SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ MILOSEVIC

Na sudjenju bivsem jugoslavenskom predsjedniku Slobodanu Milosevicu, ovog tjedna je pocelo svjedocenje jednog od najzloglasnijih optuzenikovih susjeda iz Pritvorske jedinice Haskog tribunala – ultra-nacionalistickog srpskog politicara Vojislava Seselja.

Seselj u Hagu ocekuje pocetak sudjenja po optuzbama za ratne zlocine pocinjene u Bosni i Hrvatskoj u razdoblju od 1991. do 1993.

U medjuvremenu, njegove se aktivnosti uglavnom svode na podnosenje ekscentricnih prituzbi na racun sudackog osoblja. Pritom se potonje krecu u rasponu od osvjetljenja u celiji do racunara koji mu je dodijeljen, i koji – po njegovim rijecima – nije nista drugo nego sredstvo za davanje elektro-sokova.

Ove godine je Seselju – zbog toga sto je u telefonskom razgovoru otkrio ime jednog od zasticenih svjedoka – izrecena privremena zabrana komunikacije sa svima osim s advokatima i diplomatskim predstavnicima.

Milosevic se brani samostalno, a Seselja je pozvao da svjedoci o onome sto se na Kosovu dogadjalo prije proljeca 1999., kada su – prema navodima tuzilastva – srpske strane sigurnosti pokrenule kampanju razaranja i ubijanja, koja je dovela i do protjerivanja vise stotina tisuca Albanaca s tog podrucja.

Seselj je izjavio da su spomenuta zbivanja u stvari predstavljala manipulaciju “zapadnih sila”, te da su posluzila kao uvod u njihovo preuzimanje kontrole nad Balkanom.

Milosevic je, osim toga, ovoga tjedna kao svjedoke izveo i dvojicu Albanaca koji su i u vrijeme na koje se odnosi optuznica nastavili podrzavati njegov rezim. Oni su pred sudom potvrdili da su se snage sigurnosti na Kosovu ponasale – profesionalno.

Kao netko tko je u tom razdoblju obavljao jednu od najvisih funkcija u vladi, Seselj je sucima rekao da je Beograd cinio sve sto je u njegovoj moci da do razrjesenja kosovske krize dodje mirnim putem.

On je istakao da lokalni Albanci nisu bili – kako tvrdi optuzba – sudski proganjani, otpustani s posla i podvrgavani policijskoj torturi, vec da su se – naprotiv – nalazili “u povlastenom polozaju”. Vlada se uzdrzavala od bilo kakve reakcije iako Albanci nisu placali komunalne usluge, a nije reagirala ni na to sto se nisu odazivali na vojne pozive.

“Drzava je pokusavala primiriti Albance kako bi izbjegla . . . sukob koji se vec nazirao”, objasnio je Seselj.

Seselj tvrdi da su sukob odlucile izazvati vlade zapadnih zemalja, koje su zeljele steci kontrolu nad kosovskim resursima, kao i uporiste na Balkanu, koji je tradicionalno smatran ruskom interesnom zonom.

U tu svrhu, one su – po rijecima svjedoka – financirale i naoruzavale Oslobodilacku vojsku Kosova (OVK), koja je u ratu s Beogradom trebalo da posluzi kao neka vrsta “NATO-pjesadije”.

Seselj je istakao kako je i promatracka misija OESS-a, na cijem se celu nalazio americki diplomat Vilijam Voker (William Walker), tezila istom cilju.

S obzirom na sama desavanja, srpske snage sigurnosti su se na Kosovu – po Seseljevom misljenju – ponasale krajnje uzdrzano.

“U svakom od incidenata u kojima je bilo i civilnih zrtava, kriva je bila albanska strana, koja ih je [civile] koristila kao zivi stit”, uporno tvrdi Seselj. “Nase vlasti nikada nisu izvodile civile na bojiste.”

O istoj je temi ovoga tjdna bilo rijeci i prilikom svjedocenja dvojice kosovskih Albanaca – Muharema Ibraja i Sabana Fazlijua (Shaban Fazliu). Njih dvojica su uoci izbijanja sukoba saradjivali s vladinim snagama sigurnosti, pri cemu je Ibraj i formalno zapovijedao jedinicom koja je pod pokroviteljstvom Beograda djelovala na podrucju Djakovice.

Po dolasku u sudnicu, Ibraj se Milosevicu obratio s “gospodine predsjednice”, da bi potom izjavio kako u naznacenom razdoblju nije imao nikakvih problema s policijom i vojskom. Ispricao je i kako su, nakon sto je u izoliranom incidentu koji se odigrao u njegovom selu bila silovana jedna zena, dvojici pocinitelja tog zlocina u roku od svega nekoliko dana bile izrecene zatvorske kazne.

“Vojska nas je stitila”, izjavio je Fazliju. “Cak su i djeci dijelili cokoladu . . . Nije mi poznato da je vojska izazvala bilo kakvu stetu, bilo kakav problem.”

Oba svjedoka su potvrdila i da masovni egzodus kosovskih Albanaca u Makedoniju, koji se odigrao u proljece 1999., zapravo nije bio posljedica kampanje terora srpskih snaga sigurnnosti.

Svjedoci su suglasni u tome da je naredjenje o napustanju kuca zapravo izdala OVK, a sve s ciljem da se u svjetskoj javnosti stvori utisak o progonjenosti albanskog stanovnistva. Drugi razlog za egzodus bili su, po rijecima dvojice svjedoka, zracni napadi NATO-a.

Ibraj je rekao i da je ostecenja na dzamiji i u pijacnoj cetvrti Djakovice – za koja su u optuznici okrivljene beogradske snage – zapravo izazvao NATO.

Svjedok nije komentirao izvjestaj sudskog vjestaka, prema cijim su nalazima spomenuti objekti bili spaljeni, jer na njima nisu primeceni znaci koji obicno prate napade iz zraka.

Ibraj se negativno izjasnio i o sefu promatracke misije, tvrdeci da je Voker nocu organizirao sastanke sa zapovednicima OVK-a.

Posto su tuzioci sa sadrzajem ovog svjedocenja upoznali i Vokera, pred sudom je procitan i njegov odgovor, u kojem je spomenuti diplomat Ibrajev iskaz odbacio kao “potpuno smijesan”.

Tokom unakrsnog ispitivanja, tuzioci su procitali i vise drugih izjava, u kojima svjedoci koji su se vec pojavili pred Tribunalom isticu kako je Ibrajeva jedinica “Mus Jakupi” (Mush Jakupi) bila poznata po svojoj brutalnosti.

Barem jedan od tih svjedoka tvrdi kako je u ozujku/martu 1999. vidio kako pripadnici te jedinice u Djakovici pale kuce – sto je Ibraj odlucno negirao.

Po rijecima drugog svjedoka, Ibrajevi ljudi su bili na toliko losem glasu da je, u situacijama kada je netko okrutno pretucen, za njega bilo uobicajeno reci da izgleda “kao da ga je tukla banda Mus Jakupi”.

Tuzioci su osporavali i onaj dio Ibrajevog iskaza u kojem je on opisao kako je u samoobrani osobno ubio jednog suradnika OVK-a, te kako je pomogao da budu uhapseni i ostali pripadnici doticne grupe.

Svjedok pak nije bio od prevelike koristi Milosevicu kada je, braneci samog sebe, rekao: “Da su to ucinile srpske snage, one bi pobile i sve ostale, a ne samo jednu osobu.”

U daljem toku sudjenja, 23. kolovoza/augusta bit ce nastavljeno Seseljevo svjedocenje.

Michael Farquhar izvjestava za IWPR iz Londona.