HRVATSKA VLADA ŽELI DA SE UKLJUČI U SUĐENJE ČERMAKU I MARKAČU
(TU br. 469, 22. septembar 2006.)
HRVATSKA VLADA ŽELI DA SE UKLJUČI U SUĐENJE ČERMAKU I MARKAČU
(TU br. 469, 22. septembar 2006.)
Vlasti traže da im se, u slučaju Ivana Čermaka i Mladena Markača, dodijeli status „prijatelja suda“ (amicus curiae).
Dvojica se generala terete za učešće u zajedničkom zločinačkom poduhvatu koji je navodno izveden tokom i nakon Operacije Oluja, koju je hrvatska vojska 1995. pokrenula kako bi povratila oblast Krajine, koja je do tada bila pod srpskom kontrolom.
Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, bivši ministar odbrane Gojko Šušak, kao i još nekoliko hrvatskih zvaničnika, takođe su optuženi za učešće u zajedničkom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo „trajno raseljavanje srpskog stanovništva sa područja Krajine“, i to nasiljem i njihovim progonom.
Hrvatska je vlada zatražila da bude „amicus curiae“ kako bi „pomogla pri utvrđivanju istine o progonu koji je navodno izvršilo državno i vojno rukovodstvo Republike Hrvatske koje je sudjelovalo u zajedničkom zločinačkom poduhvatu“.
Pravilima o postupku i dokazima koja važe u Tribunalu predviđeno je da vijeće „ukoliko to smatra poželjnim zbog adekvatnog odlučivanja u slučaju, [može] pozvati ili odobriti državi ili pojedincima da se pojave pred njim i iznesu stavove o bilo kom pitanju koje ono odredi“.
U prijedlogu koji je podnijela hrvatska ministrica pravosuđa Ana Lovrin navodi se kako hrvatska vlada „nudi pomoć Tribunalu u tumačenju istorijskih i političkih činjenica“.
Ministrica u nastavku kaže i da je Operacija Oluja „izvedena u skladu sa međunarodnim pravom, važećim rezolucijama Vijeća sigurnosti i Generalne skupštine UN-a, te u saglasju s naporima međunarodne zajednice da se zauzdaju vojne ofanzive srpske vojske i pripremi teren za mirovne pregovore“.
Predloženi podnesak pripremila bi grupa uglednih pravnika, istoričara i drugih naučnika. Dvoje ili troje predstavnika hrvatskih vlasti bi potom obrazložili te stavove pred sudskim vijećem.
Istog dana i iz istih razloga, hrvatska je vlada zatražila da joj se status „amicusa“ odobri i u sudskom procesu koji se vodi protiv šestorice zvaničnika bosanskih Hrvata – Jadranka Prlića, Bruna Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića.
Njima se sudi za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, uključujući i progon, pritvaranje i protjerivanje Muslimana u Bosni i Hercegovini tokom muslimansko-hrvatskog sukoba, koji je trajao od 1992. do 1994.
Dvojica se generala terete za učešće u zajedničkom zločinačkom poduhvatu koji je navodno izveden tokom i nakon Operacije Oluja, koju je hrvatska vojska 1995. pokrenula kako bi povratila oblast Krajine, koja je do tada bila pod srpskom kontrolom.
Hrvatski predsjednik Franjo Tuđman, bivši ministar odbrane Gojko Šušak, kao i još nekoliko hrvatskih zvaničnika, takođe su optuženi za učešće u zajedničkom zločinačkom poduhvatu čiji je cilj bilo „trajno raseljavanje srpskog stanovništva sa područja Krajine“, i to nasiljem i njihovim progonom.
Hrvatska je vlada zatražila da bude „amicus curiae“ kako bi „pomogla pri utvrđivanju istine o progonu koji je navodno izvršilo državno i vojno rukovodstvo Republike Hrvatske koje je sudjelovalo u zajedničkom zločinačkom poduhvatu“.
Pravilima o postupku i dokazima koja važe u Tribunalu predviđeno je da vijeće „ukoliko to smatra poželjnim zbog adekvatnog odlučivanja u slučaju, [može] pozvati ili odobriti državi ili pojedincima da se pojave pred njim i iznesu stavove o bilo kom pitanju koje ono odredi“.
U prijedlogu koji je podnijela hrvatska ministrica pravosuđa Ana Lovrin navodi se kako hrvatska vlada „nudi pomoć Tribunalu u tumačenju istorijskih i političkih činjenica“.
Ministrica u nastavku kaže i da je Operacija Oluja „izvedena u skladu sa međunarodnim pravom, važećim rezolucijama Vijeća sigurnosti i Generalne skupštine UN-a, te u saglasju s naporima međunarodne zajednice da se zauzdaju vojne ofanzive srpske vojske i pripremi teren za mirovne pregovore“.
Predloženi podnesak pripremila bi grupa uglednih pravnika, istoričara i drugih naučnika. Dvoje ili troje predstavnika hrvatskih vlasti bi potom obrazložili te stavove pred sudskim vijećem.
Istog dana i iz istih razloga, hrvatska je vlada zatražila da joj se status „amicusa“ odobri i u sudskom procesu koji se vodi protiv šestorice zvaničnika bosanskih Hrvata – Jadranka Prlića, Bruna Stojića, Slobodana Praljka, Milivoja Petkovića, Valentina Ćorića i Berislava Pušića.
Njima se sudi za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti, uključujući i progon, pritvaranje i protjerivanje Muslimana u Bosni i Hercegovini tokom muslimansko-hrvatskog sukoba, koji je trajao od 1992. do 1994.
