SEKSUALNI ZLOCINI

Nasi izvjestaji govore o bolu i tuzi onih koji su bili zrtve tih zlocina. Jedna hrabra zena ispricala je za IWPR tuznu pricu o desetljecu straha i usamljenosti koja je uslijedila nakon sto je nebrojeno puta bila silovana.

Premda je upotreba rijeci “uspjeh” u ovom kontekstu neumjesna, treba reci da Hag postize dobre rezultate kada je rijec o kazneniom gonjenju osoba odgovornih za tu vrst zlocina.

Pronalazenje svjedoka, nagovaranje na svjedocenje, a u nekim slucajevima i na javno iznosenje dokaza, dovelo je do izricanja kazni za makar neke od tih zlocina.

Silovanje se sada tretira i kao ratni zlocin i kao zlocin protiv covjecnosti, sto, nadamo se, samo po sebi, predstavlja dovoljno upozorenje svim buducim vojskama.

Podjednako je vazno i sto je Medjunarodni kazneni sud (MKS) usvojio spomenutu hasku praksu, a s ciljem da silovanje i ubuduce bude kaznjavano kao ratni zlocin.

Ali, to nije lako postici. Koncentracioni logori i bombardiranje Sarajeva predstavljaju vidljive zlocine. Njihovi su se pocinioci cesto cak hvalisali svojim nedjelima – sto je bio i jedan od nacina prikupljanja dokaza.

Silovanje je, medjutim, u svakom pogledu drugacije. Ono biva skrivano. Tu nema pisanih dokaza ili tajnih naredbi, na osnovu kojih bi onda mogle biti podignute optuznice. Osim toga, vecina zrtava suti o svom mucnom iskustvu – jer agoniju kroz koju su prosli ne zele podijeliti s drugima.

Pa ipak, mnoge su zrtve svjedocile, a neki zlocini su i kaznjeni. Danas svi znaju da su zene u koncentracionim logorima bile seksualno zlostavljane i da su u gradovima koji su bili pod srpskom kontrolom – poput Sarajeva ili Foce – drzane u kucnom pritvoru s ciljem da budu silovane.

Naravno, presude ne mogu nista promijeniti: zlocini su vec pocinjeni. Ali ce se pravi smisao kaznjavanja mozda pokazati tek u vremenima koja dolaze.

Kada nova generacija toboznjih nacionalista bude krenula tragom koji su za sobom ostavili predvodnici etnickog ciscenja, moci ce otkriti kako je nacionalizam tih ljudi bio tek plast za zlocine i zvjerstva.

Chris Stephen je rukovodilac projekta IWPR-a u Hagu.