Slucaj Oric: problemi s dosljednoscu
Tokom saslusanja o napadima na srpska sela, svjedok je ukoren zbog neprikladnog ponasanja
Slucaj Oric: problemi s dosljednoscu
Tokom saslusanja o napadima na srpska sela, svjedok je ukoren zbog neprikladnog ponasanja
Ni nastavak sudjenja ratnom lideru bosanskih Muslimana, Naseru Oricu – nakon nedavnog incidenta koji se dogodio kada je okrivljeni tokom saslusanja gnjevno ustao i poceo vikati da je jedan od svjedoka optuzbe umijesan u ubojstvo “vise tisuca Muslimana” – nije doveo do smanjivanja napetosti.
Predsjedavajuci sudac Karmel Agiju (Carmel Agius) ovog se tjedna nasao na iskusenjima druge vrste. Povod su sada bili svjedoci – lokalni Srbi koje je tuzilastvo pozvalo da svjedoce o muslimanskim napadima na njihova sela izvrsenim tokom 1992. i 1993. – koji su ispoljili veliku dozu rasne mrznje i nepostivanja suda, usudivsi se cak praviti i nepismenima.
Jednog od njih su branioci zamolili da prokomentira video-snimku koja proturijeci njegovoj ranijoj tvrdnji da je u trenutku kada su njegovo selo napale snage pod Oricevim zapovjednistvom na sebi imao civilnu odjecu.
Zbog uloge koju je odigrao u ratu (1992-1995), mnogi bosanski Muslimani Orica dozivljavaju kao heroja. Haski ga tribunal pak tereti da je nadzirao pljacku i unistavanje srpskih sela, kao i mucenja i ubojstva Srba koji su u naznacenom razdoblju boravili u srebrenickom zatvoru.
Svjedoci su ovog tjedna govorili o tome kako su muslimanske snage iz sela koje su napadale krale hranu, te kako su pritom palile kuce. Takodjer je bilo rijeci i kako su pripadnici Oricevih jedinica tukli pritvorene Srbe.
No, i ovog se tjedna jos jednom ukazao i problem koji je bio vidljiv od samog pocetka sudjenja Oricu. Radi se o tome da su svjedoci optuzbe ocito problematicno odabrani i slabo pripremljeni – tako da su njihovi iskazi cesto sasvim nedosljedni.
Prvo se 13. prosinca/decembra u sudnici pojavio Dragomir Miladinovic, koji je na saslusanju rekao da ima problema s citanjem i pisanjem, pokusavajuci spriejciti branioce da mu tokom unakrsnog ispitivanja neke dokaze predoce u pisanom obliku.
Nesto slicno se na ovom sudjenju vec desilo kada su se neki od svjedoka optuzbe pozivali na to da imaju probleme sa vidom.
Medjutim, ostarjeli Miladinovic je svoj ovotjedni nastup poceo podnosenjem popisa s imenima Srba za koje tvrdi da su pobijeni u napadu koji je na njegovo selo Jezesticu izvrsen 7. sijecnja/januara 1993., napominjuci kako zeli da svi u sudu budu upoznati s tim podacima.
Nakon sto je pogledao taj popis, sudac Agijus je svjedoka upitao: “Gospodine Miladinovicu, jeste li vi ovo napisali?”
“Jesam”, odgovorio je svjedok.
“Proslog petka, izjavili ste kako ste u stanju citati iskljucivo velika slova, a ovdje je, kako vidim, sve napisano vrlo sitnim slovima”, rekao je sudac Agiju. “Zapravo, tako sitnim da i sam jedva vidim ono sto pise.”
Svjedok je krajnje lezerno uzvratio: “Mozda je trebalo da uzmem veci papir.”
U nastavku svjedocenja, Miladinovic je opisao kako je napad na Jezesticu izvrsilo nekoliko tisuca – “Turaka”. U pitanju je pogrdan naziv za bosanske Muslimane, koji je svjedok sve vrijeme koristio.
Prema njegovim rijecima, napadaci su bili podijeljeni u tri grupe. Prvi su sudjelovali u “ubijanju i progonu ljudi”, drugi su bili zaokupljeni “pljackanjem srpskih kuca i njihovim spaljivanjem”, dok su trecu grupu cinili civili, koji su “odnosili ono sto su ukrali, uglavnom hranu”.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Oricev je branilac Dzon Dzouns (John Jones) upitao svjedoka jesu li oni koji su pljackali kuce odmah jeli ukradenu hranu. A kada je svjedok odgovorio potvrdno, Dzouns mu je skrenuo paznju na to da su pljackasi to cinili vjerojatno zbog toga sto su bili “ocajnicki gladni”.
Oriceva obrana prvenstveno nastoji dokazati da su pljacke koje su pocinili srebrenicki Muslimani predstavljale zapravo ocajnicke pokusaje da se dodje do hrane, posto je enklava bila umnogome izmucena gladju.
Ali, svjedok ni time nije bio impresioniran. “Mozda – ali kako ja to da znam?”, odgovorio je on, nestrpljivo odmahujuci rukom.
Po okoncanju Miladinovicevog svjedocenja, uslijedilo je kratko obracanje suca Agijua.
“Dok slusam kako o Muslimanima govorite kao o 'Turcima', shvacam da ste jos uvijek rob proslosti”, ukorio je on svjedoka. “Vi mozda smatrate da su samo Srbi ubijani u ovom ratu – ali su ubijeni i mnogi Muslimani i Hrvati.”
U kasnijoj fazi sukoba – tokom srpnja/jula 1995. – srebrenicku “sigurnu zonu” zauzele su srpske snage, koje su tokom jednog tjedna pobili gotovo 8.000 prethodno zarobljenih muslimanskih muskaraca i djecaka. Radi se o masovnom zlocinu koji je pred Haskim tribunalom nedavno proglasen za genocid, sto je prvi takav slucaj u Evropi nakon Holokausta.
Potom je svjedocio i sredovjecni Slavisa Eric, bivsi medicinski tehnicar. On je u listopadu/oktobru vec svjedocio o napadu na svoje selo Kravica, izvedenom takodjer 7. siejcnja/januara.
Eric je bio zamoljen da prokomentira video-snimku televizije bosanskih Srba nacinjenu u vrijeme ofanzive. Iako je, po recima obrane, mitiran tek naknadno, ta snimka ipak sadrzi “relevantan i izuzetno vazan materijal o dogadjajima u Kravici”.
Svjedok je bio vidno uznemiren pitanjima koja mu je postavio Oricev branilac, koji je od njega trazio da se izjasni zasto je tvrdio da je na dan napada na sebi imao civilno odijelo, kada se na video-snimku jasno vidi da je nosio uniformu.
Tim bi dokazom mogle biti podrzane tvrdnje branilaca da su “seoski strazari”, koje su spominjali mnogi svjedoci – i koje je optuzba predstavila kao dobrovoljce i amatere – zapravo bili dobro naoruzani pripadnici vojske bosanskih Srba. Ukoliko to uspiju dokazati, suci bi mogle potvrditi da su napadi koje su na srpska sela izvrsile Oriceve formacije bili u stvari napadi na legitimne vojne ciljeve.
No, cak i tokom ovog svjedocenja, Eric je bio vrlo agresivan prema zastupnici obrane Vasviji Vidovic. Kada ga je Vidoviceva upitala je li u srpnju/julu 1995. – u vrijeme kada je pocinjen masakr nad bosanskim Muslimanima u Srebrenici – bio pripadnik Bratunacke brigade, svjedok ju je opsovao.
Zapovjednik brigade Vidoje Blagojevic optuzen je pred Haskim tribunalom zbog navodnog ucesca u masakru. Taj proces je okoncan i ocekuje se izricanje presude.
Napetost izmedju Erica i Vidoviceve se ovom prilikom mogla gotovo fizicki osjetiti. A kada su svjedokov ton i ponasanje postali krajnje neprikladni, sudac Agijus je jos jednom bio prinudjen umijesati se.
“Gospodine Ericu, upozoravam Vas”, rekao je on. “Bez komentara, bez gesta, ili cete zazaliti zbog onoga sto cinite.”
Najzad, pred sucima se pojavio i Slavoljub Zikic, cije se ime spominje i u optuznici podignutoj protiv Orica, a u vezi s optuzbom koja se tice mucenja zatvorenika.
Taj svjedok, koji ima 69 godina, jedini je svjedocio stalozeno i dosljedno. Zikica su muslimanske snage uhapsile 5. listopada/oktobra 2002. Desilo se to nakon napada na njegovo selo Fakovici – sto je jedan od zlocina koji su navedeni u optuznici protiv Orica.
Zikic je opisao kako je tokom svog boravka u pritvoru – gdje je ostao tjedan i pol – svakodnevno bio premlacivan i mucen, pri cemu su mu slomljena dva rebra, a veci broj zuba izbijen.
Takodje je opisao i svoja cetiri susreta s Oricem, koji je – po njegovim rijecima – zatvorenike obilazio tokom listopada/oktobra 1992.
“Dok je on boravio u zgradi, nije bilo premlacivanja. Uvijek se prema nama odnosio krajnje korektno”, rekao je svjedok pred sudom.
Zbog zimske pauze u radu Tribunala, nastavak sudjenja zakazan je za 10. sijecnja/januara iduce godine.
Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.
