Politicki nemiri odbijaju turiste

Kada je broj turista koji su dosli posjetiti Dalmaciju, jednu od najbozanskijih tocaka Mediterana, dostigao brojku od deset milijuna 1989.godine, mnogi su u Hrvatskoj smatrali da ce se turizam pokazati kao kljucni argment njene ekonomske samostalnosti.

Medjutim, od zamisljenog nositelja ekonomskog progresa u nezavisnoj drzavi, hrvatski je turizam postao zrtvom. Najprije ratovi, ne samo onaj u Hrvatskoj, vec i u Bosni i Hercegovini, te NATO intervencija na Kosovu, doveli su hrvatski turizam do kolapsa.

Gotovo deset godina hoteli su udomljavali prognanike i propadali. Turisti iz svijeta nisu dolazili u Hrvatsku, a turisticki kadrovi su odlazili u svijet. Predivna obala zjapila je prazna. No, s povratkom mira, vracaju se i turisti, a ova industrija se polako obnavlja.

Proteklog tjedna barikade su ispresijecale ceste hrvatske turisticke regije Dalmacije, na obali Jadranskog mora, gde su veteranske udruge prosvjedovale zbog tjeralice za hrvatskim generalom Mirkom Norcem, osumnjicenim za ratni zlocin nad civilnim srpskim stanovnistvom. Vlada je upozoravala javnost da je vec utrosila 11 milijuna dolara u propagandu turizma i da se proizvodnjom politickog kaosa taj novac, kao i slijedeca turisticka sezona, dovode u pitanje.

Hrvatska je izracunala da mora za 20 do 30 posto povecati prihod od lanjskog turistickog kolaca od 3,5 miliarde dolara. U ekonomski iscrpljenoj i 10 milijardi dolara zaduzenoj Hrvatskoj, stopa nezaposlenosti iznosi 24 posto.

Prosle godine dostignuto je tek 60 posto predratnog turistickog prometa, u Hrvatskoj je bilo sest milijuna turista. Predvidja se da ce predratne brojke biti dostignute tek za tri do pet godina.

No, zbog nekoliko dana nereda i blokada cesta na dalmatinckim prometnicama, turisticki buking Hrvatske za ovogodisnju predsezonu opao je za 70 posto. To je u hrvatskom parlamentu izjavio Damir Kajin, zastupnik najrazvijenije turisticke regije u Hrvatskoj, Istre.

Tako je hrvatski turizam opet postao talac balkanskih sukoba, samo sto ovaj put ne moze okriviti ni srpsku pobunu, ni rat u Bosni, ni NATO intervenciju na Kosovu. Sada je jedina izvozna privredna grana u Hrvatskoj, talac domacih konflikta.

Na velikom mitingu podrske generalu Norcu, unatoc ocekivanjima i lijepom vremenu, u splitskoj luci su se pojavile tek tri brodice okicene zastavama. Ljudi s obliznjih otoka su bojkotirali ovaj skup, jer oni znaju njegove moguce ekonomske posljedice.

Reakcije lokalnog stanovnistva ne iznenadjuju. Hrvatska je nakon promjene vlasti prosle godine naglo postala simpaticna zemlja za kojom je ostala ksenofobna vlast pokojnog predsjednika Tudjmana. No, taj kredit lako ce se istrositi budu li se ponavljale slike barikada na dalmatinskim cestama.

U vrijeme sukoba na Balkanu, plaze u Dalmaciji bile su prazne. U ratno i poratno vrijeme nije bio problem usred ljeta biti sam na "vlastitoj" plazi. Dalmacija je bila okruzena paradrzavama, Srpskom Krajinom, Hrvatskom Republikom Herceg-Bosnom, Republikom Srpskom u BiH i Crnom Gorom.

Na plazama se i ginulo kao u Orasju pored Dubrovnika u ljeto 1995.godine, kada je grupa mladih kupaca stradala od granata srpske vojske iz istocne Bosne i Hercegovine. Bozidar Vucurevic, nekadasnji kamiondzija i gradonacelnik Trebinja, uporista bosanskih Srba, tih dana je govorio da je on pomocnik hrvatskog ministra turizma, i da on odlucuje hoce li, ili ne, turisti doci u Dubrovnik.

U takvom okruzenju, dodatno neprivlacna zbog Tudjmanove poludiktature, u nevoljnoj hrvatskoj tranziciji i njenom nakaradnom procesu privatizacije, nije bilo kupaca za hrvatske hotele. Bez turista, sa tisucama prognanika, hoteli su se dozlaboga zaduzili, jer su samo s bankarskim kreditima mogli rezivljavati. Tako su padali u ruke hrvatskih banaka i Tudjmanovih saveznika.

I dok je prosle godine bila prva uspjesna turisticka sezona u proteklom desetljecu, trecina hrvatskih poduzeca, zbog ranijih gubitaka, poslovnu je godinu zavrsila s gubitkom.

Finansijski tereti na hotelskim kucama bitno pojeftinjuju njihovu vrijednost u procesu privatizacije. Hrvatska nastoji hotele prodati stranom kapitalu. To je najvrijedniji segment hrvatskog gospodarstva koji jos nije posve pripao strancima, upozoravaju ekonomski strucnjaci. Oni se zalazu za to da hoteli budu zadrzani u hrvatskim rukama, da njima raspolazu zaposleni i lokalne zajednice. Pridruzuju im se i oni koji se boje da strano vlastnistvo na turistickim objektima moze ugroziti vitalne interese priobalnog stanovnistva.

No, za sada, ukoliko hrvatski veterani nastave s prosjvedima i blokadom cesta, turizmu se ne pise dobro.

Goran Vezic je redovni dopisnik IWPR.