Uznemirenje zbog “povratka heroja”

Kada je pocetkom ovog mjeseca general bosanskih Hrvata Tihomir Blaskic prispio na zagrebacki aerodrom, docekan je s onom vrstom ushicenja koju su dozivjeli jos samo clanovi rukometaske reprezentacije nakon sto su postali svjetski prvaci.

Vise stotina ljudi Blaskicu je u euforiji klicalo “Ti-ho! Ti-ho!”. Mahalo se hrvatskim zastavama, te posterima pokojnog predsjednika Franje Tudjmana, njegovog ministra obrane Gojka Suska, kao i haskih optuzenika Mirka Norca i Ante Gotovine.

Otprilike stotinak ljudi je, tvrdeci da su njegovi bliski rodjaci, nahrupilo u prostor za carinsku i pasosku kontrolu, hitajuci da ga pozdrave. Ostali su se zadrzali izvan cekaonice, pevajuci patriotske pjesme kakve se nisu cule jos od vremena ratova vodjenih u Hrvatskoj i Bosni.

Blaskic je doputovao iz Haga, gdje je proteklih osam godina proveo pokusavajuci dokazati kako su mu navodnu krivicu za ratne zlocine podmetnuli drugi – ukljucujuci i neke od onih cijim je posterima sada bilo njemu mahano u znak pozdrava – i to vjerojatno u namjeri da prikriju vlastitu umijesanost u etnicko ciscenje koje je provodjeno u susjednoj Bosni.

Blaskic je, kao nekadasnji zapovjednik jedinica bosanskih Hrvata koje su tokom 1993. sudjelovale u hrvatsko-muslimanskom ratu u srednjoj Bosni, u srpnju/julu ove godine oslobodjen vecine optuzbi za koje je prethodno bio proglasen krivim. Zalbeno mu je vijece Haskog tribunala smanjilo kaznu s 45 na svega devet godina zatvora, oslobadjajuci ga krivice za neke od najtezih zlocina koji su u tom ratu pocinjeni – ukljucujuci i masakr koji je nad nekoliko stotina Muslimana izvrsen u selu Ahmici.

Staza ka slobodi bila je zapravo prokrcena jos prije cetiri godine, kada je Stipe Mesic, nakon sto je postao predsjednik Hrvatske, otvorio ratne arhive svog pokojnog prethodnika Franje Tudjmana.

U tim su pak arhivima pronadjeni dokumenti koja potvrdjuju tezu o postojanju paralelnog lanca zapovijdanja u koji su bili ukljuceni politicki predvodnici bosanskih Hrvata i lokalne jedinice vojne policije. Potonje su snage najteze masakre pocinile u vrijeme kada se nisu nalazile pod Blaskicevom kontrolom.

Blaskic je ipak proglasen krivim za ostale zlocine – posto su pod njegovim zapovjednistvom zatvorenici kopali rovove i bili korisceni kao zivi stit.

Potonja je cinjenica medjutim, po svemu sudeci, zaboravljena ne samo u Hrvatskoj, nego jos vise u onom dijelu Bosne koji se nekada nalazio pod hrvatskom kontrolom, gdje je Blaskicu priredjena svecanost koja bi se najbolje mogla opisati kao pobjednicka parada.

Blaskica je inace najpre primila potpredsjednica hrvatske vlade Jadranka Kosor, koja se pred kamerama zadovoljno smesila pokraj njega, obecavajuci da ce zagrebacke vlasti financirati skolovanje ne samo Blaskiceve, nego i djece ostalih Hrvata kojima se sudi u Hagu.

Blaskic je cak imao i kratak susret s hrvatskim premijerom Ivom Sanaderom, koji se tom prilikom – za razliku od svoje potpredsjednice – potrudio izbjeci bilo kakav publicitet. Preko njegovih suradnika u hrvatsku je stampu “procurilo” da premijer nije bio zadovoljan citavim aranzmanom, ali da isto tako nije bio spreman ni da se izlozi ostroj kritici javnosti koja u Blaskicu vidi istinskog nacionalnog heroja.

“Tuzno je da Hrvati jos uvijek nisu spremni suociti se s cinjenicom da su neki njihovi sunarodnjaci pocinili ratne zlocine”, konstatirala je zagrebacka psihologinja dr. Marija Krizmanic.

Ona je za IWPR izjavila kako bi se vecini neinformiranih ljudi koji su se postrojili kako bi pozdravili generala-povratnika mozda i moglo oprostiti zbog toga sto su stekli pogresan utisak da je Hag Blaskica oslobodio svih optuzbi, ali da takvim oprostajem niposto ne bi mogli biti obuhvaceni i vladini duznosnici.

“Sto da kazete o potpredsjednici vlade koja je Blaskicu odusevljeno saopcila da ce Vlada skolovati djecu svih osoba koje su optuzene pred Haskim tribunalom? Rijec je o prvorazrednom skandalu koji pokazuje da se pojedini celni ljudi u Hrvatskoj jos uvijek oslanjaju na ratne zlocince”, dodala je ona.

Blaskic se pred Tribunalom vec pokajao, a ucinio je to jos jednom, izrazavajuci zaljenje zbog zlocina koje su jedinice bosanskih Hrvata pocinile u dolini rijeke Lasve. Pa ipak je u njegovu cast na stadionu u Kiseljaku gomila pjevala ratnohuskacke pesme.

Medjutim, povodom opisanih dogadjanja nisu bas svi imali ista osjecanja. Hrvatski su liberali Blaskicevu turneju otpratili s prilicnim gadjenjem, strahujuci ne samo od njene poruke, nego i od mogucih negativnih posljedica po imidz zemlje, koja inace nastoji postati clanicom Evropske Unije.

Drago Hedl je stalni suradnik IWPR-a.