Civili su – prema Milosevicevom scenariju – poceli bjezati zbog Oslobodilacke vojske Kosova (OVK) i NATO-vog bombardiranja. Njemacki oficir Ditmar Hartvig (Dietmar Hartwig), koji je 1999. bio na celu nevelike Promatracke misije Evropske Unije na Kosovu, zavrsio je glavni dio svog svjedocenja 8. ozujka/marta, nakon cega je uslijedilo unakrsno ispitivanje tuzioca Dzefrija Najsa (Geoffrey Nice), koji je pokusao dokazati prosrpsku orijentaciju svjedoka.
Tokom svjedocenja, Hartvig je rekao da je zajedno s ostalim predstavnicima Misije EU-a smatrao da su zapadni mediji i vlade preuvelicavali podatke o unistavanju Kosova, nudeci pojednostavljenu sliku “krvinika i zrtve”, koja nije bila u skladu sa stvarnom situacijom na terenu.
Hartvig tvrdi da su se srpske sigurnosne snage u operacijama koje su vodile protiv kosovskih Albanaca ponasale krajnje profesionalno.
Najs se pak pozivao na izvjestaje Verifikacione misije OESS-a, americke promatracke misije i Medjunarodne organizacije za zastitu ljudskih prava (Human Rights Watch). U pitanju su dokumenti koji sadrze podatke o sistematskom nasilju koje su srpska policija i vojska vrsile nad etnickim Albancima. Najs je ukazao i na to da je Promatracka misija EU-a brojala izmedju 18 i 40, dok je u okviru misije OEBS-a isto podrucje pokrivalo 2.000 ljudi.
Tuzilac je Hartvigu postavio pitanje o prirodi njegovog odnosa prema generalu srpske policije Sretenu Lukicu, koji je u to vrijeme zapovijedao srpskom policijom na Kosovu. Tuzilastvo, naime, tvrdi da je Lukic bio svjedokov “prijatelj”. Ono je predocilo i pismo koje je Hartvig Lukicu uputio 2001. i u kojem kaze da su generalovi stavovi “veoma utjecali” na njega.
Lukic je jedan od cetvorice srpskih generala koje je Tribunal optuzio za zlocine protiv covjecnosti pocinjene na Kosovu tokom akcije protjerivanja Albanaca, izvedene 1999.
Svjedok je negirao da je Lukic utjecao na njega; porekao je i da su bili prijatelji.
Potom je i Milosevic, koga se po vise od 60 tocaka tereti za ratne zlocine, genocid i zlocine protiv covjecnosti, ponovo pokusao iskoristiti elemente iz Hartvigovog svjedocenja za dokazivanje ideje da je “teror” OVK-a bio jedan od kljucnih uzroka egzodusa etnickih Albanaca.
Milosevic je u tom smislu spomenuo i Ramusa Haradinaja (Ramush Haradinaj), zamjenika zapovjednika OVK-a iz Glodjana (zapadno Kosovo), za koga je rekao da je bio jedan iz plejade kosovskih “lopova” koji su zlostavljali svoje albanske sunarodnjake.
Haradinaj je ovoga tjedna podnio ostavku na mjesto kosovskog premijera i predao se Haskom tribunalu, nakon sto je objavljeno da je pred tim sudom optuzen za zlocine protiv covjecnosti i ratne zlocine pocinjene 1998.
Da bi osporio dokumente koji su na zahtjev tuzilastva uvedeni medju dokaze, a po kojima su srpske snage sigurnosti krsile ljudska prava, Milosevic je predocio 10 izvjestaja promatraca EU-a.
On je procitao odlomke tih izvjestaja koji se odnose na otmice koje je izvrsila OVK: “OVK je sprovodila teror nad onim kosovskim selima u kojima raspolozenje nije bilo nacionalisticko. To vec dugo znamo, ali ovo je prvi put da i sami kosovski Albanci to priznaju”, stoji u izvjestaju za EU iz Prizrena, koji nosi datum 17. sijecnja/januar 1999.
Kasnije ovog tjedna, suci su odbacili primjedbe koje je na racun drugog svjedoka obrane – profesora moderne evropske povijesti iz Njujorka, Berija Litucija (Barry Lituchy) – iznijelo tuzilastvo. Kao clan Medjunarodnog komiteta za obranu Slobodana Milosevica, Lituci je takodjer podrzao optuzenikovu tvrdnju da su za progon albanskih civila odgovorni OVK i NATO, a ne srpske snage sigurnosti.
Lituci je svoje svjedocenje poceo povlaceci paralelu izmedju Drugog svjetskog rata i onoga sto se u Jugoslaviji dogadjalo tokom devedesetih, rekavsi da je u obje povijesne situacije vladao isti rasizam “prema Srbima, Zidovima i Romima”.
Suci su svjedoka upozorili da na svjedocenje nije pozvan kao vjestak, nego kao neko tko treba upoznati sud s desavanjima kojima je osobno prisustvovao.
Lituci je sudu ispricao kako je predvodio ekipu od 16 eksperata koji su intervjuirali veliki broj Albanaca koji su tokom 1999. izbjegli s Kosova. Rekao je da su mnogi od njih izjavili kako odlaze zbog toga sto ne zele zivjeti pod vlascu OVK-a.
“Barem 20.000 etnickih Albanaca bilo je protjerano zbog toga sto su smatrani izdajnicima koji ne zele suradjivati s OVK-om, a ista sudbina je snasla vise stotina tisuca Srba i desetine tisuca Roma”, rekao je Lituci.
Lituci je potom OVK opisao kao “fasisticku paravojnu formaciju koja je zeljela unistiti – sto znaci, ubiti – sve one koji se s njom ne slazu”.
Svjedok je ispricao i kako mu je prije sest godina jedan od protjeranih Albanaca ispricao da ga je OVK proganjala kao zivotinju, dodajuci da bi ga sigurno i ubila da ga je pronasla.
“OVK je vec ubila jednog od trojice Albanaca koji su mi govorili o tim progonima”, rekao je Lituci.
Usprkos primjedbama tuzilastva, suci su one dijelove saslusanja tokom kojih su spominjana imena intervjuisanih Albanaca odrzali iza zatvorenih vrata.
Tuzilac Najs istakao je da bi bilo opasno medju dokaze uvrstiti i video snimke intervjua koje je Lituci nacinio s trojicom Albanaca, posto je jedan od njih rekao istrazivacima Tribunala da su ti intervjui bili dati u prisustvu srpske policije, te da su bili iskljucivo propagandnog karaktera.
Lituci bi pred sudom trebalo da se pojavi i sljedecg tjedna, kada ce biti unakrsno ispitivan.
Goran Jungvirth je suradnik IWPR-a iz Zagreba.
