VIŠEGRADSKI GOSPODAR RATA POJAVIO SE PRED TRIBUNALOM
Milan Lukić izjavio je da se ne osjeća krivim za ratne zločine počinjene nad muslimanskim stanovništvom.
VIŠEGRADSKI GOSPODAR RATA POJAVIO SE PRED TRIBUNALOM
Milan Lukić izjavio je da se ne osjeća krivim za ratne zločine počinjene nad muslimanskim stanovništvom.
Prilikom svog prvog pojavljivanja pred Haškim tribunalom, bosanski Srbin Milan Lukić – paravojni zapovjednik kojeg se tereti za poticanje kampanje terora nad muslimanskim stanovnicima Višegrada u početnoj fazi bosanskog rata – odbacio je sve navode iz optužnice koja je protiv njega podignuta.
Odbijajući obratiti se sucu s „vaša visosti“, Lukić je izjavio da se ne osjeća krivim ni po 12 točaka koje se odnose na zločine protiv čovječnosti, kao ni po devet točaka koje se tiču kršenja zakona i običaja ratovanja u spomenutom gradu na jugoistoku Bosne, u razdoblju od 1992. do 1994.
Majkl Karnavas (Michael Karnavas), koji će Lukića zastupati dok ne bude odabran stalni advokat, sažeto je obrazložio poziciju obrane: „Samo da se razumijemo, tvrdimo da nismo krivi ni za što“, rekao je uz široki osmijeh.
U optužnici se navodi da je u proljeće 1992. Lukić formirao paravojnu jedinicu poznatu pod nazivom Beli orlovi ili Osvetnici. Tužilaštvo tvrdi da je ta formacija, zajedno s lokalnim policijskim i vojnim jedinicama, vršila nasilje nad Muslimanima i ostalim ne-Srbima, pri čemu se spominju ubojstva, okrutno postupanje, nezakonito hapšenje i pritvaranje, zlostavljanje, ponižavanje, teror i psihološka tortura.
Za žrtve se pak kaže da su bile stare od dva dana do 75 godina.
Lukić je optužen u listopadu/oktobru 1998., a uhapšen je prije šest mjeseci u Buenos Airesu, zahvaljujući zajedničkoj akciji Interpola i argentinske policije. Sudi mu se zajedno s njegovim rođakom Sredojem Lukićem, također pripadnikom Belih orlova, koji se u Hagu nalazi od rujna/septembra 2005.
Sredoja se u zajedničkoj optužnici tereti po osam točaka za zločine protiv čovječnosti i po pet za kršenje zakona i običaja ratovanja. Izjasnio se proteklog tjedna kao nevin po svih 13 točaka.
Tužilaštvo je tražilo da slučaj dvojice Lukića bude vraćen sudskom vijeću za ratne zločine u Sarajevu. Optuženici su se tome odlučno usprotivili.
U prosincu/decembru je predsjedavajući sudac Alfons Ori (Alphonse Orie) saopćio da će se o eventualnom transferu odlučivati tek kada i Milan stigne u Hag i lično se pojavi u sudnici. Pretpostavlja se da je to bio ključni ustupak pri ugovaranju njegovog izručenja Tribunalu.
U velječi/februaru 2004., treći član iste paravojne jedinice, Mitar Vasiljević – kojeg se u optužnici opisuje kao „bliskog obiteljskog prijatelja“ braće Lukić – osuđen je pred Tribunalom na 15 godina zatvora.
Milan Lukić bio je tijesno povezan i s vođama bosanskih Srba – Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem – a navodno je upleten i u čitav niz kriminalnih radnji izvršenih u poratnom razdoblju. Nije isključeno da je vođa Belih orlova svoje sedmogodišnje skrivanje financirao novcem od unosnog šverca droge.
Helen Warrell izvještava za IWPR iz Haga.
Odbijajući obratiti se sucu s „vaša visosti“, Lukić je izjavio da se ne osjeća krivim ni po 12 točaka koje se odnose na zločine protiv čovječnosti, kao ni po devet točaka koje se tiču kršenja zakona i običaja ratovanja u spomenutom gradu na jugoistoku Bosne, u razdoblju od 1992. do 1994.
Majkl Karnavas (Michael Karnavas), koji će Lukića zastupati dok ne bude odabran stalni advokat, sažeto je obrazložio poziciju obrane: „Samo da se razumijemo, tvrdimo da nismo krivi ni za što“, rekao je uz široki osmijeh.
U optužnici se navodi da je u proljeće 1992. Lukić formirao paravojnu jedinicu poznatu pod nazivom Beli orlovi ili Osvetnici. Tužilaštvo tvrdi da je ta formacija, zajedno s lokalnim policijskim i vojnim jedinicama, vršila nasilje nad Muslimanima i ostalim ne-Srbima, pri čemu se spominju ubojstva, okrutno postupanje, nezakonito hapšenje i pritvaranje, zlostavljanje, ponižavanje, teror i psihološka tortura.
Za žrtve se pak kaže da su bile stare od dva dana do 75 godina.
Lukić je optužen u listopadu/oktobru 1998., a uhapšen je prije šest mjeseci u Buenos Airesu, zahvaljujući zajedničkoj akciji Interpola i argentinske policije. Sudi mu se zajedno s njegovim rođakom Sredojem Lukićem, također pripadnikom Belih orlova, koji se u Hagu nalazi od rujna/septembra 2005.
Sredoja se u zajedničkoj optužnici tereti po osam točaka za zločine protiv čovječnosti i po pet za kršenje zakona i običaja ratovanja. Izjasnio se proteklog tjedna kao nevin po svih 13 točaka.
Tužilaštvo je tražilo da slučaj dvojice Lukića bude vraćen sudskom vijeću za ratne zločine u Sarajevu. Optuženici su se tome odlučno usprotivili.
U prosincu/decembru je predsjedavajući sudac Alfons Ori (Alphonse Orie) saopćio da će se o eventualnom transferu odlučivati tek kada i Milan stigne u Hag i lično se pojavi u sudnici. Pretpostavlja se da je to bio ključni ustupak pri ugovaranju njegovog izručenja Tribunalu.
U velječi/februaru 2004., treći član iste paravojne jedinice, Mitar Vasiljević – kojeg se u optužnici opisuje kao „bliskog obiteljskog prijatelja“ braće Lukić – osuđen je pred Tribunalom na 15 godina zatvora.
Milan Lukić bio je tijesno povezan i s vođama bosanskih Srba – Radovanom Karadžićem i Ratkom Mladićem – a navodno je upleten i u čitav niz kriminalnih radnji izvršenih u poratnom razdoblju. Nije isključeno da je vođa Belih orlova svoje sedmogodišnje skrivanje financirao novcem od unosnog šverca droge.
Helen Warrell izvještava za IWPR iz Haga.
