Spomenuta odluka uslijedila je 8. lipnja/juna, nakon sto je obrana proslog tjedna – po okoncanju dokaznog postupka optuzbe koji je trajao osam mjeseci – podnijela zahtjev da okrivljeni bude oslobodjen svih optuzbi.
“Donijeli smo presudu o oslobadjanju od optuzbi koje su protiv okrivljenog iznesene u cetvrtoj i sestoj tocki optuznice – odnosno, od onih tocaka koje se ticu pljacke javne ili privatne svojine”, saopcio je predsjedavajuci sudac Karmel Agijus (Carmel Agius) s Malte.
Medjutim, suci su odlucili da preostale cetiri tocke optuznice – po kojima se okrivljene tereti za ubojstvo i zlostavljanje srpskih zatocenika koje su u srebrenickom zatvoru tokom 1992. i 1993. navodno izvrsila lica pod njegovim zapovjednistvom, kao i za okrutno unistavanje srpskih sela bez ikakvog vojnog opravdanja – i dalje ostaju na snazi.
U svojoj strastvenoj proslotjednoj elaboraciji zahtjeva obrane, Oricev advokat Dzon Dzouns (John Jones) istakao je da tuzilastvo nije pribavilo neoborive dokaze protiv njegovog klijenta ni po jednoj tocki, te da je stoga optuznica toliko slaba da je treba odbaciti u cjelini.
“Ovo je slucaj koji bi smjesta trebalo da bude ukinut”, rekao je Dzouns sucima.
No, suci se nisu suglasili s takvim stavom.
“Postoje dokazi koji bi, ukoliko budu potvrdjeni, izvan svake sumnje naveli na zakljucak da je, usprkos tome sto je povremeno bivala osporavana, zapovjedna nadleznost nad lokalnim zapovjednicima u regiji Srebrenice zaista postojala, te da su ga [Orica] lokalni zapovjednici zaista dozivljavali kao vlastitog [starjesinu]. Drugim rijecima, da je imao stvarnu i efektivnu kontrolu”, rekao je ovoga tjedna Agijus.
Mnogi svjedoci optuzbe koji su se u proteklih nekoliko mjesec i pojavili na sudu – ukljucujuci i takozvane “insajdere” – iznijeli su suprotan stav, tvrdeci da Oric nije imao stvarnu komandu nad “slabo organiziranim grupama naoruzanih ljudi” u Srebrenici.
Takodjer su tvrdili da “nitko, pa ni Oric” nije mogao zaustaviti nalete hordi izgladnjelih civila koje su, u ocajnickoj potrazi za hranom, pljackale i palile srpske kuce.
Pa ipak, suci su procijenili da ni takva svjedocenja nisu dovoljna za Oricevo oslobadjanje.
“Na osnovu ispitivanja svih relevantnih dokaza zakljucili smo da je tuzilastvo iznijelo dokaze na temelju kojih bi se, ukoliko budu potvrdjeni, mogao izvesti zakljucak da okrivljeni nije pokusao sprijeciti ili kazniti pocinitelje navodnih okrutnih razaranja”, objasnili su suci svoju odluku o nastavku procesa.
Suci su dodali i da je tuzilastvo iznijelo i dovoljno dokaza na temelju kojih bi, ukoliko budu potvrdjeni, mogao biti izveden nedvosmisleni zakljucak da Oric i “de jure” i “de facto” snosi “zapovjednu odgovornost za strazare iz policijske stanice u Srebrenici”, koji su navodno ubili sedmoricu civila, dok su veliki broj zatocenika tokom 1992. i 1993. mucili i zlostavljali.
Od samog pocetka procesa, obrana tvrdi da Oric nije bio stvarni zapovjednik tih strazara, te da cak nije bio ni upoznat s cinjenicom da su zatvorenici ubijani i zlostavljani. Posve neocekivano, veliki broj svjedoka optuzbe – ukljucujuci i bivse zatvorenike srpske nacionalnosti – potvrdio je te navode obrane.
Kada je pak rijec o tockama cetiri i sest optuznice – po kojima se Orica tereti za pljacku javne i privatne svojine, to jest “stoke, namjestaja i televizora” – suci su konstatirali da tuzilastvo nije ponudilo dokaze kojima bi te optuzbe potkrijepilo, pa je stoga odlucilo da one budu izbacene iz optuznice.
“Iako postoje dokazi o odnosenju kreveta i televizora, oni ne ispunjavaju juridicke zahtjeve . . . koji vaze u Tribunalu”, objasnio je sudac Agiju.
Kao i kada je u pitanju kradja stoke koja je vrsena prilikom tadasnjih muslimanskih napada na srpska sela oko Srebrenice, suci smatraju da se radi o umnogome opravdanim postupcima.
“Pod normalnim uvjetima, odvodjenje krupne i sitne stoke svakako predstavlja pljacku, ali u okolnostima kakve su tada vladale . . . to je bilo nuzno za opstanak srebrenickog stanovnistva”, zakljucili su oni.
Dokazni postupak obrane pocet ce 4. srpnja/jula.
Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.
