SRBIJA SE PRIPREMA SUDITI ZA MASOVNE GROBNICE

U nastojanju da pokazu spremnost za procesuiranje ratnih zlocina, beogradske su vlasti ovoga tjedna obecale da ce pokrenuti postupak protiv odgovornih za ubijanje vise stotina kosovskih Albanaca. Rijec je o zlocinima koji su se odigrali 1999. i nakon kojih je uslijedio i pokusaj zataskavanja, odnosno ukop leseva u masovne grobnice u unutrasnjosti Srbije.

Spomenuto obecanje uslijedilo je cetiri godine nakon otkrica masovnih grobnica i neposredno nakon sto su tijela 64 kosovska Albanca, ciji su ostaci ekshumirani iz masovne grobnice u Batajnici (predgradje Beograda), predana Misiji Ujedinjenih naroda za Kosovo (UNMIK), koja ce ih ustupiti obiteljima.

Glasnogovornik tuzioca Posebnog vijeca za ratne zlocine pri beogradskom okruznom sudu, Bruno Vekaric, potvrdio je 3. lipnja/juna za IWPR da tuzilac za ratne zlocine sudski postupak protiv pojedinaca koji su odgovorni za masovne grobnice u Srbiji planira pokrenuti krajem ove ili pocetkom 2006. godine. Dodao je i da je tuzilastvo vec obavilo razgovore s vise od 200 potencijalnih svjedoka.

Istrazni sudac Posebnog vijeca za ratne zlocine, Milan Dilparic, izjavio je 26. svibnja/maja da ce istraga biti okoncana do kraja godine.

Izvori IWPR-a bliski srpskoj vladi tvrde da najava podizanja optuznica za masovne grobnice pokazuje da su vlasti konacno prevladale vlastiti otpor prema pokretanju pitanja odgovornosti za ratne zlocine. “Napokon je donesena politicka odluka”, izjavio je za IWPR izvor iz vlade, koji je medjutim odbio reci hoce li ce se medju optuzenicima naci pripadnici policije ili vojske, a nije se zelio izjasnjavati ni o rangu buducih optuzenika.

Do sada je sirom Srbije, iz razlicitih masovnih grobnica, ekshumirano ukupno 836 tijela kosovskih Albanaca. Pretpostavlja se da su u pitanju zrtve koje su na Kosovu stradale 1999., u akcijama srpskih snaga sigurnosti, tokom kojih je vise tisuca ljudi ubijeno ili nestalo. Skoro 500 posmrtnih ostataka je vec predano obiteljima zrtava na Kosovu i UNMIK-u. Srpska vlada tvrdi da ce i ostala tijela biti vracena cim budu identificirana – sto bi moglo potrajati jos nekoliko mjeseci.

Susac Dilparic kaze da identitet pojedinih zrtava, kao i mjesto i nacin njihove pogibije, tek trebaju biti utvrdjeni. Izjavio je i da ocekuje da ce srpsko sudstvo, kada je o ovom slucaju rijec, i ubuduce imati podrsku UNMIK-a i Haskog tribunala.

Grobnice su u Srbiji otkrivene 2001., i to na trima lokacijama: na policijskom posjedu u Batajnici (pokraj Beograda); na policijskom posjedu u Petrovom Selu (istocna Srbija); te u blizini jezera Perucac (nadomak Uzica, zapadna Srbija).

Za transport leseva u kamionima-hladnjacama i njihov ukop u masovne grobnice po unutrasnjosti Srbije (s ciljem zataskavanja zlocina) tereti se srpske tajne sluzbe.

Najveci broj ostataka – 709 – sahranjen je u osam jama u Batajnici, na policijskom posjedu Specijalne antiteroristicke jedinice (SAJ). Za sada ih je identificirano oko 350.

Iako se dvije od tri masovne grobnice nalaze na policijskim posjedima, beogradske vlasti ni cetiri godine nakon njihovog otkrica nisu podigle nijednu optuznicu.

Jos je u svibnju/maju 2001. tadasnji zamjenik zapovjednika policijske jedinice za borbu protiv organiziranog kriminala, Dragan Karleusa, na konferenciji za stampu izjavio da se radi o tijelima zrtava “operacije ciscenja terena izvedene na Kosovu”.

Karleusa je takodjer rekao da je “ciscenje”, u ozujku/martu 1999., naredio bivsi predsjednik Slobodan Milosevic, i to na sastanku kojem su prisustvovali tadasnji srpski ministar policije Vlajko Stojiljkovic, te sefovi tajnih sluzbi i policije – Radomir Markovic i Vlastimir Djordjevic. Usprkos tome sto ga je naknadno pokusao poreci, Markovicev iskaz o tom sastanku uvrsten je u dokazni materijal na sudjenju Milosevicu pred Haskim tribunalom.

Milosevicu se trenutno sudi pred sudom UN-a; Markovic je u Srbiji pritvoren sasvim drugim povodom; dok je Djordjevic jos uvijek u bijegu, jer je protiv njega podignuta optuznica pred Tribunalom.

Od sijecnja/januara srpska je vlada – prije svega posredstvom niza “dobrovoljnih” predaja osoba osumnjicenih za ratne zlocine – zapocela proces postepenog unapredjenja suradnje s Hagom. Uprkos tome, Beograd se i dalje zalaze za to da se sto veci broj slucajeva u kojima su za zlocine osumnjiceni Srbi ipak prepusti lokalnim sudovima.

Istovremeno, svi dosadasnji srpski rukovodioci – pocevsi od ubijenog premijera Zorana Djindjica, preko njegovog nasljednika Zorana Zivkovica, pa sve do aktuelnog predsjednika vlade, Vojislava Kostunice – odbili su se suociti s problemom masovnih grobnica i izvodjenjem pred lice pravde onih koji su za njih odgovorni.

Promatraci tvrde da su beogradske vlade u tom pogledu nemocne zbog kontinuiranog prisustva Milosevicevih pristalica u vlastitoj administraciji, ukljucujuci tajne sluzbe. Prilikom ranijeg istrazivanja ove problematike, izvori iz sudstva su za IWPR izjavili da Milosevicevi kadrovi u policiji “zataskavaju i prikrivaju tragove koji vode do vinovnika masovnih grobnica, cime, u stvari, stite sebe od krivicnog progona”. (Vidi Izvjestaj o balkanskoj krizi br. 343, od 14. lipnja/juna 2002., tekst “Srbija: nove masovne grobnice”, http://www.iwpr.net/index.pl?archive/bcr2/bcr2_20020614_1_ser.txt.)

Izvor iz beogradskog predstavnistva jedne ugledne medjunarodne organizacije potvrdio je za IWPR da najvecu prepreku u istrazi o masovnim grobnicama jos uvijek predstavlja “zid sutnje unutar same policije”.

Doticni izvor tvrdi i da istrazni suci imaju vrlo tezak zadatak, posto istovremeno rade i ono sto bi trebalo da radi policija, i pokusavaju izaci na kraj s grobnicama kao politickim problemom. “Za njih je to kao da hodaju po minskom polju”, rekao je on.

Dodatni problem s kojim se u istrazi grobnica suocava srpsko sudstvo jesu i teskoce u uspostavljanju komunikacije sa svjedocima ili obiteljima zrtava s teritorija Kosova. Jer, jedna od dugotrajnih posljedica pkrutnog rata jest i uzajamno nepovjerenje izmedju Srba i etnickih Albanaca.

“U pocetku su odbijali govoriti”, izjavio je za IWPR izvor iz jedne od ambasada zapadnih zemalja u Beogradu. Potencijalni svjedoci bili su sumnjicavi – cak i prema posrednicima. No, podrska UN-a i Tribunala pridonijela je da ipak dodje do promjene. “Sve veci broj Albanaca dolazi svjedociti i pomoci u rasvjetljavanju zlocina koji su pocinjeni nad njihovim bliznjima”, konstatirao je on.

Pa ipak, u sijecnju/januaru Vrhovni sud Srbije ponistio je prvu presudu koja je za ratne zlocine izrecena pred srpskim gradjanskim sudom i kojom je jedan od pripadnika zloglasne specijalne policijske jedinice Skorpioni proglasen krivim za ubijanje albanskih civila tokom rata. Tu su odluku mnogi protumacili kao najgori moguci signal zrtvama i potencijalnim svjedocima na buducim sudjenjima za ratne zlocine. (Vidi Dnevnik Tribunala br. 389, od 14. sijecnja/januara 2005., tekst “Slucaj Cvjetan: kontroverzna odluka”, http://www.iwpr.net/index.pl?archive/tri/tri_389_5_ser.txt.)

Osnivanje Posebnog vijeca za ratne zlocine u Beogradu, pred kojim je vec u toku proces za srpski masakr nad Hrvatima u Vukovaru, pridonijet ce mozda i promjeni pristupa u samoj Srbiji. Medjutim, pouzdani izvori su za IWPR izjavili da ce najveci napredak biti nacinjen na sudjenju za masovne grobnice, a pogotovo na sudjenjima za zlocine pocinjene u kosovskim selima Meja i Suva Reka.

Promatraci kazu da ce i trenutno raspolozenje srpskog javnog mnijenja – koje ide u prilog procesuiranja ratnih zlocina pred domacim sudovima, dok vlada na drugoj strani uvjerava optuzene da se predaju Haskom tribunalu – vlastima olaksati podizanje optuznica i izvodjenje sudjenja u Srbiji.

Prema najnovijem istrazivanju javnog mnijenja, koje je za beogradski Centar za ljudska prava sprovela agencija Stratedzik Marketing i ciji su rezultati prezentirani u Beogradu 27. svibnja/maja, oko 60 posto stanovnistva smatra da je srpsko sudstvo spremno procesuirati ratne zlocine.

Takodje, vise od 70 posto ispitanika smatra da sudjenja pred lokalnim sudovima pokazuju da je srpsko sudstvo sposobno za ta sudjenja.

Javnost je takodjer uglavnom jednodusna u stavu da takva sudjenja pokazuju da ne smije biti izuzetaka kada je rijec o ratnim zlocinima, premda mnogi Srbi jos uvijek odbijaju prihvatiti da su njihovi sunarodnjaci uopce cinili zlocine u sukobima na podrucju bivse Jugoslavije.

Na sudjenju Milosevicu, ovoga tjedna je bivsi pomocnik ministra unutrasnjih poslova, general Obrad Stevanovic, u svojstvu svjedoka obrane porekao bilo kakvo sudjelovanje srpske policije u prebacivanju leseva s Kosova u grobnice u Srbiji.

Daniel Sunter je suradnik IWPR-a iz Beograda.