SVJEDOCI OPTUZBE HVALE ORICA
Iskazi svjedoka potvrdili su navode iz optuznice koji se ticu mucenja srpskih zatvorenika u srebrenickom zatvoru – ali ne i sudjelovanje okrivljenog u tom zlocinu
SVJEDOCI OPTUZBE HVALE ORICA
Iskazi svjedoka potvrdili su navode iz optuznice koji se ticu mucenja srpskih zatvorenika u srebrenickom zatvoru – ali ne i sudjelovanje okrivljenog u tom zlocinu
Na sudjenju bivsem bosanskom zapovjedniku Naseru Oricu tuzioci su se tokom ovotjednih saslusanja zatekli u neprijatnoj situaciji: dvojica su njihovih svjedoka opisali optuzenog u prilicno laskavom svjetlu, dok je svjedocenje treceg dovedeno u pitanje.
Svi spomenuti svjedoci bili su pozvani kako bi bile potvrdjene optuzbe da su Oriceve jedinice mucile civile zarobljene u srpskim selima oko Srebrenice potkraj 1992. i pocetkom 1993.
No, jedan od njih je – dok je svjedocio o tome kako je, u razdoblju nakon sto su ga muslimanske snage 1992. zarobile, bio zlostavljan – rekao sucima da mu Oric osobno "nikada nije ucinio nista nazao", te da mu uopce ne treba suditi.
Drugi svjedok je ispricao kako je u sijecnju/januaru 1993., u vrijeme dok je jos bio djecak, nakon sto su ga zarobili Muslimani, Oric osobno izdao naredjenje da se prema njemu postupa pazljivo.
Najzad, ovog se tjedna kao svjedok pojavila i zena koja je sudskom vijecu govorila o tome kako je bila ranjena i zarobljena nakon sto su muslimanske snage u napadu na njeno selo, izvrsenom u prosincu/decembru 1992., opljackale i spalile srpske kuce.
Kasnije je, medjutim, priznala da se njeno svjedocenje na sudu kosi s iskazom koji je prvobitno, neposredno po izlasku na slobodu, dala vlastima bosanskih Srba.
Prvi od troje svjedoka, koji se na sudu pojavio 17. sijecnja/januara, bio je Nedeljko Radic. Njegovo se ime, u optuznici koja je protiv Orica podignuta, spominje medju imenima bosanskih Srba koje su Oricevi ljudi podvrgavali "fizickom zlostavljanju" i "teskim patnjama".
Radic je svoje svjedocenje otpoceo jos proslog tjedna, iznoseci podatke o stravicnom mucenju kojem je u jesen 1992. bio izlozen tokom trotjednog boravka u Oricevom srebrenickom zatvoru. Govorio je, naime, o tome kako mu je covjek po imenu Kemo vadio zube i potom mu mokrio u usta "kako bi dezinficirao rane".
Ali, kada je 17. sijecnja/januara branilac Dzon Dzouns (John Jones) Radica upitao je li svoju pricu djelomicno izmislio "kako bi Naser Oric bio osudjen", svjedok je odgovorio na nacin koji je i za samog advokata bio iznenadjujuci.
"Ne bih zelio da Oric ikada bude kaznjen", usprotivio se svjedok optuzbe. "Licno bih ga odmah oslobodio i na njegovo mjesto doveo Kemu. Oric nikada nije ucinio nista lose i nikada se nisam slagao s time da mu se sudi."
I svjedocenje sljedeceg svjedoka optuzbe – Branimira Mitrovica, mladica iz Banja Luke – takodjer je jednim svojim dijelom islo na ruku tezi obrane da je Oric bio vrlo human izapovjednik.
Mitrovic je rekao da su ga Oricevi ljudi zarobili 16. sijecnja/ januara 1993. U tom trenutku je imao svega sedam godina i nalazio se u selu Zarkovici, kod bake i djede.
On je pred sudom ispricao kako se u vrijeme kada su muslimanske snage napale to selo zajedno sa bakom i djedom skrivao u podrumu njihove kuce. Tada se u jednom trenutku pojavio i covjek za koga je svjedok rekao da je zapravo bio Oric.
Dijete i baka bili su odvedeni, dok je djed uspio ostati sakriven u mracnom dijelu podruma. Mitrovic je ispricao kako je doticni vojnik prema njima bio ljubazan i kako su zajedno s grupom zarobljenih srpskih seljana bili odvedeni u Srebrenicu.
Baka je po njegovim rijecima, zajedno s ostalim zenama, bila poslana u zaseban zatvorski objekat, dok je on sam bio smjesten u gradu, u stanu jedne Muslimanke. Tokom trotjednogboravka kod nje, bilo mu je dozvoljeno da svakodnevno obilazi baku.
Mitrovic je kazao kako je – premda se prema baki i ostalim zatvorenicama postupalo korektno – u nekoliko navrata bio u prilici vidjeti kako po zatvorskim hodnicima srpske zarobljenike tuku sakama, sipkama i drvenim palicama. Batinanja bi, po njegovim rijecima, potrajala petnaestak do dvadeset minuta, i nakon njih su zatvorenici bili krvavi i izranjavani.
Medjutim, opisujuci svoj drugi susret s Oricem, svjedok je optuzenog ponovo prikazao u prilicno pozitivnom svjetlu.
Mitrovic je, naime, ispricao kako je Oric dosao u restoran u kojem je kao kuharica radila zena kod koje je svjedok bio smjesten, i zapitao nekoga od zaposlenih je li on zarobljeni djecak. A nakon sto je uslijedila potvrda, rekao je: "Nitko ne smije dirnuti ovog djecka."
Tokom unakrsnog ispitivanja, branilac Dzouns je svjedoku pokusao objasniti kako on tokom svog boravka u Srebrenici zapravo nije ni bio zarobljen, buduci da jednostavno nije imao gdje otici, posto su mu roditelji zivjeli u Srbiji, dok je baka bila zarobljena. Mitrovic je potvrdio takvu mogucnost.
No, tek potom je uslijedilo svjedocenje koje je za optuzbu bilo najneprijatnije.
Pred sudom se pojavila svjedokinja Mira Filipovic (36), ciji je suprug Slavoljub Filipovic krajem prosle godine takodjer boravio u Hagu kao svjedok optuzbe.
Filipovicka je svoje svjedocenje pocela pricom o tome kako je u napadu na Bjelovac, 14. prosinca/decembra 1992., bila ranjena tako sto je muslimanska granata pogodila krov kuce u kojoj se ona skrivala zajedno sa svojom djecom, svekrvom i djecakom iz susjedstva po imenu Brano.
Granata koja je povredila nju i djecaka bila je, po njenim rijecima, ispaljena zbog toga sto su vojnici znali da se ljudi skrivaju u kuci ali nisu bili u stanju pronaci ih.
Grupa Srba zarobljena je nakon eksplozije i odvedena u Srebrenicu. Tamo su, po rijecima Filipovicke, proveli oko dva mjeseca, da bi potom bili pusteni.
Ali, nakon sto je optuzba zavrsila unakrsno ispitivanje svjedoka, branilac Dzouns je ukazao na iskaz koji je ona srpskim vlastima dala 1993. ili 1994., neposredno po dolasku iz Srebrenice. Radilo se o sasvim drugacijoj prici.
"Nespretno sam aktivirala rucnu granatu i bacila je kroz prozor", rekla je ona u jednoj od ranijih izjava. "Ali, ona je udarila u ogradu balkona i eksplodirala, ranjavajuci mene i Branu."
Filipovicka je sudu objasnila da njena ranija prica nije tocna i da je njeno pamcenje "danas mnogo bolje nego sto je bilo 1993.".
Dokazni postupak optuzbe se nastavlja.
Merdijana Sadovic izvjestava za IWPR iz Haga.
