KOMENTAR: NA KOSOVU OPADA PODRSKA TRIBUNALU

Do sada su samo dvije balkanske nacije bezrezervno podrzavale rad Haskog tribunala - kosovski Albanci i bosanski Muslimani. I jedni i drugi bili su zagovornici Medjunarodnog suda za ratne zlocine zato sto su u minulim sukobima najvise stradali.

Nadali su se da ce s kaznjavanjem organizatora i pocinilaca ratnih zlocina jacati i osjecanje da je pravda ipak dostizna.

Medjutim, odnedavna je i njihova vjera u taj proces umnogome uzdrmana. Razlozi za to leze u siroko rasprostranjenom uvjerenju da ured tuzilastva, kada je o ratnim zlocinima rijec, pokusava izjednaciti odgovornost svih strana.

Tuzioci se zaista mozda trude uliti postovanje time sto ostavljaju utisak nepristrasnosti i krivicno gone pripadnike svih nacionalnih zajednica.

Problem je u tome sto se, pokusavajuci dokazati svoju nepristranost, ured tuzilastva po svemu sudeci rukovodi iskljucivo politickim motivima prilikom odlucivanja o tome koje slucajeve treba pokrenuti i koje ljude optuziti.

Glavna tuziteljica Karla del Ponte (Carla Del Ponte) insistira na tome da je iskljucivi zadatak Tribunala procesuiranje najvaznijih slucajeva. Cini se, medjutim, da s takvim nacelnim stavom niposto nije u skladu i okolnost da su dvojica gotovo nepoznatih Albanaca - Haradin Balaj i Isak Musliu - optuzeni za zlodjela koja su pocinili u vrijeme dok su, tokom kosovskog rata, obavljali duznost cuvara u zatvorskom logoru Lapusnik.

S druge strane, za zlocine pocinjene na Kosovu tuzilastvo je optuzilo poglavito srpske predsjednike, ministre i generale.

Slucaj Lapusnik predstavlja nepoznanicu. Bez ikakve namjere da se umanje zlocini koji su tamo pocinjeni, ostaje nejasno na osnovu kojih se kriterija Del Ponteova opredijelila za istragu bas tog slucaja. Tretira li ga ona kao slucaj od izuzetne vaznosti? Ako ne, zasto ga onda istrazuje? Mnogi manje vazni slucajevi su u medjuvremenu vec prepusteni lokalnom sudstvu.

Ako tezina zlocina moze biti procijenjena na osnovu prirode nanesenih patnji i broja ubijenih ljudi, onda bi se Lapusnik svakako nalazio pri dnu popisa zlocina zbog kojih bi trebalo podici optuznice. Mnoga zlodjela pocinjena od strane srpskih snaga sigurnosti morala bi u tom pogledu imati prioritet.

Rang optuzenih bi takodjer mogao biti u igri. Medjutim, u ovom je slucaju rang dvojice od ukupno trojice optuzenika - treci je bivsi oficir Oslobodilacke vojske Kosova (OVK), Fatmir Limaj - prakticno beznacajan.

Ured tuzilastva je, osim toga, za zlocine u Lapusniku greskom optuzila i cetvrtu osobu. Ove godine je Agim Murtezi doveden u Hag kako bi odgovorio na optuzbe, ali je ubrzo potom - nakon sto se ispostavilo da su ga tuzioci zamijenili s osobom koju su u stvari zeleli optuziti - bio pusten na slobodu.

Ntiko iz ureda tuzilastva nije smogao hrabrosti da se javno isprica Murteziju, usprkos teskocama koje je doziveo sto je, zahvaljujuci grubom propustu tuzilastva, bio uhapsen. Nema nikakvih vijesti smatra li se bilo tko iz tuzilastva osobno odgovornim za tu gresku.

U svjetlu pobrojanih cinjenica, sve je izvjesnije da je Lapusnik izabran zbog nacionalne pripadnosti optuzenika, odnosno zbog toga sto su tuzioci osjecali potrebu optuziti i neke Albance kako bi primirili srpske duznosnike.

Ovakav utisak bio je i dodatno pojacan kada je tuzilastvo ovog mjeseca saopcilo da nece podizati nove optuznice protiv Srba za zlocine pocinjene na Kosovu. To saopcenje stiglo je u vrijeme trajanja dvaju istraga protiv pripadnika OVK-a.

Medjutim, svjedocenja na sudjenju Slobodanu Milosevicu nagovjestavaju da bi protiv mnogo veceg broja Srba, ukljucujuci i pojedince koje su prepoznali svjedoci, mogla biti pokrenuta istraga zbog zlocina na Kosovu. Sto se tice ranga optuzenika, bili bi to znacajniji sudski procesi od onih koji su pokrenuti protiv Musliua i Balaja.

Druga stvar koja je izazvala gnjev u javnosti, narocito kada je o Bosni i Hercegovini rijec, jeste saopcenje da su tuzioci i protiv bivseg bosanskog predsjednika Alije Izetbegovica pokrenuli istragu, i to zbog navodne umjesanosti u ratne zlocine. Spomenuto saopcenje objavljeno je upravo u vrijeme njegove sahrane, na kojoj su ugledni medjunarodni duznosnici - poput savjetnika Evropske Unije za sigurnost, Havijera Solane (Javier Solana), i generalnog sekretara NATO-a, lorda Dzordza Robertson (George Robertson) - izrazili zaljenje zbog odlaska heroja koji je vlastitu naciju poveo u rat za opstanak.

Nitko ne porice da su sve strane cinile ruzne stvari: pa ipak, tesko je prihvatiti poredjenje sistematskih zlocina koje su Srbi cinili u Bosni i na Kosovu s jedne, i pojedinacnih zlocina nekih kosovskih Albanaca i bosanskih Muslimana s druge strane.

Iako bi na sve ovo mogli uzvratiti da ih nije briga za misljenje javnosti i da ih jedino interesira profesionalno obavljanje vlastite duznosti, haski bi tuzioci trebalo da se prisjete da je jedan od ciljeva zbog kojih je Tribunal osnovan bilo i pruzanje satisfakcije zrtvama i stvaranje opceg osjecanja ostvarivanja pravde.

Podizanjem spomenutih optuznica protiv kosovskih Albanaca i bosanskih Muslimana stvara se medjutim utisak da ured tuzilastva nastoji relativizirati, ili cak umanjiti, zlocine koje je pocinila srpska drzava, zajedno sa svojim satelitima u Hrvatskoj i Bosni.

Osim toga, Albanci sa Kosova i bosanski Muslimani su jedine dvije nacionalne grupacije iz bivse Jugoslavije koje svojim optuzenicima ne pruzaju utociste. Svi njihovi optuzenici su ili predati ili uhapseni, dok se - na drugoj strani - samo u Srbiji cak dvadesetak osoba osumnjicenih za ratne zlocine jos uvijek nalazi na slobodi.

No, uprkos narusenom povjerenju, ni kosovski Albanci ni bosanski Muslimani ipak nece okrenuti ledja Haskom tribunalu.

Augustin Palokaj je novinar kosovskog dnevnog lista Koha Ditore.