SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ BOSANSKI SAMAC

Samca, proteklog je tjedna posvjedocio da nikada nije cuo ni za kakvo

ubojstvo, niti za mucenje nesrpskih stanovnika tog grada.

Od optuzbi da je naredio zlocine nad Hrvatima i Muslimanima, koji su se

odigrali nakon sto su Srbi u travnju/aprilu 1992. zauzeli grad, Simic se

brani tako sto osobno, s klupe za svjedoke, porice da je uopce i znao za

ta zlodjela.

Simic je nastupio kao jedan od prvih svjedoka u dokaznom postupku (svoje)

obrane, koji je zapoceo proteklog tjedna.

Simic, Simo Zaric i Miroslav Tadic, trojica optuzenih srpskih politickih l

idera iz te oblasti, branit ce se od optuzbi koje nije iznelo samo

Tuzilastvo, nego i dvojica njihovih suoptuzenika, Stevan Todorovic i Milan

Simic.

Potonja dvojica u medjuvrijemenu su priznala krivicu, pa su samim tim i

potvrdili da je u gradu ipak bilo ratnih zlocina.

Objasnjavajuci razloge zbog kojih su Srbi 1992. zauzeli grad, Simic je

rekao da je te godine medju ljudima vladao veliki strah. Kolale su glasine

da je u sjevernoj Bosni formiran hrvatski entitet, kao i da je nekolicina

funkcionera Srpske demokratske stranke (SDS) uhapsena, mucena ili ubijena.

Pricalo se i da se jedinice sastavljene od etnickih Muslimana i Hrvata

spremaju zauzeti Bosanski Samac.

U optuznici se navodi kako su, uz pomoc jugoslavenske vojske i paravojnih

jedinica, bosanski Srbi preuzeli kontrolu nad gradom u sklopu sireg plana

po kome je SDS trebalo uspostaviti vlast u vecem dijelu zemlje.

Navodi se i da su u tim podrucjima, ukljucujuci i Bosanski Samac, nakon

toga uslijedili progoni, pritvaranja, ubojstva i deportacije nesrpskog

stanovnistva.

Simic je pred sudom priznao da je, kao predsjednik kriznog staba -

svojevrsne, "ad hoc" formirane, srpske gradske vlade - bio obavijesten

samo o pritvaranju "malog broja" hrvatskih civila u selu Crkvine, ali je i

napomenuo da su oni, uz ispriku, vrlo brzo bili pusteni.

Bivsi zatocenici pred sudom su ranije svjedocili o teskim uvjetima zivota

u logoru Crkvine, kao i o mucenjima i ubojstvima koja su se tamo odigrala.

Kao nekadasnji sef policije, Todorovic je, vec nastupio u svojstvu

svjedoka optuzbe, rekavsi da je vodja srpskih paravojnih jedinica,

Slobodan Miljkovic, ubio nekoliko zatocenika u Crkvinama, te da je o svemu

tome bio obavijesten i krizni stab.

Simic je rekao da su ta ubojstva bila "sraman i bezdusan cin". Dodao je

medjutim i da je Todorovic u sustini nepouzdana osoba - stovise, da je

rijec o "alkoholicaru i narkomanu". Po Simicevim rijecima on je pravio

neprilike cak i clanovim kriznog staba.

Todorovic je prethodno posvjedocio da je Simic jednom prilikom otisao u

Beograd kako bi se tamo dogovorio da jedan zapovjednik srpskih paravojnih

jedinica bude postavljen na polozaj vojnog zapovjednika za citav Bosanski

Samac.

Suoptuzenik Zaric takodjer je potvrdio da je Simic putovao u Beograd,

dodajuci da je odande obavio i telefonski razgovor s vojnim zapovjednikom

bosanskih Srba, Ratkom Mladicem - koji je osudio Simicevo mijesanje u

vojna pitanja.

Optuzeni pak sve to porice i tvrdi da je u Beograd zaista putovao, ali

samo da bi zatrazio humanitarnu pomoc.

Ucesce Beograda u konfliktu za optuzbu je veoma vazno, buduci da ona

nastoji dokazati da je sukob u Bosni bio medjunarodnog karaktera, odnosno

da su u njemu sudjelovale i strane (jugoslavenske) vojne snage. Obrana je

odbacila te navode.

Obrana ce, povrh toga, nastojati pobiti i optuzbe po kojima je optuzeni

odigrao kljucnu ulogu u etnickom ciscenju Bosanskog Samca. Ali nece ni

pokusati poreci da su se ti teski zlocini zaista dogodili.

Vjera Bogati je dopisnica IWPR-a iz Haga i novinarka novinske agencije

SENSE.