PODACI O RAZARANJU DUBROVNIKA

Sudjenje generalu Pavlu Strugaru - bivsem zapovjedniku jugoslavenske vojske kojeg sest tocaka optuznice tereti za ratne zlocine pocinjene prilikom granatiranja Dubrovnika 1991. - nastavljeno je ovog tjedna svjedocenjem o steti koju je pretrpjela povijesna jezgra spomenutog hrvatskog grada.

U ulozi svjedoka je od 4. do 7. svibnja/maja bio arhitekta Slobodan Vukovic. On je u tjednima nakon bombardiranja, koje se odigralo 6. prosinca/decembra 1991., izvrsio inspekciju u dubrovackom Starom Gradu s ciljem da utvrdi razmjere stete koja je pocinjena na objektima koje je UNESCO proglasio "svjetskom bastinom".

Vukovic je ispricao kako je, zajedno sa svojim kolegama iz Instituta za zastitu kulturnih spomenika, taj posao obavljao u vrijeme kada se jos uvijek nije znalo "hoce li granatiranje ponovo poceti".

Ekipa je u obilazak grada krenula s biljeznicama, gradjevinskim planovima i formularima. Trebala je popisati pocinjenu stetu.

Svjedok je sudskom vijecu potvrdio da su podaci o steti bili prikupljani od "stanara ili susjeda, kao i na temelju onoga sto smo vidjeli vlastitim ocima".

Objasnjavajuci zbog cega su ta svjedocenja iz prve ruke bila toliko vrijedna, svjedok je jednostavno rekao: "Svaka granata koja je pala na Dubrovnik, prvo je - prije no sto je eksplodirala - pogodila ljudska srca, tako da su oni itekako znali sto se i gdje dogodilo."

Tuzilac Dejvid Re (David Re) emitirao je Vukovicu dvije video-snimke Starog Grada. Pritom je emitiranje cesto bilo prekidano, kako bi svjedok identificirao pojedine objekte ili ulice.

Cinilo se, medjutim, da je ovako koncipirano svjedocenje bilo - cak i po mjerilima Tribunala - isuvise podrobno. "S mnogima od ovih podataka islo se u detalje i vise nego sto je to, po nasem misljenju, bilo neophodno", rekao je tuziocu predsjedavajuci sudac Kevin Parker (Kevin Parker).

Tokom unakrsnog ispitivanja, branilac Vladimir Petrovic nastojao je osporiti pouzdanost ne samo Vukovicevih sjecanja, nego i njegovih izvjestaja. "Kako da vam vjerujemo?", zapitao je on u jednom trenutku svjedoka.

Staviso, jedan krug pitanja odnosio se i na prebivaliste svjedokove majke. Vukovic je, naime, nekoliko puta konstatirao da je tesko precizno utvrditi, buduci da su u medjuvremenu u doticnoj ulici izmijenjeni kucni brojevi.

Ostala pitanja ticala su se datuma i trajanja obilazaka - s obzirom da iz sacinjenih izvjestaja proizilazi da je svjedok u isto vrijeme bio prisutan na nekoliko razlicitih lokacija. Odgovarajuci na njih, Vukovic je insistirao na tome da se radi o stamparskim gresakama.

Medjutim, 6. svibnaj/maja saslusanje nije otpocelo nastavkom Vukovicevog svjedocenja, nego raspravom o tome je li Strugar sposoban ili ne izdrzati sudjenje.

Branilac Petrovic je naglasio - kao sto je vec cinio u vise navrata - da je Strugar "osoba koja ima ozbiljne zdravstvene probleme", te da stoga "nije u stanju pratiti sudski proces".

Petrovic tvrdi da njegov klijent pati od demencije, depresije, post-traumatskog stresa, kronicnog oboljenja bubrega i artritisa kicme - uslijed cega su mu, pored ostalog, bitno oslabili pamcenje, moc odrzavanja paznje, kao i sposobnost smisljanja i organiziranja obrane.

Branilac je napomenuo i da, uprkos tome sto je optuzenik djelomicno svjestan postupka koji se protiv njega vodi, samo sudjenje - zbog njegove bolesti - ne moze biti sasvim posteno.

"Nije sporno da general Pavle Strugar zna sta su Ujedinjeni narodi", konstatirao je Petrovic. Medjutim, branilac istice da se, zbog cinjenice da je ovim slucajem obuhvaceno vise tisuca razlicitih podataka, ipak postavlja pitanje hoce li Strugar moci "svjedociti bez upadanja u zamku, sto ce njegov polozaj uciniti jos tezim".

Tuzilac Re je uzvratio kako je - premda Strugar doista boluje od vaskularne demencije - to oboljenje ipak "toliko blago da ne umanjuje njegove sposobnosti".

"Optuzeni je mentalno sposoban izdrzi sudjenje", inzistirao je tuzilac.

Sudac Parker je pak rekao da ce se sudsko vijece o optuzenikovom stanju i sposobnostima izjasniti "prvom prilikom".

Rachel S. Taylor je urednica IWPR-a u Hagu.