Od Cega je Stvarno Bolovao Tudjman

Bivsi Tudjmanovi suradnici otkrivaju tek sada da je predsjednikova bolest bitno ometala proces odlucivanja.

Od Cega je Stvarno Bolovao Tudjman

Bivsi Tudjmanovi suradnici otkrivaju tek sada da je predsjednikova bolest bitno ometala proces odlucivanja.

Friday, 8 February, 2002

Hrvatska javnost tek ovih dana, dvije godine nakon smrti Franje Tudjmana, saznaje da je tadasnji hrvatski predsjednik posljednje dvije godine svog zivota imao metastaze na mozgu, koje su bitno ometale proces odlucivanja.


O tome sada govore njegovi najblizi suradnici, koji su bili uz njega do njegove smrti 10. prosinca /decembra 1999. i brizljivo krili tu cinjenicu. Danas se natjecu tko ce izaci s vise detalja, a mnogi misle da iz ove provale istine stoji zelja utjecajnih aktivista Hrvatske demokratsle zajednice, da sa sebe i ove partije skinu odgovornost za sve promasaje Tudjmanove politike, i tako se rehabilitiraju.


Dok je Tudjman bio ziv hrvatskoj se javnosti nikada nije reklo ne samo da njihov predsjednik ima metastaze na mozgu, vec ni to da uopce boluje od raka. Naime, on je za javnost do svoje smrti bolovao od - cira na zelucu.


Kad su americki lijecnici u washingtonoskoj bolnici Walter Reed, u jesen 1996. dijagnosticirali karcinom zeluca i kad je to objavio i CNN, Tudjmanov osobni lijecnik dr Branimir Jaksic, koji je iz SAD dao izjavu hrvatskim medijima da "predsjednik Tudjman boluje od cira na zelucu, ali da ce sve biti dobro, jer se upala povlaci, i predsjednik poziva svoje teniske partnere na mec u nedjelju, cim se vrati iz SAD"!?


Danas, kada smo dr Jaksica podsjetili na to i upitali ga zasto nije rekao istinu, on se pravdao: "Ja nisam obmanuo javnost, a vase kolege novinari me nisu dobro razumjeli. Rekao sam da Predsjednik ima cir na zelucu - a cireva ima razlicitih. Osim toga, vrlo sam pazljivo rekao i da ima povecane limfne cvorove u trbuhu, a poznato je da kod obicnog cira na zelucu limfni cvorovi nisu povecani."


Dr Jaksic je ponovio kako pokojni predsjednik nije bio sklon da se njegova dijagnoza objavljuje u javnosti, sto je on i postovao, objavljujuci njegovo zdravstveno - kako sada tvrdi - na neizravan nacin.


Hrvoje Sarinic, dugogodisnji bliski Tudjmanov suradnik, medjutim, kaze: "Nisam lijecnik, ali mogu reci da je tumor metastazirao na centru za ravnotezu. Kad smo hodali, Predsjednik mi se diskretno drzao za lakat, da ostali to ne primijete. Bilo je prijedloga da se Tudjmana operira u zagrebackoj bolnici 'Dubrava', medjutim, kad su francuski lijecnici pogledali snimke rekli su da to ne dolazi u obzir, jer su pored onog velikog tumora na centru za ravnotezu pronasli jos tri mala".


Sarinic kaze da nije postojao nikakav drugi nacin, nego predsjednika podvrci radijaciji, a radijacija glave, utjecala je na njegove intelektualne sposobnosti.


"Neki oko njega su to znali, pa su to i koristili. Predsjednik se puno vise odmarao, puno manje je radio i naravno da su to drugi uvidjeli i kao hijene poceli iskoristavati tu situaciju", dodaje on.


Dr Andrija Hebrang, nekadasnji voditelj lijecnickog konzilija hrvatskog predsjednika i u Tudjmanovo vrijeme ministar zdravstva, a potom i ministar obrane, kaze kako je Tudjman posljednje dvije godine teze rasudjivao i kako je bio sklon povjerovati i dezinformacijama s kojima su, svjesni njegovog stanja, dolazili njegovi najblizi suradnici.


" Zadnju godinu i pol Tudjman nije mogao drzati pod kontrolom sve sto se desavalo oko njega. No, on nije bio ni svjestan umanjenja svojih sposobnosti prosudjivanja, jer je bolest napala upravo one centre koji su mu onemogucili zdravo prosudjivanje. Mijenjao je odluke, zaboravljao je. Ali, jednog dana kada se otvore i ti zdravstveni kartoni svima ce biti jasno zbog cega je to tako bilo", rekao je autorici ovog teksta dr Hebrang.


Ove Hebrangove rijeci mogu objasniti neke nerazumne i posve sulude Tudjmanove poteze, poput onog kad je krajem 1998. htio poslati hrvatsku vojsku na snage NATO-a angazirane u Bosni i Hercegovini.


Kada su trupe SFOR-a, ciju su glavninu cinili vojnici NATO saveza, zatrazile od hrvatske policije da se povuce iz Martin Broda, na granici Bosne i Hrvatske, Tudjman joj je naredio da ostane. Incident je izbjegnut zahvaljujuci razumnim hrvatskim politicarima, koji su mimo Tudjmanova znanja naredili hrvatskim policajcima da se povuku iz tog mjestasca.


Nekako u to vrijeme Tudjman je u jednom svom govoru sve medjunarodne humanitarne organizacije koje su djelovale u Hrvatskoj proglasio agenturama tajnih sluzbi. Cak je i sefa svog lijecnickog konzilija, Andriju Hebranga, oznacio agentom CIA-e, nakon cega je ovaj podnio ostavku na mjesto ministra obrane i sefa njegovog lijecnickog tima.


Ivica Kostovic, poslednji predstojnik Tudjmanovog ureda, inace neurolog, strucnjak za mozak, tvrdi kako je predsjednik Tudjman do zadnjeg dana zivota bio svjestan svojih postupaka. No, na to ozbiljnu sumnju baca zavrsetak Kostoviceve izjave u kojoj kaze da je Tudjman "poslije prve operacije zahtijevao brz odlazak iz bolnice izjavljujuci da postoji opasnost od obnove Jugoslavije! "


Tudjman je ocito sebe dozivljavao kao jedinu osobu koja Hrvatsku moze spasiti od ponovnog ulaska u Jugoslaviju. Imao je opsesiju zavjere medjunarodne zajednice, koja nezadovoljna cinjenicom sto je on Hrvatsku ucinio samostalnom drzavom, neprekidno zeli obnovu Jugoslavije.


Takva paranoicna politika vodila je Hrvatsku u izolaciju u kojoj se nalazila sve do njegove smrti i gubitka vlasti njegova partije, na izborima, mjesec dana kasnije, 3. januara 2000.


Cinjenica da je Hrvatsku i njene gradjane posljednje dvije godine vodio predsjednik koji, zbog svoje bolesti, vise nije bio u stanju realno rasudjivati, govori, medjutim, i o onima koji, svjesni takvog njegovog stanja nisu poduzeli nista da to javno objave.


Dok su za Tudjmanova zivota lagali o njegovom stvarnom zdravstvenom stanju, danas se natjecu tko ce izaci s vise detalja. Kao da na taj nacin zele sa sebe skinuti odgovornost za sve promasaje Tudjmanove politike u kojoj su i oni sudjelovali do posljednjeg dana.


Vesna Kljajic je novinarka dnevnog lista "Glas Slavonije".


Frontline Updates
Support local journalists