Ozivljava Hrvatska Desnica

Bosko Maric, 77-godisnji umirovljenik iz Splita, glava domacinstva u kojem zivi sa suprugom, kcerkom i dvije unuke, s mirovinom koja iznosi 334 dolara spada u skupinu hrvatskih penzionera s visim mirovinama.

Prosjecna mirovina u Hrvatskoj iznosi oko 195 dolara. Ali, najveci dio od gotovo milijun hrvatskih penzionera mjesecno prima oko 150 dolara, pa se za Marica moze reci da spada medju sretnike.

Kao i svi umirovljenici i Maric je nekoc zivio mnogo bolje. Nekadasnji potpukovnik JNA, Maric, umirovljen prije skoro 30 godina, pedantno je izracunao da je u veljaci/februaru 1972. godine za svoju prvu mirovinu mogao kupiti 1.350 litara benzina. Sada, 30 godina kasnije, moze kupiti tek 392 litre. Skoro tisucu litara benzina Boskove mirovine ishlapilo je posljednjih trideset godina.

Mariceva mirovina, medjutim, bit ce uskoro smanjena. I njega ce zahvatiti socijalne reforme sto ih provodi vlada hrvatskog premijera Ivice Racana, jer njegova mirovina spada u povlastene vojne mirovine. Tako ce njegovih 334 dolara uskoro biti smanjeno za oko osam posto.

U zemlji iscrpljenoj dugogodisnjim ratom i losim ekonomskim prilikama ove reforme idu na ruku desnici koja optuzuje vladu da je izdala narod.

U okviru trogodisnjeg ekonomskog programa, hrvatska vlada nastoji da smanji javnu potrosnju u okviru programa, koji, cak, i Medjunarodni montetarni fond smatra "ambicioznim". Medjutim, ovaj program je neophodan kako bi medjunarodne institucije otvorile svoje fondove.

Vlada Hrvatske odlucila se na drasticna kresanja socijalnih prava, kako bi ustedjela oko 700 milijuna kuna (oko 83 milijuna dolara) budzetskih sredstva, da bi mogla smanjiti poreze i na taj nacin potaci gospodarski razvoj.

Uz mirovine bit ce smanjene i naknade za porodilje, djecji doplatci, naknade za bolovanja i slicno. Marica i druge umirovljenike pogotovo ce pogoditi jos jedna vladina mjera: bolesnici ce ubuduce morati znacajnije placati troskove svoga lijecenja, svaki dan lezanja u bolnici stajat ce ih pet dolara, morat ce placati dio u troskovima operacija i oko 50 posto cijene lijekova koje su do sada dobivali besplatno.

No, to nije jedini problem koji muci Marica i stotine tisuca umirovljenika. Usporedo s kresanjem mirovina i drugih socijalnih prava, Hrvatsku je krajem ljeta zapljusnuo val poskupljenja.

Hrvatske telekomunikacije od 1. klovoza/augusta, koje su u vlasnistvu njemackog Deutsche Telekoma, trostruko su poskupile gradske razgovore. U lipnju/junu Maric je platio 40 dolara za telefon. Sada ce, ne bude li stedio na pozivima, platiti dva ili tri puta vise. Najavljeno je poskupljenje plina, struje, grijanja stanova, vode. Ocekuje da ce mu poskupljenja iz kucnog budzeta sada uzeti mnogo vise.

Ni oni koji imaju srecu da su zaposleni, ne zive nista lakse od umirovljenika. Zagrebacka obitelj Guncic, koja ima dvije djevojcice osnovnoskolskog uzrasta, mjesecno zajedno zaradjuje oko 5.000 kuna (oko 600 dolara). Za minimalne potrebe treba im 570 dolara. Sada, zbog smanjenja djecijih doplataka, primanja ce im za 20-ak dolara biti manja.

Kada primimo placu - kaze obitelj Guncic - prvo platimo rezije, kreditnu karticu i kredite. Pa onda rasporedimo ono sto nam ostane. Sretni smo jer bar imamo posao i placa je redovita. Za kakav-takav normalan zivot, kazu, manjka im jos barem 200 kuna (oko 150 dolara).

Sadasnja vlada lijevog centra, na celu sa socijaldemokratom Ivicom Racanom, koja je vlast dobila pocetkom sijecnja/januara prosle godine ne moze ispuniti obecanja o boljem zivotu gradjana, ali razlozi koji su objektivni, normalne ljude ne zanimaju.

Za vrijeme desetgodisnje vladavine Tudjmanove Hrvatske demokratske zajednice, HDZ, zemlja je opljackana u procesu privatizacije poduzeca, hotela i banaka. Mnoge tvornice, koje su nekad zaposljavale na tisuce ljudi propale su i zatvorene, radnici su otpusteni i ostali su bez posla. Danas stopa nezaposlenosti iznosi oko 23 posto, a gotovo 400.000 radnika trazi posao s malim izgledima da ga ikada nadju. Sve to u zemlji koja ima 4,3 milijuna stanovnika.

U najtezem su polozaju oni cije su tvrtke propale, ljudi srednje dobi, premladi za mirovinu, prestari da ih bilo tko vise primi na posao.

Dok je zemljom vladao Tudjman, zbog njegove nacionalisticke politike, strani kapital - bez kojeg je nemoguce pokrenuti novu proizvodnju - zaobilazio je Hrvatsku.

Nakon promjena obecanja Zapada o ekonomskoj pomoci novom rezimu bila su izdasna. No, u Hrvatsku taj kapital jos nije stigao. Stalno rovarenje desnice koja se ne moze pomiriti s izbornim porazom, stvara nestabilne politicke prilike, pa je strani kapital vrlo oprezan. Desnica stalno insistira na nacionalnim temama, protivi se izrucenju osumnjicenih Haskom sudu.

Hrvatska je tako prisiljena na uzimanje daljnjih kredita iz inozemstva kojima uglavnom vraca stare, nepovoljnije, a dio trosi u socijalne programe, obnovu zemlje ili krpanje rupa u budzetu. Vanjski dug vec je dosegao nepodnosljivih 12 milijardi dolara i svako daljnje zaduzivanje samo otezava ukupne prilike.

Za razvoj tako ne ostaje nista, pa se broj umirovljenika u Hrvatskoj izjednacio s brojem zaposlenih. Sada je tek nesto malo manje od milijun umirovljenika i tek nesto vise od milijun zaposlenih.

Vlada je, da bi otvorila perspektive razvoja i nesto novca ostavila za razvoj, uz kresanje socijalnih prava provela i otpustanja u policiji i najavila bitno smanjenje vojske. Sve su to nepopularne mjere koje ekonomske rezultate mogu dati tek dugorocno. Ljudi, medjutim, iscrpljeni ratom i desetgodisnjim teskim zivotom, to ne mogu cekati.

Otuda teske prilike idu na ruku ekstremnoj hrvatskoj desnici koja u socijalnom nezadovoljstvu gradjana vidi svoju priliku povratka na vlast.

Goran Vezic novinar je nezavisne agencije STINA iz Splita.