ZAPOVJEDNIK BOSANSKOG LOGORA OSUDJEN NA 23 GODINE
Suci su po drugi put osudili jednog bosanskog Srbina na kaznu tezu od one koju je, nakon nagodbe s optuzenim, preporucilo tuzilastvo
ZAPOVJEDNIK BOSANSKOG LOGORA OSUDJEN NA 23 GODINE
Suci su po drugi put osudili jednog bosanskog Srbina na kaznu tezu od one koju je, nakon nagodbe s optuzenim, preporucilo tuzilastvo
Po drugi put za proteklih mjesec dana, suci Haskog tribunala su jednom bosanskom Srbinu izrekle kaznu koja je osjetno duza od one koju je preporucilo tuzilastvo.
Bivsi zapovjednik vlasenickog zatvorskog logora Susica, Dragan Nikolic (46), osudjen je 18. decembra/prosinca na 23 godine zatvora. U pitanju je kazna koja je osam godina duza od one za koju se, poslije ovogodisnjeg postizanja sporazuma s optuzenim, tuzilastvo zalozilo.
Prethodno je 2. decembra/prosinca Momir Nikolic - kao oficir bosanskih Srba koji je optuzen za aktivno ucesce u organizaciji pogubljenja vise od 7.000 muslimanskih muskaraca i djecaka u Srebrenici - bio osudjen na 27 godina, i to usprkos cinjenici da je tuzilastvo, postujuci nagodbu koju je postiglo s optuzenikom, predlozilo da mu se izrekne kazna u trajanju od 15 godina.
Dragan Nikolic -zrtvama poznatiji kao "Jenki" - zapravo je prva osoba protiv koje je Tribunal, u studenome/novembru 1994., uopce i podigao optuznicu.
On je tada optuzen po 80 tocaka optuznice za zlocine protiv covjecnosti, teske povrede Zenevske konvencije, te krsenja zakona i obicaja ratovanja - ukljucujuci pritvaranja, mucenja, silovanja i ubojstva.
Procjenjuje se da je, u razdoblju od svibnja/maja do listopada/oktobra 1992., kroz logor Susica proslo oko 8.000 muslimanskih civila i ostalog nesrpskog stanovnistva iz Vlasenice i okolnih sela. Medju njima bilo je i zena i djece, od kojih su neka imala svega osam godina. Oni su uglavnom bili prisilno deportirani u muslimanska podrucja, dok su muskarci u vecini slucajeva zadrzavani u logoru i na kraju ubijani.
Nikolic je, poput mnogih drugih, u vise navrata zatvorenike tukao gvozdenim sipkama, sjekirama, kundacima, bokserima, metalnim cijevima, palicama, gumenim cijevima ispunjenim olovom i drvenim stapovima. Strazari su cesto odvodili zene iz logora, da bi ih nakon toga silovali.
Nikolica su 21. travnja/aprila 2000. u Bosni uhapsile jedinice NATO-a. On se prvobitno izjasnio kao nevin po svim tockama optuznice.
Njegovi su advokati nekoliko mjeseci pokusavali dokazati kako su sporne okolnosti pod kojima je to hapsenje izvedeno. Optuzenog su navodno nepoznate i maskirane osobe uhapsile u Srbiji, da bi ga potom prebacili u Bosnu, gdje su ga pak pripadnici NATO-a iz sastava SFOR-a izvjesno vrijeme zadrzali u pritvoru.
Advokati su tvrdili da je to hapsenje bilo nezakonito, te da u skladu s tim Tribunal ne moze biti nadlezan za ovaj slucaj. Sudsko vijece je medjutim odbacilo tvrdnje obrane i donijelo odluku o nastavku sudjena.
Mozda i zbog svijesti o tome da su dokazi protiv njega u medjuvremenu prikupljeni - buduci da je veliki broj prezivelih iz Susice pristao svjedociti protiv njega - Nikolic je neposredno pred sudjenje, koje je trebalo poceti u rujnu/septembru 2003., izmijenio iskaz i priznao krivicu o skoro svim tockama optuznice.
Tokom zakljucnog saslusanja, Nikolic je izjavio i da se kaje, te da prihvaca odgovornost za sve zlocine koje je pocinio.
Optuzba je preporucila da mu bude izrecena kazna u trajanju od 15 godina.
Medjutim, sudsko vijece je pri donosenju odluke ocito ignoriralo preporuke tuzilastva.
Napominjuci da sudsko vijece nema obavezu postovati preporuke tuzilastva koje su proistekle iz nagodbe s optuzenim, predsjedavajuci sudac Volfgang Somburg (Wolfgang Schomburg) je izjavio: "Zbog okrutnosti, broja pocinjenih zlocina, kao i namjere da se zrtve povrede i ponize, preporucena kazna bila bi nepravedna."
Somburg je dodao i da je "ne samo razumno i odgovorno, nego i neophodno - kada se u vidu imaju interesi zrtava, njihovih rodjaka i medjunarodne zajednice - izreci tezu kaznu od one za koju su se zalozile strane u sporu".
Usprkos tome sto su i suci istakle da je optuzeni u potpunosti suradjivao s tuzilastvom, oni su napomenuli da "izrazita okrutnost" Nikolicevih zlocina, kao i uznemirujuca cinjenica da je on po svemu sudeci uzivao u mucenju zrtava, predstavljaju umnogome otezavajuce okolnosti.
Somburg je rekao da Nikolic nije samo dozvolio da muslimanski zatocenici budu silovani, muceni i ubijani, nego i da je sam aktivno sudjelovao u tim zlocinima. Nakon toga je procitao i imena devetorice ljudi koje je Nikolic osobno ubio.
Zbog svega toga je, po sucevim rijecima, Nikolic u stvari zasluzio dozivotnu robiju. Medjutim, s obzirom da se priznanje krivice tretira kao znacajan olaksavajuci cinilac, trajanje je kazne skraceno na 23 godine.
Tokom citanja presude Nikolic je ostao nepomican, da bi potom napustio sudnicu bez prethodne komunikacije sa svojim advokatima.
Obrana jos uvijek nije saopcila hoce li se zaliti na presudu.
Stacy Sullivan je voditeljica projekta IWPR-a u Hagu. Karen Meirik je suradnica IWPR-a iz Haga.