Milosevicu dodijeljeni branioci

Na sudjenju Slobodanu Milosevicu proteklog se tjedna dogodio preokret: Haski tribunal odlucio je dvojicu britanskih advokata proglasiti braniocima bivseg jugoslavenskog predsjednika, i to usprkos njegovom protivljenju.

U svojoj odluci – bez sumnje jednoj od najvaznijih u dosadasnjoj povijesti Tribunala – suci su procijenili da Milosevic “nije sposoban braniti se samostalno”. Stoga su mu kao branioci dodijeljeni dosadasnji “prijatelji suda” (amici curiae) – Stiven Kej (Steven Kay) i Dzilijen Higins (Gillian Higgins).

“Ukoliko optuzeni nastavi zastupati samog sebe, postoji opasnost da sudjenje potraje nerazumno dugo, ili – jos gore – da se nikada ne zavrsi”, konstatirao je 2. rujna/septembra predsjedavajuci sudac Patrik Robinson (Patrick Robinson).

Vidno ljut, Milosevic je Tribunal optuzio da pokusava ga usutkati upravo u trenutku kada bi trebalo da bude izlozena njegova verzija dogadjaja.

I dok su neki promatraci suglasni s ovakvom interpretacijom sudacke odluke, ostali su je vec pozdravili, smatrajuci da ce zahvaljujuci njoj Medjunarodni sud povratiti izgubljeni autoritet u procesu na ciji su racun iznesene brojne kritike zbog toga sto je bivsem jugoslavenskom predsjedniku dopustao da sudnicu pretvori u politicku arenu.

Suci su odlucili da Milosevicu za sada ne ponude mogucnost da branioca imenuje sam, buduci da je on u vise navrata izjavljivao kako bi odbio to uciniti.

Umjesto toga, oni su se opredijelili da “prijatelji suda” postanu optuzenikovi branioci. Milosevicu je ipak ostavljena i mogucnost da, ukoliko se predomisli, sudskom vijecu uputi zahtjev da mu se dodijeli neki drugi advokat.

Milosevic je, reagirajuci na odluku o imenovanju branilaca, neprekidno ponavljao da ona predstavlja “krsenje njegovih osnovnih prava”.

Nakon sto su je saopcili, suci su od Milosevica zatrazile da iznese vlastite stavove o tome sto bi trebalo da cine advokati koji ce ga zastupati. A kada je okrivljeni jos jednom pokusao osporiti imenovanje, predsjedavajuci sudac mu je iskljucio mikrofon, uz obrazlozenje da se sudsko vijece sada vec “bavi necim drugim”.

“Pa, bavite se”, uzvratio je Milosevic, bacivsi olovku na sto, te pakirajuci biljeske i naocale. Ostao je namrgodjen sve dok nije nastupila pauza.

Nakon pauze, bivsi se predsjednik vratio u sudnicu, ali se uglavnom nije oglasavao. Njegovi su pravni savjetnici odbili komentirati eventualne buduce poteze. Neposredno po okoncanju saslusanja, oni su napustili galeriju s koje publika prati sudjenje.

Odluka Haskog tribunala da se optuzeniku najviseg ranga nametnu branioci uslijedila je posle vise od tri mjeseca razmatranja medicinskih i pravnih aspekata citavog problema.

O ideji da optuzeniku starom 63 godine bude dodijeljen branilac prvi put je raspravljano u lipnju/junu, kada je sudjenje prakticno bilo obustavljeno uslijed povisenog krvnog tlaka od kojeg je Milosevic i ranije patio. Tada je sacinjen medicinski izvjestaj, u kojem je iznesena lijecnicka procjena da ce se napadi bolesti javljati svaki put kada optuzenik bude izlozen stresu.

Suoceno s izvjesnoscu brojnih odlaganja u procesu koji vec traje dvije i po godine i koji je vec ostao bez jednog od sudac – jer je ser Ricard Mej (Richard May) u medjuvremenu preminuo – sudsko vijece je, na svaki nacin odlucilo sprijeciti da sudjenje propadne prije no sto presuda bude izrecena.

Tako se pristupilo izradi medicinskih izvjestaja, koje su o Milosevicevom zdravstvenom stanju sacinili njegov kardiolog, ali i jedan nezavisni specijalist iz Belgije. Neki podaci iz tih izvjestaja objelodanjeni su na saslusanjima odrzanim ovog tjedna.

Osim sto se i u njima navodi da okrivljeni pati od “jake osnovne hipertenzije”, u izvjestajima se konstatira kako se optuzeni nije pridrzavao utvrdjene terapije, te kako je odbio uzimati sredstva za smirenje koja mu je prepisao kardiolog.

Tuzilastvo je na spomenutu okolnost ukazalo kao na dokaz da Milosevic zapravo svjesno manipulira vlastitim zdravstvenim stanjem, dopustajuci da se ono pogorsa kako bi pred Tribunalom ostvario ono sto zeli. Milosevic je te navode odlucno odbacio.

Glavni tuzilac Dzefri Najs (Goeffrey Nice) rekao je da imenovanom braniocu mora biti pruzena puna diskrecija u vodjenju slucaja i pozivanju svjedoka. To je, po njegovom misljenju, jedini nacin da se sprijeci Miloseviceva “skoro izvjesna manipulacija” vlastitim zdravstvenim stanjem, kao i njegovo evidentno nastojanje da Tribunal zloupotrijebi u politicke svrhe.

U petak popodne, suci su donijeli i odluku o buducem radu imenovanih branilaca, po kojoj potonji imaju obavezu pripremiti i ispitati “one svjedoke koje [oni] smatraju najprikladnijima”.

I samom Milosevicu je ostavljena mogucnost da “sudjeluje u vlastitom sudjenju”, i to tako sto ce – pored ostalog – ispitivati svjedoke, ali tek “nakon sto ih ispita branilac kojeg je imenovao sud”.

To bi prakticno znacilo da ce Milosevic imati drugorazrednu ulogu u ispitivanju svjedoka obrane – mada je ovog tjedna on vec upozorio da na takvu poziciju niposto nece pristati.

“Ne bih prihvatio naknadna ispitivanja mojih svjedoka”, rekao je on. “Insistiram da ih ispitujem sam.”

Suci su nastavak sudjenja zakazali za 7. rujna/septembra, kada bi pred sud – u skladu s postojecim rasporedom – trebalo da budu izvedeni i prvi svjedoci.

A prije no sto je sud donio spomenute odluke, Milosevic je u svojoj uvodnoj rijeci – koja je trajala dan i po – naznacio vlastitu strategiju obrane.

Njegove su uvodne napomene uglavnom predstavljale pojednostavljenu verziju prvog iskaza koji je Milosevic pred Tribunalom dao na samom pocetku sudjenja, u vljaci/februaru 2002.

On je u sirokim potezima iznio vlastitu verziju novije povijesti Balkana, predstavljajuci Srbe kao zrtve niza zavjera, koje su pocele jos u vrijeme Austro-Ugarske i traju do danas. Po njegovom misljenju, Jugoslavija se raspala uslijed zavjere Njemacke i Vatikana, kojoj su se – za vrijeme mandata bivseg predsjednika Bila Klintona (Bill Clinton) – naknadno prikljucile i Sjedinjene Drzave.

Milosevicev govor bio je medjutim toliko monoton da se nakon svake pauze broj prisutnih vidno smanjivao, pa je tako pred kraj prvog dana na galeriji ostala svega jedna trecina onih koji su pratili pocetak zasjedanja.

Tek na samom kraju izlaganja okrivljeni se osvrnuo i na neke od optuzbi iz optuznice koja je protiv njega podignuta, odbacujuci koncept “zajednickog zlocinackog poduhvata” i tvrdeci da upravo posezanje za tom pravnom kategorijom pokazuje da tuzioci ne raspolazu nikakvim konkretnim dokazima protiv njega.

Takodjer je osporio i one navode iz optuznice za Kosovo koji se ticu zapovjedne odgovornosti, najavljujuci da ce sudu podnijeti dokumente kojima ce dokazati da je ucinio sve sto je bilo u njegovoj moci da sprijeci ratne zlocine koji su pocinjeni, kao i da kazni one koji su za njih odgovorni.

Svoje obracanje Milosevic je zavrsio u dramaticnom tonu, tvrdeci da se osjeca “povlastenim” sto je “istina na njegovoj strani”.

Samo nekoliko sati kasnije, on se pak nasao u poziciji da krititizira Tribunal zbog “sprecavanja iznosenja istine”.

“U trenutku kada je trebalo da iskoristim svoje pravo na [samostalnu] obranu, vi ste odlucili da mi to pravo uskratite”, zagrmio je on.

Slicno osjecanje ce se, izvjesno, prosiriti i u Srbiji, s obzirom da najnovija istrazivanja javnog mnijenja pokazuju da se oko 60 posto stanovnistva jos uvijek protivi Medjunarodnom sudu.

No, neki od strucnjaka koji prate sudjenje pohvalili su odluku koju je donijelo sudsko vijece.

“Alternativa toj odluci bilo bi da suci odustanu od upravljanja procesom”, izjavio je Ricard Diker (Richard Dicker), sef programa za medjunarodno pravo njujorske Organizacije za zastitu ljudskih prava (Human Rights Watch).

Diker, naime, tvrdi da pravo optuzenog da pred sudom zastupa samog sebe nije apsolutno. “Ono sto je apsolutno jeste pravo na posteno sudjenje. A te dvije stvari nisu isto”, rekao je on, dodajuci kako je Tribunal Milosevicu ostavio dovoljno prostora da, ukoliko zeli, nastavi s aktivnim sudjelovanjem u procesu.

Pa ipak, misljenja pravnika ostaju podijeljena. Strucnjak za ljudska prava i koautor knjige “Slobodan Milosevic na sudu”, Vilijem Sabas (William Shabas), upozorio je da ce imenovanje branilaca protiv volje optuzenog “vjerojatno pridonijeti utisku da sudjenje nije pravedno”, dodajuci da je upravo svijest o pravednosti presudna za uspjeh Tribunala.

“Da, on je zaista nezgodan optuzenik, i oni se zaista moraju s njim natezati”, kaze Sabas. “Nije moguce – posto se radi o nekada mocnom politickom lideru – sprijeciti njegov pokusaj da se sudnica pretvori u politicku pozornicu, kao ni povremeno krsenje izvjesnih pravila. I dok je duznost sudaca da se tome suprotstave, njemu mora biti pruzena mogucnost da se nesmetano brani.”

Tifani Dikson (Tiphanie Dickson), pravnica i ovlastena predstavnica za stampu Medjunarodnog komiteta za obranu Slobodana Milosevica, izjavila je kako ce bivsi jugoslavenski predsjednik “sada imati obranu, ali to nece biti njegova obrana”.

I Diksonova i Sabas tvrde da je pokojni sudac Ricard Mej – koji je, prije no sto je ovog ljeta preminuo, predsjedavao dokaznim postupkom optuzbe – predstavljao jamstvo da ce Milosevicevo pravo da se brani samostalno, kao osnovno pravo zajamceno statutom suda, pa i Medjunarodnom konvencijom o gradjanskim i politickim pravima, biti postivano.

Medjutim, jedna bivsa suradnica pokojnog suca izjavila je za IWPR kako ne misli da bi se sudac Mej nuzno usprotivio odluci koju je sudsko vijece donijelo. Marike Virda (Marieke Wierda) – koja je danas visa suradnica pri njujorskom Medjunarodnom centru za tranzicionu pravdu (International Centre for Transitional Justice) – ocijenila je da bi odluka vijeca da se Milosevicu dodijele advokati, i da mu se pritom ostavi sloboda izbora da, ukoliko zeli, ipak sudjeluje u vlastitoj obrani, pokojnom predsjedavajucem sucu vjerojatno bila “prihvatljiva”.

Trenutno pak najvecu nepoznanicu predstavlja pitanje kako ce se u nastavku procesa ponasati bivsi jugoslavenski predsjednik.

Analiticari su suglasni da je potonji jos uvijek u prilici znacajno poremetiti dalji tok sudjenja odbijanjem da suradjuje s advokatima koji su mu dodijeljeni, nagovaranjem svjedoka da se ne odazivaju na njihove pozive, ili – jednostavno – vlastitim nepojavljivanjem na sudu.

Takvim bi ponasanjem suci bili stavljeni i pred znatno ozbiljnija iskusenja od onih pred kojima su su se nasli 2. rujna/septembra.

No, mnogi misle da nikakva odluka o povlacenju iz javnosti naprosto ne bi bila u skladu s karakterom bivseg jugoslavenskog predsjednika.

“On je potpuno svjestan da bi tako izgubio i posljednju priliku za komunikaciju s vlastitim biracima”, kaze Virda. “A ne vjerujem da je spreman toga se odreci.”

Ana Uzelac je voditeljica projekta IWPR-a u Hagu.