ŠLJIVANČANIN ZA VUKOVARSKA UBISTVA KRIVI DRUGE
Oficir jugoslovenske vojske tvrdi da su za vukovarski masakr odgovorne jedinice lokalnih vojnih rezervista.
ŠLJIVANČANIN ZA VUKOVARSKA UBISTVA KRIVI DRUGE
Oficir jugoslovenske vojske tvrdi da su za vukovarski masakr odgovorne jedinice lokalnih vojnih rezervista.
Bivši oficir Jugoslovenske Narodne Armije (JNA), Veselin Šljivančanin, koji je ove sedmice svJedočio u vlastitu odbranu, izjavio je pred sudom da je masovna egzekucija oko 260 pacijenata i civila izvedenih iz vukovarske bolnice u novembru 1991. izvršena bez njegovog znanja, odnosno da su je počinile formacije koje mu nisu bile direktno potčinjene.
Okrivljeni je sudijama rekao i to da je bio ubijeđen da će ljudi iz bolnice biti odvezeni autobusima na bezbjednija mesta u Hrvatskoj, te da za ubistva nije odgovorna JNA, nego jedinice Teritorijalne odbrane lokalnih Srba.
Šljivančanin je zajedno sa Radićem i Mrkšićem optužen da je u novembru 1991. nadzirao ubijanje oko 260 hrvatskih pacijenata i civila iz bolnice, nakon što su grad zauzele srpske snage.
U optužnici se navodi da su Šljivančanin i Radić lično sudjelovali u odabiru zarobljenika koji su 20. novembra ujutro ukrcani u autobuse i prevezeni na poljoprivredno dobro Ovčara. Zarobljenici su – kako dalje stoji u optužnici – satima ponižavani i zlostavljani, da bi ih uveče u blizini Ovčare likvidirale trupe koje su bile pod komandom i nadzorom trojice saoptuženika.
Šljivančanin je pak ove sedmice rekao da su lokalne jedinice vojnih rezervista, poznatije pod nazivom Teritorijalna odbrana, stvarni počinitelji vukovarskog masakra.
Šljivančanin je tada bio major pri Gardijskoj brigadi, a tvrdi da za vrijeme vukovarske operacije nije imao ovlasti da izdaje naređenja Teritorijalnoj odbrani, niti ostalim jedinicama.
Okrivljeni je minimizirao vlastitu ulogu u bici za Vukovar. Rekao je da je – prema važećem pravilu službe u JNA – ukoliko je htio da izda naređenje potčinjenoj jedinici najprije morao zatražiti dopuštenje od pukovnika Mrkšića kao komandanta Gardijske brigade.
Šljivančanin je potvrdio da je mogao izdavati „uputstva“ potčinjenima, ali je rekao da se njegov posao prevashodno sastojao u pripremanju programa i planova za obuku vojne policije, kontroliranju i pomaganju te obuke, kao i analizi zadataka koje je obavljala vojna policija.
Pogotovo je bio odlučan u distanciranju od Teritorijalne odbrane.
„Niti sam bio zadužen da dajem upute Teritorijalnoj odbrani, niti sam to činio“, rekao je on.
Šljivančanin je napomenuo da su profesionalni vojnici sa prezirom gledali na jedinice Teritorijalne odbrane.
„Nije [Gardijska brigada] tražila dobrovoljce“, rekao je Šljivančanin. „Mnoge od njih smo vratili zbog psihičke nestabilnosti i nediscipline. Mi smo bili zaduženi da uvedemo red i disciplinu u što većoj mjeri.“
Okrivljeni je rekao i da je njegova uloga u vukovarskoj operaciji bila spašavanje saboraca iz kasarni JNA, koje su bile u okruženju hrvatskih snaga.
Osim toga, Šljivančanin je ove sedmice osporio i iskaz svjedoka optužbe Herberta Okuna iz novembra 2005.
Okun je tokom 1991. bio specijalni savjetnik i zamjenik izaslanika UN-a za bivšu Jugoslaviju, Sajrusa Vensa (Cyrus Vance). U svom prošlogodišnjem svjedočenju, on je rekao da je za vrijeme izaslanikove posete Vukovaru u oktobru 1991. Šljivančanin podigao glas na Vensa i uperio pušku u njega, jer je ovaj zatražio da ga odvedu u vukovarsku bolnicu.
Okun je rekao i da Vens nije povjerovao u Šljivančaninovo upozorenje da je most miniran, ali da je – nakon što je u njega bilo upereno oružje – ipak odlučio da više ne insistira na svom zahtjevu.
Šljivančanin je u potpunosti porekao Okunovu priču, rekavši da Vensa nije odveo u vukovarsku bolnicu, ne zbog toga što je imao išta da krije, već zato što to područje još uvijek nije bilo bezbjedno. Predočio je i sigurnosne izvještaje JNA u kojima je – u prilog njegovih tvrdnji – opisan jedan podrum nadomak bolnice u kojem se nalazio štab hrvatske paravojske.
Napomenuo je i da ga je njegov pretpostavljeni oficir, general Aleksandar Vasiljević, jednom prilikom ukorio zbog toga što je doveo visokog starješinu blizu borbenih linija, dodavši kako nije želio da bude okrivljen za to da je izaslanika UN-a doveo u isto tako opasnu situaciju.
„Da sam uperio pušku u čovjeka Vensovih godina, odavno bih bio pritvoren i procesuiran“, rekao je on.
Šljivančanin je posljednji okrivljeni koji u sklopu ovog procesa – koji traje već više od godinu dana – iznosi svoju odbranu. Advokati trećeg optuženog, bivšeg komandanta JNA, Mileta Mrkšića, već su okončali dokazni postupak odbrane.
Šljivančaninovi branioci su rekli kako očekuju da će svoj dokazni postupak okončati do 8. decembra 2006.
Katherine Boyle izvještava za IWPR iz Haga.
Okrivljeni je sudijama rekao i to da je bio ubijeđen da će ljudi iz bolnice biti odvezeni autobusima na bezbjednija mesta u Hrvatskoj, te da za ubistva nije odgovorna JNA, nego jedinice Teritorijalne odbrane lokalnih Srba.
Šljivančanin je zajedno sa Radićem i Mrkšićem optužen da je u novembru 1991. nadzirao ubijanje oko 260 hrvatskih pacijenata i civila iz bolnice, nakon što su grad zauzele srpske snage.
U optužnici se navodi da su Šljivančanin i Radić lično sudjelovali u odabiru zarobljenika koji su 20. novembra ujutro ukrcani u autobuse i prevezeni na poljoprivredno dobro Ovčara. Zarobljenici su – kako dalje stoji u optužnici – satima ponižavani i zlostavljani, da bi ih uveče u blizini Ovčare likvidirale trupe koje su bile pod komandom i nadzorom trojice saoptuženika.
Šljivančanin je pak ove sedmice rekao da su lokalne jedinice vojnih rezervista, poznatije pod nazivom Teritorijalna odbrana, stvarni počinitelji vukovarskog masakra.
Šljivančanin je tada bio major pri Gardijskoj brigadi, a tvrdi da za vrijeme vukovarske operacije nije imao ovlasti da izdaje naređenja Teritorijalnoj odbrani, niti ostalim jedinicama.
Okrivljeni je minimizirao vlastitu ulogu u bici za Vukovar. Rekao je da je – prema važećem pravilu službe u JNA – ukoliko je htio da izda naređenje potčinjenoj jedinici najprije morao zatražiti dopuštenje od pukovnika Mrkšića kao komandanta Gardijske brigade.
Šljivančanin je potvrdio da je mogao izdavati „uputstva“ potčinjenima, ali je rekao da se njegov posao prevashodno sastojao u pripremanju programa i planova za obuku vojne policije, kontroliranju i pomaganju te obuke, kao i analizi zadataka koje je obavljala vojna policija.
Pogotovo je bio odlučan u distanciranju od Teritorijalne odbrane.
„Niti sam bio zadužen da dajem upute Teritorijalnoj odbrani, niti sam to činio“, rekao je on.
Šljivančanin je napomenuo da su profesionalni vojnici sa prezirom gledali na jedinice Teritorijalne odbrane.
„Nije [Gardijska brigada] tražila dobrovoljce“, rekao je Šljivančanin. „Mnoge od njih smo vratili zbog psihičke nestabilnosti i nediscipline. Mi smo bili zaduženi da uvedemo red i disciplinu u što većoj mjeri.“
Okrivljeni je rekao i da je njegova uloga u vukovarskoj operaciji bila spašavanje saboraca iz kasarni JNA, koje su bile u okruženju hrvatskih snaga.
Osim toga, Šljivančanin je ove sedmice osporio i iskaz svjedoka optužbe Herberta Okuna iz novembra 2005.
Okun je tokom 1991. bio specijalni savjetnik i zamjenik izaslanika UN-a za bivšu Jugoslaviju, Sajrusa Vensa (Cyrus Vance). U svom prošlogodišnjem svjedočenju, on je rekao da je za vrijeme izaslanikove posete Vukovaru u oktobru 1991. Šljivančanin podigao glas na Vensa i uperio pušku u njega, jer je ovaj zatražio da ga odvedu u vukovarsku bolnicu.
Okun je rekao i da Vens nije povjerovao u Šljivančaninovo upozorenje da je most miniran, ali da je – nakon što je u njega bilo upereno oružje – ipak odlučio da više ne insistira na svom zahtjevu.
Šljivančanin je u potpunosti porekao Okunovu priču, rekavši da Vensa nije odveo u vukovarsku bolnicu, ne zbog toga što je imao išta da krije, već zato što to područje još uvijek nije bilo bezbjedno. Predočio je i sigurnosne izvještaje JNA u kojima je – u prilog njegovih tvrdnji – opisan jedan podrum nadomak bolnice u kojem se nalazio štab hrvatske paravojske.
Napomenuo je i da ga je njegov pretpostavljeni oficir, general Aleksandar Vasiljević, jednom prilikom ukorio zbog toga što je doveo visokog starješinu blizu borbenih linija, dodavši kako nije želio da bude okrivljen za to da je izaslanika UN-a doveo u isto tako opasnu situaciju.
„Da sam uperio pušku u čovjeka Vensovih godina, odavno bih bio pritvoren i procesuiran“, rekao je on.
Šljivančanin je posljednji okrivljeni koji u sklopu ovog procesa – koji traje već više od godinu dana – iznosi svoju odbranu. Advokati trećeg optuženog, bivšeg komandanta JNA, Mileta Mrkšića, već su okončali dokazni postupak odbrane.
Šljivančaninovi branioci su rekli kako očekuju da će svoj dokazni postupak okončati do 8. decembra 2006.
Katherine Boyle izvještava za IWPR iz Haga.
