Jedan televizijski novinar posvjedocio je ovoga tjedna pred Haskim tribunalom da je Vukovar (grad na istoku Hrvatske) nakon pada – u studenome/novembru 1991. – nalikovao na prizore iz filma Apokalipsa sada.
Izvjestac televizijske stanice Sky News, Nizozemac Erno van Linden (Ernot van Linden), izjavio je kako nijedna kuca nije ostala neostecena i kako se gradom sirio „miris smrti“. On je pred sudom govorio i o srpskim vojnicima koji su se opijali i zabavljali medju rusevinama i lesevima, kojih je bilo na svakom koraku.
Van Linden se pred sudom pojavio kao svjedok optuzbe u procesu koji se vodi protiv trojice oficira Jugoslavenske Narodne Armije (JNA) – Veselina Sljivancanina, Mileta Mrksica i Miroslava Radica. Optuzenima se pripisuje zapovjedna odgovornost za ubojstvo najmanje 264 Hrvata, koji su bili izvedeni iz gradske bolnice i potom pogubljeni na poljoprivrednom dobru Ovcara – sto je jedan od najtezih zlocina pocinjenih tokom rata. Okrivljene se tereti za sudjelovanje u zajednickom zlocinackom poduhvatu ciji je cilj bio „progon Hrvata i ostalog nesrpskog zivlja koji se nakon pada Vukovara zatekao u gradskoj bolnici“.
Van Linden je opisao i dramaticne dogadjaje koji su se u vukovarskoj bolnici odigrali tokom 19. i 20. studenoga/novembra, kada je pripremana evakuacija oko 500 ljudi – civilnih i vojnih ranjenika, te bolnickog osoblja.
„Zajedno s ostalim novinarima, dosao sam pred bolnicu, jer smo znali da bi mogao uslijediti masakr. Zeljeli smo ga sprijeciti svojom prisutnoscu“, izjavio je svjedok, koji je na Balkan stigao 1991., da bi prvo pratio proces slovenskog osamostaljenja, a potom bio prebacen u Beograd, odakle je izvjestavao o sukobima Hrvata i Srba.
Svjedok je ispricao i kako je bolnica bila napadnuta teskom artiljerijom, iako u samoj zgradi u to vrijeme nije bilo ni oruzja, ni uniformiranih osoba. Branioci tvrde da su na Ovcaru odvedeni samo hrvatski vojnici koji su se preobukli u civile.
„Nije se osjecao uobicajeni miris antiseptika. Mirisalo je na smrt“, kazao je svjedok.
„Osecao sam sazaljenje, jer se na ljudima vidjelo sto prezivljavaju“, odgovorio je Van Linden na pitanje o osjecanju koje je u njemu izazvao ulazak u unistenu zgradu.
Van Linden je prisustvovao i svadji koja je izbila izmedju Sljivancanina i jednog pripadnika Crvenog kriza, koji je bio ljut zbog toga sto je JNA prekrsila ranije postignuti dogovor oko evakuacije vukovarskih ranjenika. Nakon sto je pripadnik Crvenog kriza izrazio zabrinutost zbog toga sto su vojnici JNA usli u zgradu, Sljivancanin je upravo Van Lindenu rekao kako je „taj gospodin naivan, jer ne shvaca da se Vukovar nalazi u ratnoj zoni“.
Svjedok je bio u prilici vidjeti kako ranjenici i ostali – medju kojima je bilo zena, djece i hrvatskih vojnika – bivaju ukrcavani u kamione. Medjutim, bilo mu je zabranjeno snimanje unutar samih vozila i nije mu receno gdje se ide.
Van Linden je izjavio i da sve vrijeme trajanja sukoba nije bio u prilici vidjeti kako hrvatski vojnici napadaju JNA teskom artiljerijom. „Samo je jedna strana – JNA – koristila tesku artiljeriju, i zapravo se radilo o jednosmjernoj vatri, uvijek u pravcu Vukovara.“
Svjedok je takodjer potvrdio da je veliki broj pripadnika JNA zapravo bio protiv rata, te da je dezerterstvo u to vrijeme predstavljalo prilicno veliki problem. „Nisu to bili ljudi koji su se ponosili velikom pobjedom. Bili su svjesni da je citav Vukovar tokom te operacije prakticno unisten. I smatrali su da bi profesionalna vojska morala biti u stanju relativno mali barokni grad na Dunavu zauzeti za nekoliko dana, umjesto sto ga je zauzimala dva mjeseca i pritom ga potpuno razorila“, rekao je on.
U nastojanju da ospori ovo svjedocenje, Radiceva zastupnica Mira Tapuskovic ukazala je na to da je Van Linden svjedocio i na drugim sudjenjima, te da sluzi kao svojevrsni stalni svjedok tuzilastva.
A drugi ovotjedni svjedok, ciji identitet nije otkriven, opisao je kako je na Ovcari izbjegao pogubljenje.
Zajedno sa svojom suprugom, on je u vukovarsku bolnicu stigao 19. studenoga/novembra, u nadi da ce – kao i ostali bolesnici i ranjenici – biti evakuirani. Opisao je kako je Sljivancanin osobno rukovodio odvajanjem muskaraca od zena i djece, nakon cega je 20. studenoga/novembra, zajedno s jos oko 300 ljudi, odveden na Ovcaru.
Stigavsi na farmu, zarobljenici su bili primorani proci kroz spalir sacinjen od pripadnika srpske Teritorijalne obrane (TO), koji su ih tukli stapovima i palicama. „Svi su morali proci i dobiti batine“, rekao je on.
Svjedok je ispricao i kako ga je spasio jedan srpski vojnik i sinovljev prijatelj. Nakon sto je potonji obavio razgovor s nadleznim oficirom JNA, dozvoljeno mu je da ode. No iako je time izbjegao pogubljenje na Ovcari, nije to bio i kraj njegovih muka. Odveden je u zatvorski objekt koji se nalazio u skladistu „Veleprometa“ u Vukovaru, gdje je zajedno s jos oko 50 Hrvata boravio u istoj prostoriji. Kao i ostali svjedoci, i ovaj je tu prostoriju nazvao „sobom smrti“, jer se nitko koga bi odveli ne bi vratio. Naposljetku je, ipak, bio prebacen u zatvor u Sremskoj Mitrovica (Srbija).
Prethodno je tuzilac Marks Mur (Marks Moore) vec objasnio sudu da se „Velepromet“ nalazio u blizini kasarne JNA koju je kontrolirala Operativna grupa Jug – jedinica JNA kojom je zapovijedao Mrksic i ciji je oficir za sigurnost bio Sljivancanin
I mada je obrana nastojala osporiti svjedokov iskaz pozivanjem na neka druga svjedocenja, krajnji je ishod bilo samo to da su se pred sudom mogle cuti jos strasnije price o premlacivanjima u pritvoru.
Sudjenje ce biti nastavljeno 31. sijecnja/januara.
Goran Jungvirth je izvjestac IWPR-a iz Haga.
Izvjestac televizijske stanice Sky News, Nizozemac Erno van Linden (Ernot van Linden), izjavio je kako nijedna kuca nije ostala neostecena i kako se gradom sirio „miris smrti“. On je pred sudom govorio i o srpskim vojnicima koji su se opijali i zabavljali medju rusevinama i lesevima, kojih je bilo na svakom koraku.
Van Linden se pred sudom pojavio kao svjedok optuzbe u procesu koji se vodi protiv trojice oficira Jugoslavenske Narodne Armije (JNA) – Veselina Sljivancanina, Mileta Mrksica i Miroslava Radica. Optuzenima se pripisuje zapovjedna odgovornost za ubojstvo najmanje 264 Hrvata, koji su bili izvedeni iz gradske bolnice i potom pogubljeni na poljoprivrednom dobru Ovcara – sto je jedan od najtezih zlocina pocinjenih tokom rata. Okrivljene se tereti za sudjelovanje u zajednickom zlocinackom poduhvatu ciji je cilj bio „progon Hrvata i ostalog nesrpskog zivlja koji se nakon pada Vukovara zatekao u gradskoj bolnici“.
Van Linden je opisao i dramaticne dogadjaje koji su se u vukovarskoj bolnici odigrali tokom 19. i 20. studenoga/novembra, kada je pripremana evakuacija oko 500 ljudi – civilnih i vojnih ranjenika, te bolnickog osoblja.
„Zajedno s ostalim novinarima, dosao sam pred bolnicu, jer smo znali da bi mogao uslijediti masakr. Zeljeli smo ga sprijeciti svojom prisutnoscu“, izjavio je svjedok, koji je na Balkan stigao 1991., da bi prvo pratio proces slovenskog osamostaljenja, a potom bio prebacen u Beograd, odakle je izvjestavao o sukobima Hrvata i Srba.
Svjedok je ispricao i kako je bolnica bila napadnuta teskom artiljerijom, iako u samoj zgradi u to vrijeme nije bilo ni oruzja, ni uniformiranih osoba. Branioci tvrde da su na Ovcaru odvedeni samo hrvatski vojnici koji su se preobukli u civile.
„Nije se osjecao uobicajeni miris antiseptika. Mirisalo je na smrt“, kazao je svjedok.
„Osecao sam sazaljenje, jer se na ljudima vidjelo sto prezivljavaju“, odgovorio je Van Linden na pitanje o osjecanju koje je u njemu izazvao ulazak u unistenu zgradu.
Van Linden je prisustvovao i svadji koja je izbila izmedju Sljivancanina i jednog pripadnika Crvenog kriza, koji je bio ljut zbog toga sto je JNA prekrsila ranije postignuti dogovor oko evakuacije vukovarskih ranjenika. Nakon sto je pripadnik Crvenog kriza izrazio zabrinutost zbog toga sto su vojnici JNA usli u zgradu, Sljivancanin je upravo Van Lindenu rekao kako je „taj gospodin naivan, jer ne shvaca da se Vukovar nalazi u ratnoj zoni“.
Svjedok je bio u prilici vidjeti kako ranjenici i ostali – medju kojima je bilo zena, djece i hrvatskih vojnika – bivaju ukrcavani u kamione. Medjutim, bilo mu je zabranjeno snimanje unutar samih vozila i nije mu receno gdje se ide.
Van Linden je izjavio i da sve vrijeme trajanja sukoba nije bio u prilici vidjeti kako hrvatski vojnici napadaju JNA teskom artiljerijom. „Samo je jedna strana – JNA – koristila tesku artiljeriju, i zapravo se radilo o jednosmjernoj vatri, uvijek u pravcu Vukovara.“
Svjedok je takodjer potvrdio da je veliki broj pripadnika JNA zapravo bio protiv rata, te da je dezerterstvo u to vrijeme predstavljalo prilicno veliki problem. „Nisu to bili ljudi koji su se ponosili velikom pobjedom. Bili su svjesni da je citav Vukovar tokom te operacije prakticno unisten. I smatrali su da bi profesionalna vojska morala biti u stanju relativno mali barokni grad na Dunavu zauzeti za nekoliko dana, umjesto sto ga je zauzimala dva mjeseca i pritom ga potpuno razorila“, rekao je on.
U nastojanju da ospori ovo svjedocenje, Radiceva zastupnica Mira Tapuskovic ukazala je na to da je Van Linden svjedocio i na drugim sudjenjima, te da sluzi kao svojevrsni stalni svjedok tuzilastva.
A drugi ovotjedni svjedok, ciji identitet nije otkriven, opisao je kako je na Ovcari izbjegao pogubljenje.
Zajedno sa svojom suprugom, on je u vukovarsku bolnicu stigao 19. studenoga/novembra, u nadi da ce – kao i ostali bolesnici i ranjenici – biti evakuirani. Opisao je kako je Sljivancanin osobno rukovodio odvajanjem muskaraca od zena i djece, nakon cega je 20. studenoga/novembra, zajedno s jos oko 300 ljudi, odveden na Ovcaru.
Stigavsi na farmu, zarobljenici su bili primorani proci kroz spalir sacinjen od pripadnika srpske Teritorijalne obrane (TO), koji su ih tukli stapovima i palicama. „Svi su morali proci i dobiti batine“, rekao je on.
Svjedok je ispricao i kako ga je spasio jedan srpski vojnik i sinovljev prijatelj. Nakon sto je potonji obavio razgovor s nadleznim oficirom JNA, dozvoljeno mu je da ode. No iako je time izbjegao pogubljenje na Ovcari, nije to bio i kraj njegovih muka. Odveden je u zatvorski objekt koji se nalazio u skladistu „Veleprometa“ u Vukovaru, gdje je zajedno s jos oko 50 Hrvata boravio u istoj prostoriji. Kao i ostali svjedoci, i ovaj je tu prostoriju nazvao „sobom smrti“, jer se nitko koga bi odveli ne bi vratio. Naposljetku je, ipak, bio prebacen u zatvor u Sremskoj Mitrovica (Srbija).
Prethodno je tuzilac Marks Mur (Marks Moore) vec objasnio sudu da se „Velepromet“ nalazio u blizini kasarne JNA koju je kontrolirala Operativna grupa Jug – jedinica JNA kojom je zapovijedao Mrksic i ciji je oficir za sigurnost bio Sljivancanin
I mada je obrana nastojala osporiti svjedokov iskaz pozivanjem na neka druga svjedocenja, krajnji je ishod bilo samo to da su se pred sudom mogle cuti jos strasnije price o premlacivanjima u pritvoru.
Sudjenje ce biti nastavljeno 31. sijecnja/januara.
Goran Jungvirth je izvjestac IWPR-a iz Haga.
