SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ BLASKIC
Pise: Vjera Bogati iz Haga (TU No. 290, 18-22 novembar, 2002)
SUDSKA KRONIKA: SLUCAJ BLASKIC
Pise: Vjera Bogati iz Haga (TU No. 290, 18-22 novembar, 2002)
kojeg je od optuzbe i obrane zatrazeno da iznesu stav o mogucem ponovnom
sudjenju generalu bosanskih Hrvata - Tihomiru Blaskicu.
Blaskic je 2000. bio proglasen krivim, nakon cega je upucen na izdrzavanje
(u to vrijeme rekordne) kazne u trajanju od 45 godina, koja mu je izrecena
za ratne zlocine.
Njemu se na teret stavlja pogrom u muslimanskom selu Ahmici, u kome je
vise od 100 muslimanskih muskaraca, zena i djece bilo liseno zivota, pri
cemu su neki od njih bili i zivi spaljeni.
No, Blaskicev advokat Rasel Hejman (Russell Hayman) tvrdi da veliki broj u
medjuvrijemenu otkrivenih dokumenata (iz same Hrvatske) dokazuje prvobitnu
tezu odbrane po kojoj general nije imao nikakvu kontrolu nad jedinicama
umjesanim u zlocine.
Izjavio je da je tim dokazima "potkopana logika argumenata" na osnovu
kojih je izrecena prvostupanjska presuda.
Citav slucaj vrti se oko jednog od kljucnih orudja kojim Tuzilastvo uopce
raspolaze - pojma zapovjedne odgovornosti. U pitanju je princip da svatko
moze biti proglasen krivim za ratne zlocine koje su pocinile njegove
jedinice, sve dok ne dokaze da nije znao za te zlocine ili da je poduzeo
sve sto je mogao da ih sprijeci ili kazni.
Blaskiceva obrana pocivala je na tvrdnji da su zlocine pocinile one
jedinice bosanskih Hrvata koje su djelovale potpuno nezavisno od njegovog,
a u sklopu "paralelnog zapovjednog lanca" (cija se prva karika nalazila u
Zagrebu).
Sada Hejman tvrdi da novootkriveni dokumenti upravo to i dokazuju, i
napominje kako suci - da su za sve to blagovemeno saznali - svakako ne bi
donijeli odluku koju su donijeli. Dokumenti su postala dostupna nakon sto
je na vlast tokom 2000. stupio hrvatski predsjednik Stipe Mesic.
Zalbeno vijece odlucilo je da kao nov dokazni materijal prihvati ukupno 47
dokumenata i dvije izjave svjedoka. U taj materijal ukljuceni su i
izvjestaji koje su o zlocinu u Ahmicima sacinile obavjestajne sluzbe, ne
samo iz Hrvatske, nego i iz samoproklamirane paradrzavne tvorevine
bosanskih Hrvata, Herceg-Bosne.
Hejman takodje istice da bi odluka u slucaju Blaskic svakako bila
drugacija da je sudcima pruzena prilika da saslusaju i dokaze s kasnije
odrzanog sudjenja Dariju Kordicu, koji je - upravo za zlocin u Ahmicima -
osudjen na 25 godina.
Na tom sudjenju svjedoci su potvrdili da Blaskic nije imao nikakvu
kontrolu nad dvjema jedinicama koje su pocinile zlocin - a u pitanju su
bile vojna policija i jedna specijalna jedinica, poznatija pod nazivom
Vitezovi.
Tuzilac Norman Ferel (Norman Farell), s druge strane, smatra da novi
dokazi nista ne mijenjaju, napominjuci da ne vidi "gresku" koja bi
opravdala ponovno sudjenje. On je odbacio tvrdnje obrane, kao i sugestiju
Zalbenog vijeca po kojoj novi dokazi kaznu u trajanju od 45 godina cine
deplasiranom.
Ferel je rekao da su spomenuti dokumenti zapravo "protivrecni i
neosnovani". Istakao je i da Blaskicevu vlast nad borbenim jedinicama u
Ahmicima potvrdjuje i cinjenica da je on cesto izdavao naredjenja svim
hrvatskim snagama u srednjoj Bosni. Napomenuo je i da je Blaskicu
pravodobno stigao i izvjestaj o akciji koja je izvedena u Ahmicima.
I obrana i optuzba saglasile su se da sudjenje ne treba ponavljati u
cjelini, jer veliki broj ranije iznijetih dokaza - poput, na primjer,
iskaza svjedoka - u medjuvrijemenu ni na koji nacin nije osporen.
Obrana zeli da se ponove ona svjedocenja koja se ticu Blaskiceve
zapovjedne odgovornosti. Hejman pri tom smatra da bi novo sudjenje moglo
potrajati od tri do sest mjeseci.
Vjera Bogati je dopisnica IWPR-a iz Haga i novinarka novinske agencije
SENSE.