Sudac Bakone Džastis Moloto (Bakone Justice Moloto) u više je navrata prekinuo unakrsno ispitivanje svjedoka – vojnog analitičara sigurnosti – koje je vodio zastupnik obrane, Predrag Milovančević. Potonji je upozoren da se „ne bavi pitanjima koja su predmet spora“, te da je okarakteriziran kao povremeno „veoma svadljiv“.
Dotični svjedok, Rejno Teunens (Reynaud Theunens), pred sudom se pojavio kako bi govorio o izvještaju koji je sačinio o organizaciji oružanih snaga takozvane Srpske Autonomne Oblasti (SAO) Krajine, te o poziciji koju je okrivljeni, tokom trajanja sukoba u Hrvatskoj, zauzimao u vojnim strukturama.
Martić je u rukovodstvu SAO Krajine obavljao različite funkcije, a tereti ga se po deset točaka za zločine protiv čovječnosti i devet za kršenje zakona i običaja ratovanja. Pripisuje mu se sudjelovanje u zajedničkom zločinačkom poduhvatu protjerivanja nesrpskog stanovništva s područja Bosne i Hrvatske, u razdoblju od 1991. do 1995.
Radi se o zločinima kao što su uništenje, ubojstvo, pritvaranje, mučenje i rušenje naselja.
Kritizirajući Teunensovu usredotočenost na postupke srpskih snaga u Krajini, Milovančević se zapitao je li uopće moguće proučavati ulogu jedne strane u oružanom sukobu, a da se pri tom ne uzima u obzir i uloga druge.
„Mislim da je to itekako moguće, jer se radi o izvještaju koji se tiče izvjesne problematike, pa je ta problematika i objašnjena“, odgovorio je svjedok.
Milovančević je potom od Teunensa zatražio da progovori i o umiješanosti evropskih političara u odcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije (1991.), kao i o pravnim aspektima procesa secesije. Teunens je uporno uzvraćao kako „nije stručnjak za pravo“, te kako je kvalificiran isključivo za komentiranje onoga o čemu se govori i u izvještaju koji je sačinio.
Nakon što je Martićev advokat nastavio postavljati ista pitanja na različite načine, sudac Moloto upozorio ga je da se usredotoči na navode iz optužnice.
A Milovančević je odgovorio: „Strategija obrane uvjetovana je strategijom optužbe, koja počiva na premisi zajedničkog zločinačkog poduhvata. Moramo razmotriti ponašanje svih strana i svih oružanih snaga.“
Dotični svjedok, Rejno Teunens (Reynaud Theunens), pred sudom se pojavio kako bi govorio o izvještaju koji je sačinio o organizaciji oružanih snaga takozvane Srpske Autonomne Oblasti (SAO) Krajine, te o poziciji koju je okrivljeni, tokom trajanja sukoba u Hrvatskoj, zauzimao u vojnim strukturama.
Martić je u rukovodstvu SAO Krajine obavljao različite funkcije, a tereti ga se po deset točaka za zločine protiv čovječnosti i devet za kršenje zakona i običaja ratovanja. Pripisuje mu se sudjelovanje u zajedničkom zločinačkom poduhvatu protjerivanja nesrpskog stanovništva s područja Bosne i Hrvatske, u razdoblju od 1991. do 1995.
Radi se o zločinima kao što su uništenje, ubojstvo, pritvaranje, mučenje i rušenje naselja.
Kritizirajući Teunensovu usredotočenost na postupke srpskih snaga u Krajini, Milovančević se zapitao je li uopće moguće proučavati ulogu jedne strane u oružanom sukobu, a da se pri tom ne uzima u obzir i uloga druge.
„Mislim da je to itekako moguće, jer se radi o izvještaju koji se tiče izvjesne problematike, pa je ta problematika i objašnjena“, odgovorio je svjedok.
Milovančević je potom od Teunensa zatražio da progovori i o umiješanosti evropskih političara u odcjepljenje Hrvatske od Jugoslavije (1991.), kao i o pravnim aspektima procesa secesije. Teunens je uporno uzvraćao kako „nije stručnjak za pravo“, te kako je kvalificiran isključivo za komentiranje onoga o čemu se govori i u izvještaju koji je sačinio.
Nakon što je Martićev advokat nastavio postavljati ista pitanja na različite načine, sudac Moloto upozorio ga je da se usredotoči na navode iz optužnice.
A Milovančević je odgovorio: „Strategija obrane uvjetovana je strategijom optužbe, koja počiva na premisi zajedničkog zločinačkog poduhvata. Moramo razmotriti ponašanje svih strana i svih oružanih snaga.“
