Sudska Kronika: Obrana generala Galica

Tako je svjedok DP23, kao komandir cete koja je bila locirana na planini Grdonj, izjavio da je njegovoj jedinici gusta suma zaklanjala pogled na Sarajevo. Galicu se u optuznici pripisuje odgovornost za artiljerijsku i snajpersku paljbu po civilnim ciljevima u prijestolnici.

Nastupajuci kao zasticeni svjedok, DP23 je negirao navode tuzilastva po kojima je srpska snajperska i minobacacka paljba dopirala iz pravca Sredrenika, Bakija i Grdonja. "Na polozajima koji su bili pod mojom kontrolom, nije bilo ni snajpera, niti teske artiljerije", rekao je on.

Tuzilac tvrdi da je vise od 30.000 granata bilo ispaljeno samo iz sela Mrkovici, koje se nalazilo pod srpskom kontrolom i u kojem je bio nastanjen i sam svjedok. S druge strane pak, DP23 je rekao da mu nije poznato da je u njegovom selu uopce bilo artiljerije, te da tamo zapravo nije bilo nikakvog tezeg naoruzanja.

Drugi zasticeni svjedok - bivsi zapovjednik srpske artiljerijske jedinice koja je tokom opsade Sarajeva sudjelovala u borbama u okolini Vogosca - nastupio je pod sifrom DP50 i izjavio da se ni s njegovih polozaja "grad nije mogao vidjeti".

Nije bilo nikakve potrebe za gadjanjem civilnih podrucja, dodao je. On je, poput ostalih svjedoka odbrane, rekao da su jedini napadi na Sarajevo dolazili s onih okolnih polozaja koji su se nalazili pod kontrolom vladinih snaga.

U optuznici se pak navodi da je strategija Galicevog Sarajevsko-romanijskog korpusa, tokom citava 44 mjeseca opsade, pocivala na artiljerijskoj i snajperskoj vatri kojom su usmrcivani, ranjavani i terorizirani - civili.

Vjera Bogati je dopisnica IWPR-a iz Haga i novinarka novinske agencije SENSE.