Nevoljki svjedok
Bivsi ministar pravosudja bosanskih Srba izjavio je da je ratno rukovodstvo bilo nepovezano i neobavijesteno
Nevoljki svjedok
Bivsi ministar pravosudja bosanskih Srba izjavio je da je ratno rukovodstvo bilo nepovezano i neobavijesteno
Na sudjenju lideru bosanskih Srba Momcilu Krajisniku ovog tjedna je nastavljeno svjedocenje Momcila Mandica, bivseg ministra pravosudja Republike Srpske (RS), koji se u Hagu nevoljko pojavio kao svjedok optuzbe.
I dok se usporedo sa svjedocenjem sire i spekulacije da ce Mandic i sam uskoro biti optuzen za ratne zlocine, on je pred sudom govorio o ratnom rukovodstvu bosanskih Srba i zloglasnim logorima RS-a, te komentirao tajno snimljene telefonske razgovore koje je u to vrijeme vodio.
Takodjer je bio prinudjen potvrditi izjavu koju je dao u ranijem razgovoru s tuziocima, a u kojoj je poimenice ukazao na Krajisnika kao nekoga tko je sudjelovao u predratnim pregovorima o podjeli Bosne.
Tuzioci i suci su ovog tjedna postavili veliki broj krajnje konkretnih pitanja, koja su se ticala logora koji su u RS-u osnovani tokom 1992., ukljucujuci i zloglasne objekte u Omarskoj i Keratermu.
Prema optuznici koja je protiv Krajisnika podignuta, vise tisuca muslimanskih i hrvatskih civila iz Bosne bilo je – zajedno sa svojim politickim, poslovnim i vjerskim liderima – zatvoreno u tim logorima, gdje su postajali zrtve premlacivanja, seksualnog nasilja i ubojstava.
Mandicevi su odgovori pritom cesto bili kontradiktorni, a sudac Alfons Ori (Alphons Orie) ga je u jednoj prilici optuzio i da je “nejasan”.
Na pitanje koje mu je postavljeno u vezi s ratnim rukovodstvom RS-a, Mandic je odgovorio da su srpski lideri boravili u malom skijaskom centru na Palama, tridesetak kilometara udaljenom od Sarajeva, te da su samim tim bili prilicno izolirani.
Do njih je dopirao tek manji dio informacija o zbivanjima u drugim dijelovima Bosne – ukljucujuci i opcinu Prijedor u kojoj su osnovani logori Omarska i Keraterm – pored ostalog i zbog toga sto tokom rata putovanja prakticno nisu ni bila moguca.
I tako je, prema Mandicevoj tvrdnji, onaj dio Bosne koji se nalazio pod srpskom kontrolom funkcionirao gotovo samostalno, jer su njime upravljala jedino ratna predsjednistva i krizni stabovi.
Medjutim, nakon sto je Ori ukazao na iskaze prethodnih svjedoka, Mandic je ipak priznao da su lideri s Pala cesto obilazili ostale dijelove RS-a kako bi se sastajali s lokalnim liderima svoje Srpske demokratske stranke (SDS).
Mandic je Oriju takodjer rekao i da u RS-u, barem koliko je njemu poznato, ratno stanje nikada nije ni bilo proglaseno. Neposredna ratna opasnost proglasena je 1992., ali je – prema Mandicevim saznanjima – Karadzic odlucio da nikada ne proglasava “pravi” rat.
Ukoliko je to tocno, to bi moglo znaciti i da je rukovodstvo bosanskih Srba svjesno nastojalo izbjeci postivanje medjunarodnih obicaja i zakona koji se tokom rata moraju postovati.
Tuzioci su Mandicu postavljali i pitanja koja su se odnosila na veliki broj prisluskivanih razgovora vodjenih tokom 1992. Na jednom od snimaka koji su u sudnici emitirani, Mandic sa visokim duznosnikom bosanskih Hrvata, Brankom Kvesicem, 10. srpnja/jula razgovara o planovima da se Bosna podijeli na dva dijela – srpski i hrvatski.
Razmisljajuci sta ce se desiti s preostalim muslimanskim stanovnistvom, Mandic je tom prilikom rekao: “[Trebalo bi da] uspostavimo zracni most s Turskom, brate, i da ih sve pustimo da odu.”
Mandic je pred sudom prvo rekao kako osobno “nikada nije imao nista protiv multietnicke drzave”, pa je stoga spomenuti razgovor okarakterizirao kao “neformalno caskanje”. No, potvrdio je kako je u doticnoj konverzaciji doista odjekivao eho skuzbene politike koju su u to vrijeme u Bosni vodili srpski i hrvatski lideri.
Krajem tjedna, Mandic nije uspio sakriti suze nakon sto je sudac Ori saopcio odluku kojom se svjedoku dozvoljava da ovaj vikend provede u Beogradu kako bi “napunio baterije” pred unakrsno ispitivanje branilaca koje ce uslijediti za nekoliko dana.
Sjedinjene Drzave su u ozujku/martu prosle godine javno optuzile Mandica da je tokom rata u Bosni naredjivao etnicka ciscenja. A haski tuzitelj Alen Tiger (Alan Tieger) proteklog je tjedna potvrdio kako je protiv Mandica pokrenuta istraga zbog ratnih zlocina, odbijajuci da u potpunosti odbaci i mogucnost podizanja optuznice.
Visoki predstavnik medjunarodne zajednice za Bosnu, Pedi Esdanun (Paddy Ashdown) takodjer je u ozujku/martu 2003. optuzio Mandica za pruzanje financijske pomoci jednom od najznacajnijih haskih optuzenika – Radovanu Karadzicu. U operaciji koja je nazvana “Balkansko zlo”, ciji je cilj bilo onesposobljavanje mreze za podrsku Karadzicu, izvrsena je i blokada Mandicevih financijskih sredstava, dok je njemu samom zabranjen ulazak u Sjedinjene Drzave i zemlje Evropske Unije.
Za Mandicem tragaju i bosanske vlasti, i to zbog navodne pronevjere. Predstavnici za stampu Haskog tribunala odbili su komentirati glasine da mu je kao protuusluga za svjedocenje obecana sigurnost, te da ni kasnije nece biti isporucen Bosni.
Mandicevom sarajevskom advokatu Dusku Tomicu dozvoljeno je prisustvovanje svjedocenju svog klijenta.
Neki poznavaoci prilika u Tribunalu tvrde kako nije nimalo slucajno da je tuzilastvo bas u ovoj fazi sudskog postupka insistiralo na Mandicevom svjedocenju.
Prema takozvanoj “izlaznoj strategiji” Tribunala, do kraja ove godine moraju biti privedene kraju sve istrage koje se ticu ratnih zlocina. Stoga je tuziocima, ukoliko zele optuziti Mandica, za to preostalo jos vrlo malo vremena.
Medjutim, moguce je i da ce izlazna stratergija u stvari ici na ruku upravo Mandicu.
Prema amandmanu koji je u travnju/aprilu stupio na snagu i kojim je to pitanje regulirano u okviru Pravilnika o postupku i dokazima, potvrdjivane ce biti iskljucivo optuznice koje se odnose na “visoke rukovodioce”. Iako je Mandic tokom rata doista bio na visokom polozaju u hijerarhiji bosanskih Srba, jos uvijek nije jasno spada li u doticnu kategoriju.
Mandic bi sljedeceg tjedna trebalo da se vrati u Hag, kako bi ga unakrsno ispitala Krajisnikova obrana.
Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.
