PROTURJECNO SVJEDOCENJE ZAPOVJEDNIKA OVK-a

Na sudjenju trojici bivsih pripadnika Oslobodilacke vojske Kosova (OVK) tuzioci su ovoga tjedna kao svjedoka izveli jednog istaknutog zapovjednika iste organizacije. Medjutim, ispostavilo se da je to svjedocenje izazvalo veliko nezadovoljstvo tuzilastva.

Sulejman Selimi (Suleiman Selimi) – kome je, da bi se u Hagu pojavio kao svjedok optuzbe, neophodno bilo uputiti obavezujuci nalog – govorio je pred sudom kakvu je strukturu OVK imao u Lapusniku 1998., u vrijeme kada su optuzenici Fatmir Ljimaj (Fatmir Limaj), Isak Musliju (Isak Musliu) i Haradin Balja (Haradin Bala) navodno upravljali tamosnjim okrutnim zatvorskim logorom.

Samo svjedocenje – na kojem je bilo rijeci i o pitanju discipline u redovima OVK-a – uglavnom se odnosilo na Ljimaja, koji je medju optuzenicima zauzimao najvisu poziciju i koga se jednim dijelom tereti i za zapovjednu odgovornost.

Tuzioci tvrde da je Ljimaj znao za premlacivanja i ubijanja koja su se navodno odigravala u Lapusniku, ali da nije ucinio nista kako bi te zlocine sprijecio, ili makar kaznio njihove pocinitelje. Da bi optuzeni po toj osnovi bio i osudjen, neophodno je pokazati da je Ljimaj bio nadredjen ljudima koji su radili u logoru, te da je mogao utjecati na njihovo ponasanje.

Tuzilac Dzulijan Nikols (Julian Nicholls), medjutim, ni u kom pogledu nije bio zadovoljan Selimijevim iskazom, pa je u jednom trenutku cak i prekinuo svjedocenje, kako bi sucimaprocitao niz tvrdnji koje je svjedok izrekao u ranijim prilikama i time pokazao da podaci koje je Selimi iznio pred sudom jednim dijelom proturiece njegovim prethodnim izjavama.

Nakon sto je svjedocenje poslije tri dana okoncano, ostalo je nejasno je li i u kojoj mjeri nastali nesporazum bio posljedica nejasne izjave svjedoka, nacina na koji je ona bila protumacena ili slozenosti problema o kojima se raspravljalo.

Selimi trenutno obavlja funkciju zamjenika komandanta za civilnu sigurnost pri Kosovskom zastitnom korpusu, a u javnosti je poznat kao netko tko je tokom devedesetih medju prvima stupio u OVK.

Svjedok je u veljaci/februaru 1998. sudjelovao u oruzanim sukobima sa srpskim snagama sigurnosti. Rijec je o incidentu koji je kasnije doveo do masakra nad obitelji osnivaca OVK-a, Adema Jasarija (Adem Jashari), sto je posluzilo kao povod za izbijanje sukoba sirih razmjera.

Selimi je kasnije postao zapovjednik za podrucje Drenice, koja je predstavljala srediste albanske pobune i granicila se sa zonom Ljimajeve odgovornosti. U vrijeme dok je rukovodstvo OVK-a 1999. boravilo na pregovorima u Rambujeu (Francuska), Selimi je privremeno obavljao duznost nacelnika generalstaba.

Pojavljujuci se ovoga tjedna pred sudom, Selimi je rekao da uvazava Tribunal kao demokratski i nezavisan instrument za ostvarivanje pravde.

On je, medjutim, istovremeno iskoristio priliku da javno izrazi svoje postovanje prema trojici optuzenika i "svima onima koji su se borili i prolijevali krv za OVK".

Njegova privrzenost toj organizaciji bila je vise nego ocigledna, s obzirom da je tokom citavog svjedocenja govorio o Jasariju kao o "legendarnom zapovjedniku", o njegovoj pogibiji kao "herojskoj", dok je Albaniju spominjao iskljucivo kao "domovinu".

Selimi je potvrdio navode tuzilastva da se Ljimaj 1998. vratio iz inozemstva na Kosovo, kako bi se prikljucio OVK-u. No, pojedine svjedokove tvrdnje izazvale su nejasnoce u vezi s ulogom koja je optuzeniku nakon toga bila dodijeljena u doticnoj organizaciji.

Tuzioci tvrde da je Ljimaj bio postavljen za regionalnog zapovednika u Kleckoj, odakle je zapovijedao snagama koje su se nalazile u blizini, i gdje je i sam formirao nekoliko jedinica. Neke od njih su, prema navodima tuzilastva, bile i nazvane po njegovom osobnom nadimku – "Celiku" ("celik").

Kada je u svibnju/maju OVK zauzela Lapusnik, Ljimaj je – kazu tuzioci – postao nadlezan i za to selo, pa samim tim i za zatvorski logor koji je u njemu navodno postojao u razdoblju od svibnja/maja do srpnja/jula. Jedinica koja je kontrolirala Lapusnik zvala se navodno "Celiku 3".

Medjutim, govoreci o razdoblju prije zauzimanja Lapusnika, Selimi je izjavio da je u Ljimajevoj nadleznosti bila svega jedna od nekoliko jedinica koje su nazvane po njemu. A potonje su, prema njegovim rijecima, djelovale potpuno nezavisno jedna od druge.

I kada ga je Nikols kasnije upitao tko je u kljucnom razdoblju od svibnja/maja do srpnja/jula zapovijedao tim jedinicama, Selimi je ostao pri tome da one nikada nisu ni imale glavnog zapovjednika.

A na pitanje kako su te jedinice uopce dobile ime "Celiku", svjedok je odgovorio da mu to nije poznato.

Nakon prvog dana svjedocenja, Nikols je zatrazio da Selimi bude izveden iz sudnice, da bi nakon toga tuzilastvo sucima ukazalo na to da je svjedokov iskaz u potpunom nesuglasju s podacima koje je iznosio pri ranijim razgovorima s istraziteljima tuzilastva, braniocima, kao i u intervjuu za kosovski casopis Zeri.

Pozivajuci se na zapisnike tih razgovora, Nikols je konstatirao kako nema nikakve sumnje da je Selimi bio upoznat s cinjenicom da je Ljimaj stvarni zapovjednik svih "Celiku"-jedinica, te da je takodjer smatrao i da su one nazvane po njemu.

Nikols je protestirao i zbog toga sto je tek nakon "dugog ispitivanja i okolisanja" svjedok napokon priznao jednostavnu cinjenicu da su zapovjednici imali pravo izreci disciplinsku mjeru udaljavanja iz OVK-a. A to se, prema tuziocevim rijecima, kosi s tvrdnjom koju je iznio u ranijem razgovoru s tuzilastvom, kada je rekao da su takve situacije bile ceste.

Predsjedavajuci sudac Kevin Parker potvrdio je da bi spomenuta odstupanja mogla biti shvacena kao primjeri svjedokove nedosljednosti. Ali je ipak odbio usvojiti Nikolsov zahtjev da Selimi ubuduce bude tretiran kao neprijateljski svjedok, cime bi se omogucilo da on sam bude u sredistu paznje i da mu se ukaze na njegove vlastite ranije iskaze.

Ocito svjestan da je tuzilastvo nezadovoljno, Selimi je kasnije ustao u vlastitu obranu, podsjecajuci sud kako se zakleo da ce govoriti istinu i napominjuci kako je moguce da je prilikom ranijih ispitivanja ponesto i zaboravio.

Osim neizbjeznih problema koji su skopcani sa simultanim prevodjenjem – a uslijed kojih se u sudnici povremeno cini da se advokati i svjedoci medjusobno ne razumiju – moguce je da je jos jedan faktor utjecao na slozenost i dvosmislenost citave situacije.

Selimi je, naime, izjavio da je OVK poprimila jasniju strukturu tek potkraj 1998., kada je Ljimaj imenovan za zapovjednika 121. brigade, u koju su bili ukljuceni i pripadnici nekih "Celiku"-jedinica.

Ali, izgleda da je taj proces konsolidacije, koji je doveo do krupnih promjena u ustrojstvu OVK-a, bio dug i postepen. Samim tim, cini se da su makar neke nejasnoce u svjedocenju posljedica toga sto je tokom tog, prelaznog razdoblja, citava organizacija na razlicitim stranama funkcionirala na razlicite nacine.

Na kraju zasedanja odrzanog 18. sijecnja/ januara, sud se oprostio od Endrjua Kejlija (Andrew Cayley), koji je u dosadasnjem toku procesa rukovodio dokaznim postupkom tuzilastva. Kejli je objasnio da je njegovo povlacenje bilo ranije dogovoreno, te da ni na koji nacin nije povezano s tokom samog sudjenja.

Slucaj ce preuzeti Kejlijev kolega Aleks Vajting (Alex Whiting), dok ce se timu tuzilaca ovog mjeseca pridruziti jos jedan advokat.

Novo zasjedanje, na kojem ce tuzilastvo nastaviti saslusavati vlastite svjedoke, zakazano je za 24. sijecnja/januara.

Michael Farquhar je izvjestac IWPR-a iz Haga.