ODBJEGLI MUSLIMANI PRVO ZAUSTAVLJENI, POTOM POBIJENI

Dragan Obrenovic, drugi oficir bosanskih Srba koji u Hagu svjedoci na sudjenju za masakr u Srebrenici, opisao je vojnu operaciju prilikom koje je kolona odbjeglih Muslimana bila zaustavljena, nakon cega su - u skladu s naredjenjem koje je u medjuvremenu stiglo - svi zarobljenici ubijeni.

Obrenovic je u svibnju/maju ove godine priznao krivicu za zlocine protiv covjecnosti, da bi proteklog tjedna svjedocio na sudjenju dvojici srpskih oficira - Vidoju Blagojevicu i Draganu Jokicu - optuzenima za genocid i zlocine protiv covjecnosti.

Obrenovic je u vrijeme zlocina imao cin majora; zapovijedao je Zvornickom brigadom, koja je u srpnju/julu 1995. sudjelovala u zauzimanju grada koji je do tada imao status "sigurne zone" Ujedinjenih naroda.

Njemu je dan nakon pada Srebrenice, 12. jula, bilo saopceno da se kolona muslimanskih muskaraca i djecaka pokusava probiti kroz srpski teritorij u pravcu Tuzle. "Mislio sam da su u pitanju bili dijelovi Dvadeset osme divizije [Armije Bosne i Hercegovine]", rekao je on.

Prema izvjestajima sluzbe sigurnosti, kolonu su na putu Bratunac - Konjevic Polje zaustavile srpske snage. Dana 13. stpnja/jula, Obrenovic je u naznacenom pravcu uputio vlastitu borbenu formaciju. Medjutim, ubrzo mu je stigla vijest da u doticnoj oblasti nema nikakvih muslimanskih jedinica.

Nakon toga se vratio u Zvornik, gdje je ubrzo saznao da se kolona od 1.500 Muslimana krece u pravcu grada. Naredio je jedinicama koje su cinili rezervisti da zauzmu polozaje na obodima grada, kako bi se zaustavili eventualni muslimanski napadi.

Te veceri mu je, u vrijeme dok se nalazio na duznosti, telefonirao njegov oficir sigurnosti, porucnik Drago Nikolic. Od njega je saznao da je zapovjednik vojske bosanskih Srba, general Ratko Mladic, izdao naredjenje da se izvrsi likvidacija muslimanskih zatvorenika.

Obrenovic se 14. srpnja/jula prikljucio svojim jedinicama na prvoj borbenoj liniji, gdje mu je jedan oficir rekao da su zatvorenike u Zvornik sproveli pukovnici Vujadin Popovic (oficir za sigurnost Drinskog korpusa) i Ljubomir Beara (sef sluzbe sigurnosti vojske bosanskih Srba).

Muslimanska kolona, koja je u medjuvremenu, prema nekim procenama, narasla na 6.000 muskaraca i djecaka, jos uvijek se primicala Zvorniku. Medjutim, prema Obrenovicevim rijecima, njeno odrediste nije bio Zvornik, nego Tuzla.

Celo kolone je 15. srpnja/jula stiglo u selo Baljkovica. Sljedeceg su dana otpocele borbe. Po uzasnom vremenu, muslimanske i srpske trupe su se sukobile prsa u prsa, pri cemu su obje strane pretrpjele velike gubitke. Krajem dana, muslimanske snage potukle su Obrenovicevu minobacacku cetu i tom prilikom zaplijenile tri samohodne haubice, ubile 40, a ranile 100 srpskih vojnika.

Ujutro 16. srpnja/jula, Obrenovic je svojim jedinicama naredio da se povuku. Pretrpljeni gubici bili su toliki da mu je oko 14 sati pukovnik Vinko Pandurevic - koji je u medjuvremenu preuzeo zapovjednistvo nad Zvornickom brigadom - naredio da razmakne svoje trupe kako bi propustio muslimanske.

Za to vrijeme su na ostalim lokacijama likvidacije Muslimana uveliko trajale. Obrenovic je precizno opisao i svoj udio u svemu tome. Rekao je da mu je prvo stigla naredba da sa prve borbene linije posalje pripadnike inzenjerije na izgradnju puta u okolini Zvornika.

"Bio sam sumnjicav, pa sam provjerio tu poruku", rekao je on. "Pet minuta kasnije mi je receno da ce oni biti angazirani na zadatku koji je bio povjeren Beari i Popovicu."

"A kakav je to bio zadatak?", upitao je svjedoka tuzilac Piter Mekloski (Peter McCloskey).

"Likvidacija zarobljenika", odgovorio je Obrenovic.

Ujutro 15. srpnja/jula, Obrenovic se u Zvorniku susreo s gradskim sefom policije, pukovnikom Dragomirom Vasicem. Takodjer je obavio i kratak razgovor s optuzenim Draganom Jokicem, zapovjednikom inzenjerije Zvornicke brigade. "Jokic mi je rekao da ima ogroman problem sa sahranjivanjem tijela i cuvanjem zarobljenika", izjavio je Obrenovic.

Prema Jokicevim recima, Popovic i Beara su bili zaduzeni za ubijanje i ukop zatvorenika. Jokic je Obrenovicu rekao i da mu je Popovic naredio da o zarobljenicima ne govori preko radio-uredjaja, kao i da o svemu tome niposto ne ostavlja nikakav pisani trag.

"Rekao sam mu da me se sve to uopce ne tice", tvrdi Obrenovic. "Rekao sam to jer sam se osjecao bespomocno."

"A da li vas se sve to ticalo?", pitao je Mekloski.

"Naravno da je. U pitanju je bio potpuno neprikladan postupak", odgovorio je Obrenovic.

Istog jutra je uslijedio i sastanak s pukovnikom Vasicem, pukovnikom Ljubomirom Borovcaninom (zapovjednikom specijalne policijske jedinice) i njegovim zamjenikom Miloradom Stuparom. Tom prilikom su Vasic i Obrenovic bili suglasni da muslimanskoj koloni treba odobriti prolazak: "Vasic mi je rekao da ce se u protivnom oni boriti iz sve snage", izjavio je Obrenovic.

Medjutim, operativni nacelnik glavnog staba vojske bosanskih Srba, general Radivoj Miletic, rekao je Obrenovicu da kolona mora biti unistena.

Vasic je nazvao ministarstvo unutrasnjih poslova, gdje mu je jedan funkcionar potvrdio spomenuto naredjenje: "Sto je s tobom? Nadji vojnike. Zovi pomoc iz zraka. Svi moraju biti ubijeni."

Potom je Stupar Obrenovicu rekao da se u skladistu u selu Kravica odigrao masakr u kojem je stradalo 1.000 Muslimana. Sve je navodno pocelo tako sto se jedan zarobljenik docepao pistolja i ubio jednog srpskog strazara.

Obrenovic je sudu ispricao kako je jos jednom pokusao doboti dozvolu da otvori prolaz za Muslimane. Nazvao je generala Radislava Krstica, ali ga je i on odbio. Konacno se sastanku prikljucio i Pandurevic, koji se takodjer usprotivio ideji da se muslimanskoj koloni odobri prolazak.

Tog se poslijepodneva Obrenovic vratio na prvu borbenu liniju. Tamo se sreo s porucnikom Lazarom Risticem, koji mu prethodnog dana, usprkos upucenom zahtjevu, nije poslao pojacanje. Tada je saznao da je on svoje jedinice uputio u selo Orahovac. "Upitao sam ga kako to da mi nije mogao poslati nijednog vojnika, a da ih je ipak poslao u Orahovac", tvrdi Obrenovic.

Orahovac je inace jedno od onih mjesta na kojima su bila izvrsena pogubljena muslimanskih zarobljenika.

Ristic mu je rekao da je pokusao povuci svoje ljude iz Orahovca, ali da ga je u tome sprijecio porucnik Drago Nikolic, koji je vojnicima obecao da ce, ukoliko budu sudjelovali u pogubljenjima, dobiti nove cizme i uniforme.

Nakon toga, Obrenovic je sudu ispricao sve sto zna o potonjem ukopu mrtvih, koji je izvrsen na tajnim lokacijama. Napomenuo je i da je u listopadu/oktobru 1995. saznao da je prethodnog mjeseca bila sprovedena operacija premjestanja posmrtnih ostataka, koju su pored ostalih nadzirali i Popovic i Drago Nikolic. U akciji su sudjelovali i pripadnici inzenjerijske cete Zvornicke brigade. Vojna policija Drinskog korpusa osigurala je pratnju za kamione; vrsene su ceste izmjene vozaca, kako bi se osiguralo da svaki od njih sto manje sazna o prirodi citave operacije.

Emir Suljagic je izvjestac IWPR-a iz Haga.