrivljeni znali ili imali razloga znati da su se ti zlocini dogodili; te da nisu ucinili nista kako bi sprecili ili naknadno kaznili takve incidente.

U spomenute svrhe, optuzba je pred Haski sud kao svjedoke pozvala stanovnike doticnih podrucja, lokalnog suca i tuzioca, te bivse pripadnike lokalnih hrvatskih snaga. Takodjer su saslusani i pripadnici stranih mirovnih trupa koje su bile stacionirane u Bosni, kao i nekadasnji dopisnik lista Sunday Times, Endrju Hog (Andrew Hogg), koji je izvjestavao o sukobima i bavio se ulogom koju su u njima odigrali mudzahedini.

Penzionirani njemacki general Klaus Rajnhart (Klaus Reinhardt), koji je predvodio njemacke kontigente u Hrvatskoj i Bosni, a kasnije i zapovijedao NATO-snagama na Kosovu, takodjer je svjedocio u svojstvu eksperta.

U svojoj pisanoj izjavi nacinjenoj na temelju dokumenata koje mu je osiguralo tuzilastvo, general Rajnhart je izneo stav kako postoje tek vrlo slabi nagovjestaji da su okrivljeni kaznjavali svoje potcinjene ili pokretali krivicne postupke zbog zlocina poput onih koji su pobrojani u optuznici.

On je napomenuo da su se oni uglavnom ogranicili na izdavanje pisanih naredjenja u kojima se navodi da su takvi postupci zabranjeni, te da su pojedine zapovjednike smatrali odgovornima za sprovodjenje preventivnih mera.

Medjutim, poslije unakrsnog ispitivanja branilaca koje je potrajalo skoro citavi tjedan, general Rajnhart je izmijenio svoju ocjenu Hadzihasanovca, koji je u vojnoj hijerarhiji zauzimao visi polozaj. Naime, svjedok je sucima rekao kako naknadno pronadjeni dokumenti u koje je imao uvid ipak “pokazuju da general Hadzihasanovic nije samo izdavao naredbe, nego i poduzimao i sve druge mjere kako bi se uvjerio da se protiv pocinilaca poduzima sve sto je zakonom propisano”.

Tuzioci su pak svoju poziciju pokusali ojacati i slanjem svog istrazivackog tima u srednju Bosnu, nastojeci da sacine popis svih relevantnih sudskih postupaka koji su u doticnom razdoblju pokrenuti. Taj tim je naknadno izvijestio da sa zlocinima koji se navode u optuznicama nije bio upoznat nijedan od nadleznih sudova.

Nakon sto je okoncan dokazni postupak optuzbe, branioci su na vec uobicajeni nacin zatrazili da njihovi klijenti budu oslobodjeni. Tvrdili su da sve optuzbe protiv njih trebaju biti odmah povuceni, s obzirom da su se dokazi koje je iznijela optuzba pokazali kao isuvise slabi da opravdali osudu, cak i nezavisno od obrane, koja tek predstoji.

Takodjer su istakli kako neke od formulacija iz optuznice sadrze i nejasnoce oko toga po kojim se zakonima njihovim klijentima zapravo sudi – cime se otvara i pitanje validnosti optuzbi i nadleznosti suda.

No, najveci deo tih argumenata suci su ipak odbacili. A branioci su se na tu odluku zalili – tvrdeci, pored ostalog, i da je optuznica dvosmislena.

Na pred-procesnoj konferenciji odrzanoj pocetkom listopada/oktobra – kada je svim zainteresiranim stranama pruzena prilika da se izjasne o koracima koje ce poduzeti u sljedecem razdoblju i ostalim pravnim i tehnickim pitanjima – branioci su rekli kako ocekuju da ce pozvati oko stotinu svjedoka. Medju njima ce se naci i cetvorica eksperata koji ce svjedociti o povijesti regije, ustavnim pitanjima i problematici vojnog zapovjedanja.

Hadzihasanoviceva obrana ce, po svemu sudeci, pocivati na tezama koje su vec iznesene, jer se branioci nadaju da ce uspjeti pokazati kako je on kao zapovjednik ucinio sve sto je bilo potrebno kako bi sprijecio i kaznio zlocinacke aktivnosti svojih potcinjenih.

Izgleda da ce takva taktika podrazumijevati i utvrdjivanje jesu li se pojedini dogadjaji koji se navode u optuznici uopce desili, sto se zaista dogadjalo i jesu li u svemu tome sudjelovale osobe koja su bila pod Hadzihasanovicevom zapovjednistvom.

Kuburini advokati ocekuju da ce dokaze kojima raspolazu poceti iznositi otprilike polovinom svibnja/maja sledece godine, nakon sto Hadzihasanoviceva obrana zavrsi svoj postupak. Oni ce se usredotociti na zapovjednu strukturu Sedme muslimanske brigade; takodjer ce pokusati pokazati da ni ona nije djelovala u podrucjima gdje su se navodni zlocini odigrali.

Prema odluci sudaca, dokazni postupci branilaca moraju biti okoncani do 1. srpnja/jula 2005.

Michael Farquhar izvjestava za IWPR iz Haga.