SLUCAJ MILOSEVIC: SVJEDOCENJA ONIH KOJI SU PREZIVELI STRIJELJANJA

Dvojica svjedoka, koji su se na sudjenju Slobodanu Milosevicu pojavili proteklog tjedna, slucajno su ostali zivi. Tako im je pruzena i prilika da ispricaju ono sto su dozivjeli: a obojica su za dlaku umakla smrti koju su sijali srpski streljacki vodovi.

Svjedok B-1455 porijeklom je iz istocnobosanskog sela Kostijerevo. Negdje u travnju/aprilu 1992., pripadnici Jugoslavenske narodne armije (JNA) usli su u to selo kako bi seljanima oduzeli lovacke puske.

"Dok je trajalo razoruzavanje, u selu su se nalazila i dva tenka s jugoslavenskom zastavom", rekao je svjedok.

Dana 30. svibnja/maja 1992., jedinice JNA su se vratile i tom prilikom uhapsile oko 150 seljana, koje su zatim poveli u Dom kulture u Drinjaci (selo nadomak Zvornika), gdje su ih i pritvorili.

Ubrzo potom, prema rijecima svjedoka B-1455, u salu Doma stigao je i Branko Studen, porucnik JNA, koji je naredio da se zene i djeca posalju na teritorij pod kontrolom bosanske vlade. Sve preostale - a radilo se o devedeset i jednom odraslom muskarcu - Studen je uvjeravao da se ni njima nece nista dogoditi.

"Rekao je: ´Ljudi, znam da vi niste ni za sto krivi, i ja vam jamcim da vam se nista ruzno nece desiti. Ali ipak moramo vas prebaciti odavde - vjerojatno cete biti razmijenjeni za srpsko stanovnistvo u Zenici´", prisjetio se B-1455.

Nakon toga, Studen je otisao. Ubrzo su se pojavila sestorica vojnika, koji su bili naoruzani "skorpionima", palicama i nozevima. B-1455 tvrdi da ga je vodja te grupe prisilio da, zajedno s jos nekolicinom zatvorenika, pjeva srpske nacionalisticke pesme. Nijedan od zatocenika nije znao te pjesme, ali im je ipak bilo naredjeno da ih pjevaju.

Vojnici su potom izdvojili nekoliko zatvorenika, izveli ih na binu i poceli ih tuci, koristeci pri tom ono oruzje kojim su raspolagali. "Batine su trajale do devet ili deset sati uvecer", prisjetio se svjedok.

Sestorka je otisla, ali je - nakon sto je pao mrak - stigla nova grupa. "Nosili su uniforme kakve su u Drugom svjetskom ratu imali cetnici, i trazili su da im se jave dobrovoljci", rekao je B-1455.

Nova jedinica je pocela izvoditi zatvorenike. U svakoj grupi se nalazilo po deset zatocenika, a nakon njihovog odvodjenja svaki bi se put zaculi i pucnji.

B-1455 se nasao u petoj grupi koja je bila odvedena na pogubljenje. Kada su se priblizili mjestu na kojem je trebalo da budu ubijeni, jedan od zatvorenika je uzviknuo "Sve ce nas pobiti!" U tom trenutku su se svi razbjezali, pokusavajuci pronaci zaklon u obliznjoj sumi.

Srbi su na njih otvorili vatru. B-1455 je ispricao kako ga je prvi metak pogodio u nogu, nakon cega je pao. "Vidjeli su da sam jos uvijek ziv, pa su pucali na mene jos jednom; tom prilikom su me pogodili u desno rame", tvrdi on.

Vojnici su nakon toga pretpostavili da je i B-1455, poput svih ostalih koji su pokusali pobjeci, mrtav - pa su otisli po novu grupu. Te noci je ubijen i svjedokov otac, kao i trojica brace.

Usprkos ranama, B-1455 nekako se uspeo pridici i pobjeci u mrak. Prvo je otisao na Mijatovo brdo, gdje mu je neophodnu njegu pruzio njegov prijatelj Milan Ignjatovic - po nacionalnosti Srbin. Ignjatovic mu je takodjer obecao da ce ga prebaciti u obliznje muslimansko selo, koje jos uvijek nije bilo napadnuto. Ali ga je, bez obzira na to obecanje, ubrzo - izdao.

Dok su se pokusavali probiti do spomenutog muslimanskog sela, Ignjatovic se nalazio iza ledja svjedoku. Kada se u jednom trenutku zaustavio, B-1455 se osvrnuo da vidi sta se desava. Tada je shvatio da je nekadasnji prijatelj u njega uperio oruzje. "Drzao me je na nisanu", tvrdi svjedok.

Ali, B-1455 je jos jednom uspeo pobjeci. Sljedecih sest tjedana proveo je lutajuci po opustelim selima, hraneci se otpacima, da bi konacno - u srpnju/julu mjesecu - uspio stici na teritorij pod kontrolom bosanske vlade.

Iako je prezivio, B-1455 jos uvijek trpi posljedice opisane izdaje i nasrtaja na zivot. "Ja sam danas invalid. Radim ponizavajuce poslove, ali najvaznije je da sam prezivio, da me majka moze zivog vidjeti, makar i u ovom stanju", rekao je on.

I sljedeci svjedok, sudu predstavljen kao B-1098, takodjer je prosao kroz mucno iskustvo izdaje.

Rodjen je u selu nadomak Zvornika, ali je prije rata dugo zivio u Beogradu. U travnju/aprilu 1992., zaputio se u rodno selo (cije se ime cuva u tajnosti), gdje je zelo provesti nekoliko dana. Bilo je to u vrijeme najveceg muslimanskog praznika - Bajrama.

Tokom svjedokovog boravka u selu, jedinice JNA - na cijem se celu nalazio oficir iz Valjeva (cije ime takodjer nije otkriveno) - stigle su u selo. Lokalnom stanovnistvu oduzeto je lovacko naoruzanje, dok je citavo podrucje blokirano.

Tako se B-1098 nasao u klopci: nije se mogao vrati u Beograd.

Sljedeca se dva mjeseca prakticno nista nije dogadjalo. A onda su, 1. lipnja/juna 1992., srpske trupe - JNA, policija i paravojne jedinice - prisilile svjedoka i sve ostale da napuste selo. Zarobljenici su odvedeni u obliznje selo Klisa, gdje su Srbi u pritvoru drzali oko 4.000 Muslimana iz 13 okolnih sela.

I opet su - po obrascu koji se ponavljao sirom istocne Bosne - pripadnici srpskih snaga uvjeravali zatvorenike da im nista nazao nece uciniti. B-1098 tvrdi da su mu vojnici rekli da ce zajedno s ostalima biti razmijenjen za Srbe nastanjene na podrucjima gdje je kontrolu uspostavila bosanska vlada.

"Obecali su nam da ce po nas doci UNHCR i Crveni kriz i da cemo potom biti evakuirani u Tuzlu", kaze on.

Ubrzo je svih 4.000 ljudi bilo ukrcano u autobuse. Nisu, medjutim, bili odvezeni u Tuzlu. Umjesto toga su bili prebaceni u drugo selo, gdje je nova grupa vojnika "u vojnim i maskirnim uniformama" odvojila muskarce od zena i djece. Neki od vojnika su, po rijecima svjedoka, na licu nosili maske. "Mislim da su to bile nasi susjedi, koje nisu zeljeli da ih prepoznamo", rekao je on.

Zene i djeca bili su odvedeni u Tuzlu, dok je oko 700 muskaraca prebaceno u Karakaj - mjesto koje je oko pet kilometara udaljeno od Zvornika. "Vidio sam tri kamiona, koji su se kretali veoma brzo, vjerojatno da ne bi bilo iskakanja", tvrdi B-1098.

Nakon sto su se iskrcali u Karakaju, kraj puta su spazili grupu zena koje su pozdravljale vojnike. "Vikale su: Ubijte balije!", prisjetio se svjedok.

Svih 700 ljudi bilo je satjerano u zgradu s tri prostorije. Vladala je takva nestasica prostora da se do jutra njih oko dvadesetak - ugusilo.

U sljedeca cetiri dana, od 1. do. 5. liopnja/juna, 24 srpska vojnika -zaduzenih da cuvaju zarobljenike - upustila su se u nemilosrdno orgijanje, tokom kojeg je ubijeno oko 180 ljudi. "Izvodili bi ljude, pogotovo one bogatije. Potom bi se zaculi pucnji, a onda su trazili dobrovoljce, koji su uklanjali tijela", rekao je B-1098.

Svjedok je rekao i da je zatvorenicima tokom ta cetiri dana hrana davana tek popvremeno i u izuzetno malim kolicinama. "Bacili bi nam po nekoliko kriski kruha i nekoliko konzervi, ali nismo imali cime da ih otvorimo", tvrdi on.

A onda su im, 5. lipnja/juna, strazari rekli da ce ih razmijeniti za Srbe u Odzaku (grad u sjevernoj Bosni). To se, medjutim, nije desilo.

Umesto u Odzak, zatvorenici su prebaceni u selo Pilica, takodjer nedaleko od Zvornika. Srpski vojnici su ih satjerali u Dom kulture, gdje su ih zatvorili i ostavili. B-1098 kaze da ih tamo nitko nije cuvao, ali i da nitko od zatvorenika nije pokusao pobjeci.

Tri dana kasnije, vojska se vratila kamionom i rekla da ce konacno biti izvrsena vise puta najavljivana razmjena.

S jos 63 zatvorenika B-1098 ukrcan je u kamion. Neposredno pred prispjece na odrediste, jedan od zatvorenika uspio je s vozila proviriti kroz ceradu. "Rekao je da su napolju svi mrtvi, tako da smo shvatili da cemo i sami biti ubijeni", prisjetio se B-1098.

I zaista: ni ovoga puta nije u pitanju bila nikakva razmjena. Umjesto toga, uslijedila je klaonica.

Kamion se parkirao pokraj zgrade i vojnici su zatvorenicima naredili da sidju i udju u hodnik. Zgrada je imala tri prostorije: B-1098 se sa jos 20 zatvorenika nasao u desnoj, dok su ostali bili u lijevoj.

Nekoliko minuta kasnije, na vratima desne sobe pojavio se vojnik s automatskom puskom, koji je prisutnima naredio da se okrenu ka zidu. Svjedok se povinovao nalogu, ali je prije toga dobro osmotrio onoga tko je trebalo da postane njegov ubojica.

"Bio je to vojnik JNA; nosio je kapu s crvenom petokrakom, imao je otprilike 175 cenntimetara, 19 ili 20 godina i kovrdzavu kosu", rekao je on.

U trenutku kada je vojnik zapucao, B-1098 se onesvijestio. A kada se nekoliko sekundi kasnije osvijestio, shvatio je da nije pogodjen. Medjutim, i dalje je nepomicno lezao na podu, pod gomilom leseva. B-1098 tvrdi da se na vrhu te gomile nalazilo tijelo njegovog necaka.

Vojnici su potom otisli da iz kamiona dovedu novu grupu zatvorenika. Za to vrijeme, nitko nije pazio na tijela ubijenih. Tako se B-1098 iskrao u dvoriste. Preskocio je zid, s cije je druge strane proveo ostatak dana. "Cuo sam kako je jos dva puta tokom tog dana dolazio kamion - i oba puta sam cuo i pucnjavu", rekao je.

Nekoliko sljedecih dana tumarao je naokolo, izbegavajuci srpske patrole i hraneci se otpacima po opustjelim muslimanskim selima. Nakon sto je iz jedne kuce iznio vrecu s odjecom, B-1098 se greskom, zbog nepoznavanja terena, ponovo nasao nadomak mjesta egzekucije.

Vidio je da se tamo jos uvijek nalaze vojnici, kamion, ali i buldozer. "Mislim da su utovarivali leseve, ali ne znam gdje su ih odvezli", rekao je.

Svjedok se potom udaljio u pravcu iz kojeg je dosao, da bi sljedecih nekoliko dana proveo skrivajuci se u sumi. Medjutim, dok je tragao za hranom, spazila ga je i zarobila srpska patrola.

Dvojica od trojice vojnika pokusavala su putem malog radio-uredjaja uspostaviti vezu sa stabom; uredjaj je bio neispravan, pa su se popeli na vrh brda. Sa svjedokom je ostao samo jedan vojnik: zato je B-1098 na njega bacio vrecu s odjecom, kako bi ga iznenadio. Time je dobio taman toliko vremena koliko mu je bilo dovoljno da se izgubi u sumi.

Izgladnio i izbezumljen od visednevnog lutanja, uspio se nekako probiti do muslimanskog sela ciji su zitelji bili protjerani. Osjetivsi se po prvi put dovoljno sigurnim, nabrao je tresanje i otisao ih pojesti u sumu.

Nekoliko sekundi kasnije zacuo je pucketanje grana. Bila je to jos jedna srpska patrola. Ovoga puta, B-1098 nekako je uspio pobjeci.

Onima koji su u Karakaju stradali onog dana kada je on uspio pobjeci gubi se svaki trag, tvrdi B-1098, jedini svjedok opisanog masakra.

Tokom unakrsnog ispitivanja, Milosevic je svjedoka optuzio da je izmislio citavu pricu.

Glavni tuzilac Dzefri Najs (Geoffrey Nice) je svjedoka zapitao da li ga je itko do sada optuzio da je izmislio vlastito stradanje. "Ne", odgovorio je svjedok. "Nitko prije Milosevica."

Emir Suljagic je izvjestilac IWPR-a iz Haga.