RAZOTKRIVENA LOGISTIKA SREBRENICKOG MASAKRA

Dokumentacija bosanskih Srba, koju su pripadnici NATO-a oduzeli prilikom pretraga izvrsenih na terenu, proteklog je tjedna napokon predocena sudu. Tako su saopceni i podaci koji se ticu operacije ubijanja i uklanjanja posmrtnih ostataka vise tisuca Muslimana iz Srebrenice tokom 1995.

Medju otkricima o kojima se ovog tjedna raspravljalo bila je i cinjenica da je visoki duznosnik resora Drzavne sigurnosti (DB) Srbije, Franko Simatovic, dana 7. srpnja/jula - dakle, svega nekoliko dana uoci masakra - posjetio Vlasenicu, mjesto u kojem se u to vrijeme nalazio glavni stab Drinskog korpusa vojske bosanskih Srba.

Bivsi vojni analiticar Ricard Batler (Richard Butler) pojavio se kao svjedok optuzbe na sudjenju zapovjedniku Bratunacke brigade Vidoju Blagojevicu i nacelniku inzenjerije Zvornicke brigade Draganu Jokicu. Njih dvojica optuzeni su za sudjelovanje u organiziranju i zataskavanju masakra koji je nad muskarcima i djecacima iz Srebrenice pocinjen u vrijeme dok je taj grad uzivao status tzv. sigurne zone UN-a.

Batler je sudu rekao da je operacija ubijanja i sahranjivanja (mozda i citavih osam tisuca) muskaraca i djecaka bila u visokom stupnju koordinirana, te da su u njoj sudjelovale sve jedinice Drinskog korpusa. Veci dio njegovog svjedocenja bio je predocen u pisanoj formi.

Oslanjajuci se na dokumentaciju bosanskih Srba, Batler je opisao aktivnosti korpusa u Srebrenici i pokazao na koji su nacin jedinice iz sastava te formacije bile povezane s masakrom i mjestima na kojima je izvrsen pokop zrtava.

U jutarnjim satima 12. srpnja/jula, oficirima Drinskog korpusa bilo je naredjeno da dodju na sastanak koji je u stabu Bratunacke brigade zakazao zapovjednik bosanskih Srba, general Ratko Mladic, a kojem je prisustvovao i general Radislav Krstic, nacelnik staba Drinskog korpusa (koji je sutradan bio unaprijedjen u zapovjednika korpusa). O tom sastanku postoji izvjestaj sefa zvornicke policije, pukovnika Dragomira Vasica, koji je svoje starjesine obavijestio da su "Mladic i Krstic svim sudionicima sastanka izdali odgovarajuca naredjenja".

Odluka o deportiranju muslimanskih izbjeglica iz Potocara bila je donesena na drugom sastanku koji je bio odrzan istog jutra.

U sklopu priprema za izvrsenje tog zadatka, glavni stab Drinskog korpusa izdao je svim jedinicama naredjenje da "mobiliziraju" sve raspolozive autobuse i kombije. Vozacima je bilo naredjeno da istog popodneva dodju na nogometni stadion u Bratuncu.

Ministarstvo obrane bosanskih Srba sa svoje je strane izdalo naredbu kojom je trebovalo dvadesetak autobusa s Pala, iz Sokolca i Han Pijeska. Jos oko tridesetak vozila stiglo je iz Zvornika, Visegrada, Vlasenice, Milica i Bratunca. General Krstic, koji je zapovijedao citavom srebrenickom operacijom, izdao je naredbu kojom je od devet istocnobosanskih opcina zatrazio jos 50 autobusa. Potom je pukovnika Krsmanovica, sefa prometne sluzbe Drinskog korpusa, ovlastio da se stara o trazenim i angaziranim vozilima.

Vasic je kao sef policije izvijestio svoje starjesine da je vec trebovano "preko 100 kamiona".

Prema dokumentima do kojih je optuzba dosla zahvaljujuci pretragama koje su po vojnim objektima bosanskih Srba izvrsile jedinice NATO-a, za logistiku je bila zaduzena Bratunacka brigada. Samo tokom 12. srpnja/jula, ona je osigurala 4.700 litara goriva za autobuse kojima su bili deportirani civili iz Potocara.

Batler je pred sudom rekao i da je 13. srpnja/jula poslano naredjenje da iz Bijeljine u Bratunac krene jos 50 autobusa, koji su se prikljucili akciji deportiranja. U tom je trenutku bilo angazirano oko 150 autobusa.

Upravo su 13. srpnja/jula - posto su vojne jedinice bosanskih Srba nastavile s operacijama u Zepi - jedinice Ministarstva unutrasnjih poslova i otpocele s deportacijom. To se jasno vidi iz izvjestaja koji je istog dana pukovnik Vasic uputio svom ministarstvu, a u kojem kaze da mu je potrebno jos oko 10.000 litara dizela.

Iste veceri zavrsena je deportacija civila. Vise tisuca muslimanskih zatocenika prebaceno je u Bratunac. Najveci dio njih proveo je tamo jos jednu, dvije ili tri noci, prije no sto su prevezeni na mjesta na kojima su - tridesetak kilometara odatle, u regiji Zvornika - vrsena pogubljenja.

U medjuvremenu, kolona muslimanskih muskaraca i djecaka nastavila je s pokusajem probanja iz obruca. Krecuci se ka Tuzli, ona je dospjela do puta Konjevic Polje - Bratunac.

Tako su 13. srpnja/jula policijske jedinice bosanskih Srba, koje su cuvale taj put, zarobile nekoliko tisuca Muslimana.

Dokumentacija koju je predocilo tuzilastvo jasno pokazuje da je medju jedinicama koje su sudjelovale u tom zarobljavanju bila i policijska ceta u cijem su se sastavu nalazili i ljudi iz Srbije, kao i iz Srpske Krajine (tj. Hrvatske). Ta ceta je bila pod izravnim zapovjednistvom pukovnika Ljubise Borovcanina, zamjenika zapovjednika specijalnih policijskih snaga bosanskih Srba.

Nekoliko sati nakon masakra koji je u jednom skladistu u selu Kravica izvrsen nad vise od 1.000 Muslimana, vojska bosanske vlade presrela je telefonski razgovor izmedju staba Zvornicke brigade i pukovnika Milanovica, tadasnjeg zapovjednika protzracne obrane Drinskog korpusa. U tom razgovoru, Milanovic je zahtijevao da u okolinu Konjevic Polja bude poslan buldozer. Dva sata kasnije, on je - buduci da buldozer nije stizao - nazvao ponovo, zatrazivsi da razgovara sa zapovjednikom ili zamjenikom zapovjednika Petog inzenjerijskog bataljuna Drinskog korpusa. Nakon sto je ponovio svoj zahtjev, bilo mu je receno da su svi buldozeri vec na terenu.

Oni koji su prezivjeli masakr u skladistu u Kravici posvjedocili su da su se, svega nekoliko sati nakon zlocina, na licu mjesta pojavili kamioni i buldozeri.

Sudeci po dokumentaciji, masovna egzekucija i ukop leseva bili su pazljivo nadzirani u citavom periodu od 13. do 18. srpnja/jula. Jedno vozilo, koje je pripadalo Zvornickoj brigadi, obavilo je - prema podacima iz brigadnog dnevnika koji je tokom jedne od pretraga zaplijenio NATO - nekoliko obilazaka onih lokacija na kojima su prethodno izvedena pogubljenja.

Tako je vozilo marke "opel" posjetilo Orahovac - jednu od lokacija na kojima je izvrseno pogubljenje - i to u dva navrata 13. srpnja/jula, i u dva navrata sutradan. Isto vozilo je 15. srpnja/jula bilo vidjeno u Kozluku, Pilici i Rocevicu - takodjer na mjestima gdje su se prije toga odigrala pogubljenja.

Inzenjerijska ceta Zvornicke brigade, kojom je u to vrijeme zapovijedao major Dragan Jokic, bila je - sudeci po dokumentaciji - prisutna u Orahovcu 14. srpnja/jula. Tom prilikom bio je angaziran jedan kamion, kao i tri bagera. Istog tog dana, Zvornicka je brigada svojoj inzenjerijskoj ceti osigurala oko 2.000 litara dizel-goriva.

Brigadni dnevnik pokazuje da je u Branjevu - tokom osam i po sati, dana 17. srpnja/jula - bio angaziran buldozer. A i tamo se, prethodnog dana, odigralo masovno pogubljenje.

U Batlerovom se izvjestaju navodi kako su tih srpanjskih/julskih dana - usprkos objektivnoj prijetnji koju je predstavljala vojna kolona bosanskih Muslimana - znacajni vojni resursi Drinskog korpusa bili angazirani na cuvanju, ubijanju i sahranjivanju vise tisuca muslimanskih zatvorenika.

U zakljucku svog izvjesaja, Batler je naveo da je Jokic, kao zapovjednik inzenjerije Zvornicke brigade, bio potpuno ukljucen u operaciju sahranjivanja. Upravo je on, prema Batlerovim recima, osigurao prisustvo teske mehanizacije na terenu.

Batler navodi i da je pukovnik Blagojevic bio u potpunosti upoznat sa svim onim sto se u to vrijeme dogadjalo, djelomicno i zbog toga sto se njegov stab nalazio nedaleko od skladista u Kravici, kao i od masovne grobnice u Glogovi.

Osim toga, policijske jedinice koje su zauzimale polozaje duz puta Bratunac - Konjevic Polje bile su, po Batlerovim rijecima, pod osobnim Blagojevicevom zapovjednistvom. On je u tom trenutku bio najvisi vojni oficir koji je boravio u toj oblasti.

Emir Suljagic je izvjestac IWPR-a iz Haga.